Kristian Vukasović, 18-godišnjak s mentalnim i tjelesnim oštećenjima, osuđen za podmetanje požara kao odrasla osoba, preminuo je u KBC-u Split kamo su ga u komatoznom stanju dovezli iz zatvora na Bilicama. Patolog je za Jutarnji rekao da se u ovom slučaju radi o psihičkoj smrti te da je Kristianu srce stalo zbog straha, odnosno zbog konstantne izloženosti stresu i ekstremnim okolnostima koja je dovela do neispavanosti i stalnog psihičkog rastrojstva.
Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković rekao je da su ‘svi u zatvoru brinuli i pazili na njega, kako oni koji tu rade tako i zatvorenici u ćeliji s njim’ te da nije bilo pritužbi ni s njegove strane ni sa strane obitelji.
Međutim, Kristianov cimer iz zatvorske ćelije otkrio je u četvrtak za RTL-ov portal Vijesti.hr da se Kristian ponašao kao malo dijete, da je cijelo vrijeme umirao od straha, zbog čega su ga drugi ismijavali, a nadležni mu davali tablete.
- Meni ga je jako bilo žao jer je bio bolesno dijete na kojem se sustav iživljavao. Vjerujte mi, tamo stvarno ima ljudi koji zaslužuju biti ondje, ali ima i onih koji ondje nikako ne bi smjeli biti baš kao što Kristian nije smio biti ondje - zaključio je.
Portal Vijesti.hr sad je dobio na uvid zatvorski dnevnik Kristianovog bivšeg cimera koji je rekao da ga je ‘ubio sustav šopajući ga medikamentima koji su ga pretvorili u zombija’.
- On je bio samo dijete. I to dijete s posebnim potrebama. Njemu nije bilo mjesto u ovim nenormalnim uvjetima, a oni su ga toliko drogirali tabletama da je bio potpuno pogubljen - rekao im je sugovornik i dodao:
- Ja sam vodio zatvorski dnevnik i sve sam zapisao. Tražio sam pomoć za njega, ali su odbili. Nakon što si je prerezao žile, tražili su da napišem izjavu kako bi se ljudi iz sustava osigurali da nisu sudjelovali u tome. U zatvoru je napravljeno sve da se sustav i djelatnici zaštite od bilo kakvih optužbi.
U dnevniku je između ostalog napisao 4. srpnja ove godine:
- Poštovani, ja sam u šoku. Sjedio sam na krevetu i čitao knjige kada mi je oko 17 sati prišao Kristian i rekao da se izrezao (...) Žilet je, rekao je, uzeo iz cijevi ispod televizije, ali neće reći tko mu je dao žilet (...).
Dva dana kasnije zapisao je:
- Kristian po noći popiša cijeli wc jer je 'zamantan' i opijen lijekovima. Ovo je strašno za gledati i imam traumu jer je društvena i ustanovna nepravda koja se radi na bolesnom i nemoćnom djetetu. Ne smijemo o ovome nikome govoriti jer bi mogao biti loše tretiran od osoblja zatvora.
Već idući dan zatražio je liječnički pregled za cimera, no zahtjev je odbijen. Dvadeset dana kasnije, 27. srpnja, cimer piše:
- Pitao za žilet za brijanje tri puta…
- Njega su ondje drugi zatvorenici, oni koji su dijelili ćeliju s njim, maltretirali psihički i fizički jer se ponašao kao malo dijete zbog svog poremećaja. Nas zatvorenike se unutra prati, pa smo tako u jednom trenutku ja i još jedan dečko postali njegovi cimeri. Sjećam se da sam ležao na krevetu i čitao knjigu, kada mi je odjednom rekao ''vidi ovo''. Pogledao sam i vidio da si je žiletom prerezao vene na zapešćima. Vidio sam krv na njegovim rukama, ali nisu to bile duboke rane. Nije se on želio ubiti, on je želio privući pažnju baš kao što mala djeca to čine. Trebao mu je razgovor - prisjetio se bivši stanovnik Bilica u razgovoru za RTL.
Na Kristianov boravak u zatvoru osvrnula se sutkinja za mladež Lana Petö Kujundžić i predsjednica Udruge sudaca za mladež, obiteljskih sudaca i stručnjaka za djecu i mladež.
- U penalnom sustavu, kada se osoba, pogotovo te dobi, požali na suicidalne misli te zbog toga bude i hospitalizirana, dužnost je zatvorske uprave napraviti procjenu rizika. Da ne govorim u situaciji kada je došlo do samoranjavanja te kada imamo 18-godišnjaka s njegovim dijagnozama.