BOLNICA U BLATU

Kujundžić traži od Vlade 400 mil. kuna za gradnju dječje bolnice iako nema ni studiju izvedivosti

CROPIX

Gradnja Nacionalne dječje bolnice na lokaciji ruševnog gradilišta u Blatu trebala bi se financirati novcem iz fondova EU, no ministar ne želi čekati

“Čestitka” ministra zdravstva Milana Kujundžića građanima Hrvatske za ovu godinu doslovno je bila poput objave gradnje Potemkinova sela. “Pokrenuo sam proceduru prema Vladi da se ubrza početak gradnje nove Nacionalne dječje bolnice u Blatu, bez čekanja novca iz fondova EU, odnosno uz davanje Vladina jamstva za gradnju.”

Naime, iz nekog razloga ministru se očito žuri graditi dječju bolnicu na lokaciji Blato bez da javnost ima podatke koji su razlozi za tu žurbu, kolika je stvarna potreba za novim dječjim krevetima i to baš na tom području, a nadasve podatak tko će u njoj raditi s obzirom na kronični nedostatak ne samo pedijatara, nego i drugih subspecijalista koji se bave isključivo dječjim zdravstvenim nevoljama.

Ministar traži od Vlade da jamči za 400 milijuna kuna za početak gradnje jer “imamo studiju izvedivosti i odabran je izvođač”!? No, stvarnost govori da ništa od onoga o čemu govori ministar nije točno i da početka gradnje nacionalne dječje bolnice ma gdje se gradila (bude li se gradila), sasvim sigurno neće biti u njegovu mandatu jer studija izvedivosti ne postoji. Naime, početkom tjedna uložena je još jedna žalba na natječaj za odabir konzultanata, što znači da posao još nije ni počeo, a i ne zna se kad će premda o konzultantskim odgovorima ovisi hoće li ili neće biti ‘”gradilišta”.

1. Zašto je nerealno očekivati početak gradnje nacionalne dječje bolnice u Blatu u ovoj godini kao što je to najavio ministar Kujundžić?

- Premda je još u travnju prošle godine raspisan natječaj za izradu studije izvedivosti za dječju bolnicu u Blatu u vrijednosti od čak 40 milijuna kuna, od tog dokumenta još ni slova. Naime, na natječaj se javilo pet međunarodnih tvrtki, ali zasad ni jedna nije dobila posao. Zadnja žalba na taj natječaj stigla je prije dva dana tako da ministar ni formalno nema ‘podlogu’ od Vlade tražiti i jednu kunu za bolnicu, za koju još ne znamo treba li Hrvatskoj na način kako to predlaže Kujundžić. Naime, gotovo je pravilo da se pred izbore, bili oni na državnoj razini ili pak lokalni, iz rukava izvlači dječja ili sveučilišna bolnica u Blatu, čiji su temelji postavljeni još 80-ih godina prošlog stoljeća. Naravno, čim se zatvore birališta, sve ostaje po starom.

2. Koje su stvarne potrebe malih pacijenta za liječenje osobito onih najtežih bolesti o čemu se i najviše govori kao argumentu za gradnju nove bolnice?

- Od zloćudnih bolesti u Hrvatskoj svake godine oboli oko 100 do 130 djece, od kojih se uspije izliječiti više od 80 posto. U Zagrebu se trenutačno njihovim liječenjem bave dječja bolnica u Klaićevoj i pedijatrija KBC-a Zagreb. Upravo za male pacijente koji boluju od zloćudnih bolesti Zavod za dječju onkologiju i hematologiju KBC-a širi se na 2000 četvornih metara, što znači da će se uvjeti i za male pacijente i za njihove roditelje koji žele biti uz njih znatno poboljšati. Što se pak tiče Klaićeve, dio problema barem kad je riječ o onkologiji, zasad je riješen preseljenjem u dio Instituta za tumore. Istina je da se u Klaićevoj godišnje liječe i drugi mali pacijenti, točnije njih više od 12.000, i obavi oko 250.000 različitih pregleda pa treba dodatni prostor.

3. Može li se riješiti nedostatak prostora dječje bolnice u Klaićevoj za liječenje djece s manje kuna, prije svega na primjerenijem mjestu od razvalina prošlih megalomanskih ideja?

- Bolji poznavatelji prilika u zagrebačkom zdravstvu tvrde da je problem rješiv i bez projekta Blato. Primjerice, jedan od prijedloga je da se Klinika za pulmologiju na Jordanovcu preseli na Rebro, a da na tom prostoru nikne nova nacionalna dječja bolnica u čijoj je blizini veliki KBC u kojem se može rješavati dio problema malih pacijenata. Naime, dječje se bolnice u svijetu uvijek grade uz one za odrasle jer je tako moguće učinkovitije liječenje.

4. Tko će raditi u novoj bolnici s obzirom na kadrovsku devastaciju osobito pedijatara u Hrvatskoj bez obzira na to je li riječ o bolničkim liječnicima ili onima u primarnoj zdravstvenoj zaštiti?

- Na žalost, to je sve veći problem, a podaci govore da svako deveto predškolsko dijete nema pedijatra u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (PZZ), a da je prosječna dob pedijatra 55 godina. U zagrebačkim bolnicama, kao i u onima u velikim gradovima, ‘nekako se krpa’, ali to je razlog što su bolnice preopterećene. Dugim riječima, ministar je prvo trebao učiniti sve da se ojača pedijatrija u PZZ-u kako bi se onda znale i stvarne bolničke potrebe. No, umjesto reorganizacije sustava, a onda i pedijatrije, za što je imao više od tri godine, iz čega bi bile razvidne stvarne potrebe te struke, radije se novim zidovima pokušava zamagliti pogled na stvarne probleme hrvatskog zdravstva.

5. Treba li Zagrebu ‘preko Save’ dječja ili opća bolnica?

- Sigurno je da je ‘prekosavskim’ stanovnicima puno potrebnija opća bolnica koja bi ‘servisirala’ njihove zdravstvene potrebe. No, ona je daleko od gabarita ‘zapojasanih’ bolnicom u Blatu. No, prije negoli se uopće krene u tu avanturu javnost, primjerice, mora znati koliko se stanovnika preko savskih mostova liječi u svim zagrebačkim bolnicama, koja je epidemiologija, koliko to stoji, a na kraju bi morala slijediti i jedna bolna odluka odnosno koje će se, barem dvije, zagrebačke bolnice u tom slučaju zatvoriti. Zasad ni na državnoj ni na lokalnoj razini toliko hrabrosti sigurno nema nitko.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo