RIM - Storija o papi Ivanu VIII koji je rodio nasred ulice, otkrivši tako da je zapravo žena (i ne do kraja čedna) s vremena na vrijeme se vraća u opticaj, iako je povijesna znanost to odbacila kao legendu, nastalu u sukobima između Lateranskog i Vatikanskog kaptola, a zatim uvećanu i umnoženu u doba protestantskog raskola.
Naravno, priča je romaneskno i filmski privlačna, ponajviše jer se doima škakljivo. Tako se legendarna papisa Ivana VIII našla kao junakinja više romana (u nas je objavljen onaj Emanuela Roidisa), a na velikom ekranu ju je 1972. interpretirala Liv Ulmann, omiljena Bergmanova glumica.
Engleska junakinja
Sada je na redu film La Papessa, s Johannom Wokalek u glavnoj ulozi, po romanu Donne Woolfolk Cross - a to je silno oduševilo engleska glasila koja pronose tradicionalnu anglikansku prezrivu netrpeljivost spram Katoličke crkve i papinstva, tim prije što je i nesretna junakinja predstavljena kao Engleskinja.
Evo, dakle, priče u najosnovnijim crtama, kako ju je 1998 predstavio Peter Stanford.
Bila jednom jedna cura, rođena u obitelji engleskih misionara u u Njemačkoj, odgojena u Fuldi, po primjeru sv. Bonifacija (koji je također iz Devona pošao onamo civilizirati urođenike), pametna, užasno uvrijeđena kada su joj rekli da s 12 godina mora prestati učiti s dečkima, nego se pripraviti na brak i materinstvo.
Obukla je redovnički habit, pod kojim se nije vidjelo kojega je roda (spol nije politički korektan pojam), a onda je otišla nastaviti studij u Grčku, zajedno sa svojim učiteljem (možda i ljubavnikom). Mudrošću i znanjem zadivila je sve u Ateni, pa i u Rimu, kamo se preselila poslije 840. Ondje joj je pokrovitelj postao papa Lav IV, pa je poslije njegove smrti izabrana 855 za papu kao Ivan VIII. Mudro je vladala, ali joj se omakao taj porod usred procesije. Zalud je neki biskup iz pratnje objašnjavao da je to Božje djelo, da po Bogu i papa može roditi - rimski puk nije bio dovoljno pobožan, pa je papisu i dijete joj zatukao kamenjem.
Trudovi usred gomile
To je priča, koja se ne podudara s povijesnim podacima. Poslije Lavove smrti za papu je izabran Hadrijan koji je odbio, pa Benedikt III, dok je Anastazija izaslanik cara Ludwiga II nametnuo za antipapu, ali se morao povući, te je Anastazije pao u nemilost do Nikole I, a bibliotekar je postao tek pod Hadrijanom II 867. Poslije antipape Ivana (844), slijedeći tog imena bio je Ivan VIII (872-882).
Benedikt III se dovoljno uplitao u odnose između Lothara II, Ludwiga II i Charlesa Ćelavoga, a da bi se moglo posumnjati da je 852-855 netko drugi bio papa. Svjedoče to dokumenti iz onog doba - dok se legenda o papisi Ivani pojavila tek 150 ili više godina kasnije. Nezamislivo bi bilo da bi tada svi prešutjeli takvu sablazan, kao što su papini trudovi usred gomile.
Položaj rodilje
Povjesničar Alain Boureau objavio je o toj legendi knjigu još 1988, objašnjavajući kako su „sellae curulis“ u carskoj Maksencijevoj Lateranskoj palači postale „sellae obstetricae“ (porodiljske sjedalice), na kojima bi novoizabrani papa zauzimao položaj rodilje, kao Mater Ecclesiae, simbolizirajući dakle materinsku brigu za crkvenu zajednicu.
Na Maksencijevoj stolici, kičerski napravljenoj od crvena mramora umjesto tradicionalnog drva, davno je ve bilo istrunulo kožno sjedalo. Odatle je - kako je tvrdio Boureau - nastala pikantna legenda po kojoj rupa služi da kardinali odispod opipaju je li papa doista muško, pošto se navodno žena popela na Petrov prijesto kao Ivan VIII.