– Ne peče me savjest ni zbog čega što sam u svojoj karijeri odradila. Ponosna sam što sam za Hrvatsku riješila neke od kapitalnih predmeta, a isto sam tako ponosna što odlazim u mirovinu, a da sam sve svoje spise riješila, tako da nikome ništa ne ostavljam.
Govori to za Slobodnu Dalmaciju Spomenka Tonković, uskoro 70-godišnjakinja i sutkinja splitskog Županijskog suda, koja je u toj instituciji postala "živa legenda" i na koju se s ponosom mogu ugledati mlade generacije sudaca i drugih pravosudnih djelatnika.
Sutkinja Tonković nedavno je za svoje kolege pripremila oproštajno druženje. U pravosuđu je provela 46 godina od čega je 20 godina bila sutkinja prvog stupnja kaznenog odjela na Općinskom sudu, a 22 godine provela je na splitskom Županijskom sudu, od čega je jedno desetljeće sudila neke od najtežih slučajeva, a posljednjih 12 godina radila je kao dio sudskih vijeća u žalbenim postupcima.
Pitamo je koji su joj slučajevi iz bogate karijere ostali u sjećanju i ostavili traga. Na prvo mjesto stavlja slučaj narko-bossa Željka Kalebića Kale, kojeg je zbog trgovine 10 kilograma heroina osudila na 20 godina zatvorske kazne, a to je ujedno bila i prva presuda u Hrvatskoj u kojoj je netko osuđen za "pranje novca iz vlastite kriminalne djelatnosti".
Uteče Mitar u Kanadu
– Osim Kalebića, trag je ostavio i slučaj 39 okrivljenih četnika, koji su se sami tako deklarirali, a koji su bili optuženi za ratne zločine i ubojstva civila na sjevernom dijelu općine Sinj oko jezera Peruća. Iako su se neke moje kolege čudile zašto se toliko trudim, jer su tada neki sudovi slučajeve ratnih zločina rješavali u jedan dan, ja sam u šest mjeseci održala 60 ročišta, vodila sam praktično raspravu bez prekida.
Spomenka Tonković
Od svih okrivljenih, 12 ih je bilo dostupno u pritvoru, a ostalima se sudilo u odsutnosti. Nikad ne bih sudila u odustnosti, ali tko zna kad bi ih sve uspjeli saslušati, a ovi su bili u pritvoru tako da je to trebalo okončati. Jedini koji je naknadno uhićen je Mitar Arambašić (bio je osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva tri policajca – op.a.), koji je tražio obnovu postupka, i dobio ju je, a onda je pobjegao u Kanadu.
Uvijek sam govorila da je glupo omogućiti obnovu kaznenog postupka nekome tko u tome neće sudjelovati. Nedavne izmjene ZKP-a su donijele da se napokon obustavlja postupak obnove postupka u ovakvim slučajevima i tada ostaje prije izrečena pravomoćna presuda – pojašnjava sutkinja Tonković koja ističe i suđenje za ratni zločin u "Lori".
Nakon što je ukinuta presuda suca Slavka Lozine u slučaju "Lora 1" kojom je oslobodio krivnje svih osam optuženih za zlostavljanje civilnih zarobljenika, predmet je dodijeljen sutkinji Tonković koja je donijela osuđujuće presude koje je Vrhovni sud i potvrdio, piše Slobodna Dalmacija.
– Svaki čovjek je priča za sebe i ima svoja prava bez obzira za što mu se sudi, a meni je najbitnije da sam radila po zakonu i kako treba. Nema presude koja sam donijela u prvom stupnju, a da sam bila u dilemi trebam li je takvu donijeti ili ne jer tu postoji i žalba o kojoj odlučuje viši sud.
Što se tiče rada u drugom stupnju, po žalbama, tu sam se susretala s dilemama, no u vijeću nas je troje i odlučuje većina, iako je znalo biti vrlo žučnih rasprava. Znate što, teško je i moram priznati da će mi nedostajati i rad i moje divne kolege – zaključila je sutkinja Tonković za koju se bez imalo pretjerivanja može reći da je živuća institucija splitske "palače pravde".
Spomenka Tonković, sutkinja splitskog Županijskog suda odlazi u mirovinu.