Do 2020. godine Vlada planira povećati stopu zaposlenosti, prema kojoj je Hrvatska najlošija u Europi, sa 57 na 59 posto.
To je daleko od cilja Europske Unije u kojoj bi zaposlenost trebala dosegnuti stopu od 75 posto, ali za Hrvatsku bi to ipak predstavljalo pomak nabolje. Da bi to postigla, Vlada planira donijeti brojne mjere, uključujući potpore za zapošljavanje nezaposlenih, nove oblike javnih radova na temelju preporuka Europske Unije, razvoj socijalnog poduzetništva...
Obeshrabreni radnici
Sudeći po trendovima na koje upućuje statistika, to joj neće biti lako jer je hrvatsko tržište rada trenutačno najdepresivnije u Europi . Broj neaktivne populacije, ljudi koji su radno sposobni, ali su se povukli s tržišta rada, porastao je u dvije godine za čak 41.000 i sada iznosi 151.000. Udjel te potencijalne radne snage, prema podacima Eurostata, tako je skočio sa 6,3 posto u 2010. na 9,5 posto prošle godine.
Više od Hrvatske ima ih samo Italija, 12,1 posto, ali ni u jednoj zemlji nije toliko porastao broj onih koji ne vide smisla u traženju posla. Kako tu kategoriju ljudi definira Eurostat, riječ o onima koji “nisu zaposleni, ni nezaposleni”, a u dobi su od 15 do 74 godine. Zašto je njihov broj tako velik u Hrvatskoj? Prema mišljenju Danijela Nestića s Ekonomskog instituta, moglo bi se raditi o “efektu obeshrabrenog radnika” koji se povlači s tržišta.
- Ljudi vide da je situacija loša, ne vide smisla u traženju posla, niti imaju interesa biti na burzi te se povlače s tržišta. Oni se vjerojatno oslanjaju na druge članove obitelji ili se bave nekim aktivnostima, poput obrađivanja vrta, ali samo za osobne potrebe - objasnio je Nestić. Čak se ni u sivoj ekonomiji više ne može naći mnogo posla.
Dugoročna neaktivnost
Kako pokazuju podaci DZS-a , broj prijavljenih na burzi koji prema Anketi o radnoj snazi nisu nezaposleni, što znači da su nešto radili u sivoj ekonomiji, iznosio je u 2010. godini 127.000, a na kraju prošle godine pao je na samo 77.000.
Kada jednog dana počne oporavak, moguće je da će se radna snaga vući iz ‘bazena’, ekonomski neaktivnih, a manje s burze. Međutim, velik je problem što dugoročna nezaposlenost znači i gubitak radnih kompetencija. Gubitak interesa za traženje posla dodatno urušava ionako slab odnos zaposlenih i umirovljenika i pokazuje koliko je za Hrvatsku urgentan oporavak i otvaranje radnih mjesta.