ZAGREB - “Da, tražit ćemo te nove državne kredite, ali uz tri uvjeta: da kamata bude niža nego sada, da procedura bude kratka i da ih dobijemo na temelju poslovnog ugovora, bez traženja garancija u nekretninama, jer je kriza ionako najbolje pokazala da kuća sutra može vrijediti upola manje”.
Tako je priču velikog Vladina programa za spas gospodarstva sažeo Vjekoslav Majetić, osnivač i vlasnik tvrtke Dok-ing, proizvođača robotskih vozila za razminiranje, za gašenje požara i za rad u rudnicima te velikog izvoznika.
Prema mišljenju mnogih bankara, on je tipičan primjer poželjnog poduzetnika, prototip onih kojima bi trebalo dati te kredite jer stvaraju novu vrijednost. Ako je Dok-ing prototip, onda možemo odmah nabrojiti nekoliko bitnih karakteristika tih poželjnih tvrtki. Njihove su adrese na neprestižnim lokacijama,, a njihovi direktori ili vlasnici sjede u uredima do kojih se dolazi kroz pogone u kojima stalno netko nešto reže, brusi, vari...
Njihove su tajnice ljubazne, pametne žene srednjih godina, te obavezno u cipelama niskih peta jer treba često trknuti u pogon ili se probijati dvorištem prepunim dijelova, repromaterijala i viljuškara.
Zadovoljni radnici
Oni sami su, u pravilu, inženjeri po obrazovanju koji su silom prilika postali menadžeri, a njihovi radnici su među najzadovoljnijima u Hrvatskoj. Majetićevi, recimo, imaju prosječne plaće od 8 do 10 tisuća kuna, no varilac može zaraditi i do 20 tisuća kuna neto u mjesecima kada se dovršavaju prototipovi ili pošiljke za inozemstvo. Svi im se porezi i doprinosi redovito uplaćuju. Njihovi se radnici guraju za prekovremene sate jer se ti sati i plaćaju, prema tarifi iz Zakona o radu.
Vjekoslav Majetić ovoga trenutka zna kako bi potrošio više od sto milijuna eura iz oba kreditna modela.
Financiranje prototipova
U modelu A riječ je o kreditima koje će davati HBOR i poslovne banke za obrtna sredstva. Iz toga mu programa treba od 15 do 20 milijuna eura za repromaterijal kako bi na vrijeme isporučio strojeve vladama SAD-a i Australije te južnoafričkim rudnicima platine i kroma.
Iz modela B, namijenjenog za nove investicije, Majetić bi od 100 do 150 milijuna eura potrošio za gradnju tvornice elektromobila. Prototip hrvatskog elektromobila za dva mjeseca izložit će na sajmu automobila u Ženevi. Znate li da se s tim elektromobilom natječete s njemačkom industrijom i vladom, koja je okupila snage na projektu izrade elektromobila koji bi trebao biti najbolji na svijetu, pitamo Majetića.
- Bit ću toliko samouvjeren i reći da će ovaj naš auto u ovom trenutku biti najbolji na svijetu. To je trosjed, siguran, brz, radijus kretanja mu je od 200 do 250 kilometara, volumenom je nešto veći od smarta - odgovara Majetić. Elektromobil je počeo sanjati svakodnevno se u gradu boreći za parking. Desetak prototipova isfinancirat će sam, ali za masovnu proizvodnju trebaju mu krediti.
‘Mogu brzo sve preseliti u Afriku’
Hoće li svoj san gurati do kraja i tražiti kredite za gradnju prve domaće tvornice automobila? Ovisi o ponašanju banaka, kaže Majetić.
- I do sada smo naše ugovore osiguravali preko Hrvatske garancijske agencije, što znači da bi banka, ako mi propadnemo, dobila 80 posto iznosa kredita natrag, a onih 20 posto si ionako naplati kroz kamate i naknade. No, banke su nam govorile: znate, nije nam to sigurno. Za kredite koje smo dobili preko HBOR-a tražili su da polovicu iznosa položimo kod njih kao garanciju. Dakle, ako sam dobio 2 milijuna eura kredita, jedan milijun moram dati njima da oni njime raspolažu, a ja imam jedan i otplaćujem dva. Tako se ne potiče razvoj gospodarstva - kaže Majetić.
Majetić, primjerice, kaže da on može jednostavno i brzo preseliti proizvodnju u Afriku, gdje će mu u banci istoga trenutka dati kredit za poslovanje na temelju ugovora s kupcem, ili u SAD kojemu ionako isporučuje većinu svoje proizvodnje strojeva za razminiranje. Posao bi mu bio lakši, ali Hrvatska bi ostala bez proizvodnje koja se razvila se u unosan izvoz, mjerljiv čvrstim dolarima i eurima. ( B. S.)