Ironično, ali za Muzej prekinutih veza kriva je - sinergija.
Jer tko zna u kojem bi smjeru išli životni putevi Dražena Grubišića i Olinke Vištice da Udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti nije donijela odluku da tom temom prije deset godina zaokupe hrvatsku umjetničku scenu na jubilarnom 40. Zagrebačkom salonu.
U to vrijeme oni su prekinuli i problem im je bio gdje sa zajedničkim stvarima, gdje s tim fragmentima zajedničke, ali i osobne povijesti.
I onda je jedan poziv promijenio je sve.
- Hoćete li izlagati - rekli su im.
Skupili su svoje stvari, nazvali prijatelje koji su bili u sličnoj životnoj situaciji i krenuli.
A nakon Zagreba i 40-ak gostujućih izložbi po cijelome svijetu, njihov Muzej prekinutih veza sljedeće će subote otvoriti vrata i u Los Angelesu, u prostoru na adresi 6751 Hollywood Boulevarda, u neposrednoj blizini Dolby Theatra i prekoputa Ripley’sa.
- Mi to u početku nismo zamišljali kao muzej. Muzej je nastao zbog odličnih reakcija ljudi. Danas putujemo, trudimo se i radimo. Zbog nas ljudi dolaze u Zagreb. Zbog njih mi odlazimo u svijet - kaže Dražen.
Olinka Vištica i Dražen Grubišić
Pioniri bez namjere
A iako im to nije bila namjera, Dražen Grubišić i Olinka Vištica, slobodno se može reći, hrvatski su pioniri poslovnog modela koji u posljednje vrijeme sve više golica maštu hrvatskih poduzetnika i entuzijasta, a čiji je radni naslov - Mali muzej za veliki biznis.
U proteklih godinu dana, naime, u Zagrebu su se otvorila još dva privatna muzeja, Muzej iluzija i Muzej torture.
Oba oduševljavaju građane i privlače brojne turiste, a koliko su dobro prihvaćeni, pokazuju i najave da će se Muzej iluzija u ljeto uskoro otvoriti i u Zadru, da se ista franšiza po sistemu ključ u ruke otvara i u Ljubljani te da je pred dogovorom slična realizacija i izvan Europe. Muzej torture je, pak, intezivno tragao za prostorom u Dubrovniku.
Prema našim sugovornicima, uskoro bi se u Zagrebu trebala otvoriti još dva slična muzeja.
Jedan će u sklopu kluba Opera u Petrinjskoj ulici otvoriti poduzetnici Pjerino Bebić i Slobodan Matenda, a trebao bi se zvati Virtualni muzej Hrvatske, dok bi se drugi prema informacijama Nedjeljnog trebao otvoriti na lokaciji nedaleko od tržnice Dolac, a čiji bi naziv bio Antemurale Christianitatis, odnosno Predziđe kršćanstva.
U čemu je zapravo tajna?
Muzej prekinutih veza na zagrebačkom Gornjem gradu godišnje obiđe 90 tisuća posjetitelja. Sličnu brojku, prema nekim procjenama, ima i Muzej iluzija u Ilici 72. Muzej torture u Tkalčićevoj je, pak, na oko 20 tisuća posjetitelja.
Cijena jedne karte u prosjeku se kreće oko 30 kuna.
A to, pak, znači da ova tri manja muzeja ukupno godišnje okrenu oko 6 milijuna kuna samo od prodanih ulaznica. Osim doživljaja, u muzejima se prodaju i suveniri, u sklopu njih su i kafići, a prognoze da će turizam u metropoli u sljedećim godinama samo rasti otvaraju mogućnost da na ovo tržište uđe još nekoliko igrača. Prije svega zato što, tvrde sugovornici Nedjeljnog, nema pretjeranih problema s birokracijom, dovoljno je otvoriti tvrtku s početnim kapitalom od 20 tisuća kuna te zadovoljiti minimalne tehničke uvjete bude li se u muzeju obavljala trgovačka ili ugostiteljska djelatnost.
Osim toga, ova tri privatna muzeja zapošljavaju ukupno 42 zaposlenika, surađuju s vanjskim suradnicima i, za razliku od državnih i gradskih muzeja, plaćaju porez na ulaznice, kao i na ostvarenu dobit.
Osuđeni na uspjeh
Na prvu, radi se o poslovnom modelu koji je osuđen na uspjeh.
- No, nije to baš tako kako se čini. Bez velike početne investicije, u ovakvom poslovnom modelu nemate što tražiti. A ta početna investicija mnogo je viša od 100 tisuća kuna - kaže Vedran Vranić, vlasnik tvrtke Genius, koji je u srpnju 2015. otvorio Muzej torture. Objašnjava kako to nije projekt koji brzo vraća uloženo, nego posao na duge staze.
Vedran Vranić
U otvaranje i opremu muzeja smještenog u 85 četvornih metara u Tkalčićevj ulici uložio je oko milijun kuna i u njemu je 75 eksponata. Samo na posljednji, koji je postavio prije mjesec dana, a radi se o francuskoj giljotini teškoj 350 kilograma koju je 1870. usavršio liječnik Leon Berger i koju su Vranićevi zaposlenici izradili po orginalnim nacrtima, stajao je oko 10.000 eura. Tvrdi kako je samo na klimatizaciju i ozvučenje dao 80 tisuća kuna.
- U deset mjeseci posjetilo nas je između deset i petnaest tisuća građana. Oko 50 posto je stranih turista. U posljednje vrijeme sve više dolaze organizirane grupe učenika i studenata iz cijele Hrvatske - kaže Vranić.
Ideja, dodaje, nije orginalna, sličnih muzeja ima po svijetu, no želiš li uistinu napraviti dobru stvar, tvrdi Vranić, moraš uložiti.
Cijene za muzej kreću se od 40 kuna za pojedinačnu kartu, grupna je 30 kuna, a studentska 25 kuna.
Kaže kako sličan muzej postoji u Pragu, kako je po uređenju i spravama znatno iza hrvatske inačice, a po zaradi daleko ispred. Tvrdi da taj muzej dnevno ima promet od tisuću eura.
- Neki se žale da je cijena ulaznice od 40 kuna previsoka, no vani je to samo pet eura. Da ne očekujem dobit, ne bih ni otvarao ovakav muzej. Od njega se može živjeti, no treba biti strpljiv. A ono što se nudi gostima ne smije biti banalano - dodaje.
Takav svakako nije Muzej iluzija, koji su lani potkraj lipnja u Ilici 72 otvorili kumovi, prijatelji i marketingaši Roko Živković i Tomislav Pamuković. Muzej se smjestio na 250 četvornih metara, ima 70-ak eksponata, a zbog velike posjećenosti i odličnih recenzija, za nekoliko tjedana otvaraju sličan muzej u centru Zadra, gdje će posjetiteljima nuditi i vortex tunel.
- Radi se o svojevrsnom mostu po kojem se hoda, a kako se tunel kroz koji se ide vrti, posjetitelj na neki način pada na lijevu stranu jer naš mozak u takvoj situaciji tako reagira - objašnjava Roko Živković u kratkim crtama.
Konkretne brojke ne želi iznositi. Kaže samo da su Pamuković i on uložili gotovo sve što su imali. U početku su ih prijatelji odgovarali od upuštanja u takav pothvat, smatrajući da će izgubiti novac te da je to prevelik rizik.
- No, ipak smo progurali cijelu priču. Zapošljavamo 20 ljudi, od kojih 12 stalnih, svakodnevno radimo na marketingu i promociji i zasad je dobro. Muzej je postao hit i najpopularniji je u gradu - kaže Živković.
Njihova priča klasična je priča o uspješnim poduzetnicima koja počinje onim poznatim “vjerovali smo u ono što radimo”. Imali su siguran posao, no uvijek ih je vukla želja da naprave nešto u čemu će uživati. Živković kaže da je veliki obožavatelj serijala “Brain Games” na National Geographicu te da je odlučio hobi pretvoriti u posao.
Eksponati iz svijeta
Eksponate su nalazili po cijelom svijetu. Primjerice, dio hologramskih eksponata pronašli su u Austriji u podrumu jednog kolekcionara. Ostatak je došao iz cijelog svijeta, od SAD-a i Rusije do Tajlanda.
- Radili smo swot analize i zaključili da je pluseva mnogo više nego minusa. Naši posjetitelji imaju od tri do 99 godina, u Zagreb godišnje dolazi milijun turista, što je zajedno sa stanovnicima brojka od dva milijuna potencijalnih posjetitelja. Muzeji su mjesta koja turisti prvo posjećuju kada dolaze u neki grad, a budući da mi radimo 363 dana u godini, osim na Uskrs i Božić, vjerovali smo da imamo potencijal. Naše viđenje muzeja je da to budu mjesta druženja, zabave, edukacije i interakcije. Prema reakcijama, u tome smo uspjeli - kaže Živković.
Oko 55 posto karata koje stoje 40 kuna prodaju odraslima, 30 posto su dječje karte koje koštaju 25 kuna, dok je 15 posto obiteljskih karata. One uključuju dvije odrasle sobe i djecu od pet do 15 godina, a koštaju 100 kuna.
Osim muzeja, Živković i Pamuković zastupnici su i za didaktičke igre Dilemma games, a krajem kolovoza na zagrebačkoj Zavrtnici planiraju otvoriti veliki edukacijski centar na 600-tinjak kvadrata, gdje će se igrati didaktičke edukativne igre od znanih čovječe, ne ljuti se do raznih afričkih i azijskih igara. Želja im je prije svega stvoriti mjesto čiji će glavni cilj biti zabava, a potom i edukacija kroz usvajanje znanja opće kulture ili matematike.
Osim toga, uvelike su zainteresirani i za davanje franšize.
- Osim Ljubljane, koja je pred otvaranjem, franšiza ide u zemlju izvan EU. Mi dajemo kompletnu logistiku, na neki način ključ u ruke, dok se o muzeju brine onaj koji franšizu uzme. Dio prihoda ide nama - kaže Živković, koji o prihodima ne želi govoriti jer njihov muzej još nije proslavio prvu godišnjicu rada.
Zato prihod od ulaznica otkriva Dražen Grubišić, samo dan prije negoli će odletjeti u Los Angeles. Njegov Muzej prekinutih veza, naime, na toj stavci godišnje ostvari prihod od 2,4 milijuna kuna. Muzej na Hollywood Blvd. otvara jedan američki investitor koji je posjetio zagarebački Muzej prekinutih veza i oduševio se postavom. Ubrzo su dogovorili suradnju, američkoj podružnici poslano je 70-ak eksponata iz cijelog svijeta, među kojima su i dvije priče iz Hrvatske. No, put od zagrebačkog salona do SAD-a bio je prilično dug.
Genijalna ideja
- Nikada to nije bilo zamišljeno kao posao. Imali smo genijalnu ideju, koja se svidjela svima. Jer, naši eksponati nisu vrijedni, ali je vrijedna priča koju posjetitelj čita i koja ga nasmije, rasplače, zabavi ili rastuži. To je prava vrijednost muzeja - kaže Grubišić, čiji je muzejski postav obišao 40 zemalja diljem svijeta, a samo ga u Zagrebu godišnje posjeti 90 tisuća ljudi. Dodaje kako bi im veći prostor bio idealan jer u ovom sadašnjem od 250 kvadrata stvara se gužva, a muzej kakav su oni zamislili mora biti intiman.
- Razmišljamo da ograničimo broj ljudi. Ispričane priče posjetitelj mora proživjeti u tišini, a ne da mu netko viri iza leđa - objašnjava.
Otkriva kako im na kraju godine ostane oko 250 tisuća kuna, ali time, priznaje, pokriva zimski period ili nanovo investira u posao.
Ima 20 zaposlenika, a uskoro otvara novu internetsku stranicu muzeja, koja ga košta, kaže, oko 200 tisuća kuna.
Problem PDV-a
- O troškovima bih mogao pričati danima. Uzmimo, na primjer, prijevod. Naš postav preveden je na 12 jezika. Ti prijevodi koštaju između 15 i 30 tisuća kuna - priča.
Vlasnici malih privatnih muzeja govore kako s birokracijom nisu imali problema, ali to, dodaju, ne znači da im država ne bi mogla olakšati posao. Ističu, primjerice, PDV. Gradski i državni muzeji financiraju se iz proračuna, a uz tu povlasticu, imaju i čistu zaradu od prodaje ulaznica s obzirom na to da državi ne moraju plaćati PDV. Osim toga, u Hrvatskoj postoje i inozemni kinolanci koji na vlastite karte državi plaćaju samo 7 posto PDV-a.
- Mi dovodimo ljude, zapošljavamo, dajemo dodanu vrijednost turističkoj ponudi grada, ali nemamo nikakve povlastice. Ne tražimo da nam se ukine PDV, ne tražimo ni da nam bude kao kinima, ali uvjereni smo da bi mogao biti manji od 25 posto - objašnjavaju.
Zbog velike posjećenosti i svjetske prepoznatljivosti na mjesečnoj bazi javaljaju im se potencijalni poduzetnici koji se također vide u ovakvom poslovnom modelu.
Početni kapital
- Nešto sanjaju, pa smo im mi prva adresa da pitaju za savjet. Bilo je svakojakih ideja. Od muzeja istrošenih cipela i muzeja ekologije do muzeja razglednica i pisama. Svatko misli da je ideja super. Objasnimo kako posao izgleda, a naše ih početno ulaganje gotovo sve poprilično razočara - kažu.
Početni kapital ne bi trebao biti problem u prvom Virtualnom muzeju Hrvatske, koji bi se trebao otvoriti u noćnom klubu Opera. Tamo, naime, ozbiljno razmišljaju da od ujutro do 17 sati gostima Zagreba ponude digitalnu prezentaciju poznatih hrvatskih velikaša, destinacije poznate po svojoj povijesti te one poznate po turizmu. Projekt su osmislili bivši gradonačelnik Hvara Pjerino Bebić i poznati ugostitelj Slobodan Matenda, koji su u Petrinjskoj ulici početkom studenog otvorili multimedijalni klub Opera, u prostoru nekadašnjeg kina Central, koji je u vlasništvu bivšega splitskog gradonačelnika Željka Keruma.
- U Zagrebu smo dugi niz godina čekali lokaciju koja bi građanima i turistima bila na dispoziciji cijeli dan, ali ne samo kroz ugostiteljstvo nego i kroz nadopunu turističke ponude. Kako sada stvari stoje, muzej bi se trebao otvoriti krajem sljedeće godine - kaže Bebić.
S cijelim projektom pobliže nas upoznaje direktorica Anita Kustura, koja je zavšila Muzeologiju te specijalizirala područje upravljanja baštinom. Kaže da su samo u softver koji će posjetiteljima omogućavati da dožive interakciju s hologramima povijesnih ličnosti, s kojima će moći razgovarati ili se fotografirati, uložili nekoliko stotina tisuća kuna.
Priča će ići otprilike ovako. U prizemlju kluba nalazit će se svojevrsni labirint, a svaki posjetitelj dobit će tablet sa aplikacijom Virtualnog muzeja na 12 stranih jezika.
Taj tablet vodi ga do prve postaje. Na toj postaji posjetitelju će u tri minute biti ispričana povijest Hrvatske, a priča će završiti s 3D Nikolom Teslom. Virtualni Tesla zatim će posjetitelja dočekati na drugoj postaji. Zamolit će posjetitelje da upale svjetlo, a nakon što to učine, hrvatski će im se izumitelj obratiti sljedećim riječima.
“Drago mi je da smo u svakodnevnoj vezi putem izmjenične struje. Ta priča počela je u Smiljanu”, govorit će Tesla i na kraju svog izlaganja goste uputiti do Ivana Vučetića.
Pjerino Bebić i Anita Kustura
U noćnom klubu Opera u Petrinjskoj 4 vlasnici Pjerino Bebić i Slobodan Matenda rade na otvorenju Virtualnog muzeja Hrvatske koji bi radio do 17 sati, a za to su angažirali muzeologinju Anitu Kusturu
Noćni klub kao muzej
On će pak posjetitelje zamoliti da platno dotaknu prstom.
“Hvala što i vi koristite moj izum. U Argentini sam shvatio da je otisak prsta kod svakog čovjeka različit. A ta želja za znanjem nastala je na Hvaru”, reći će Vučetić i upoznati ih s otokom, dok će ih na kraju izlaganja uputiti na Slavoljuba Eduarda Penkalu i druge hrvatske znamenite povijesne ličnosti.
A da bi virtualni muzej funkcionirao, govori Kustura, potrebna je suradnja sa svim muzejima.
- Tako da gost, kada virtualni Tesla bude govorio o svojem rodnom kraju, može otići u Memorijalni centar u Smiljanu ili u Tehnički muzej. No, osim povijesnih ličnosti, turisti će na jednome mjestu moći vidjeti ponudu Dalmacije, Slavonije ili Zagorja. Gostima će se nuditi suveniri u obliku knjiga, a nakon što ode posljednji među njima, muzej će se pretvoriti u noćni klub - kaže Kustura.