Živo se sjećam događaja koji su se zbili prije 38 godina na Kavkazu, kad su poginula četvorica naših prijatelja. Bila je to najveća nesreća u povijesti hrvatskog alpinizma koja nas je jako potresla - priča Vladimir Mesarić, edukator za pustolovne aktivnosti u planinama i gorski vodič.
Kao 25-godišnji mladić, Mesarić je u srpnju 1974. vodio jugoslavensku ekspediciju na Kavkaz i tada su, nakon odrona ledene gromade, poginula četiri hrvatska alpinista: Nenad Čulić, Viktor Tabaković, Ante Bedalov i Urso Vrdoljak. Tijela Ante Bedalova i Urse Vrdoljaka pronađena su nakon nesreće, a Nenad Čulić i Viktor Tabaković ostali su zatrpani ledom u podnožju vrha Ušba, na granici između Gruzije i Rusije. Činilo se zauvijek, no ta je priča u posljednjih godinu dana dobila epilog. Naime, u podnožju Ušbe nađeno je tijelo, najvjerojatnije jednog od nestalih alpinista, pa je jučer u Gruziju otputovalo izaslanstvo Hrvatskog planinarskog saveza (HPS), s tajnikom Darkom Berljakom na čelu.
37 godina u ledu
- Tijelo je našao jedan češki alpinist koji je prošlog ljeta bio na tom području. To tijelo izbacio je ledenjak, što znači da je 37 godina bilo u ledu, a onda je došlo do otapanja - rekao je Mesarić. Češki alpinist pronašao je i dijelove opreme, među kojima je najživopisnija bila čuturica na kojoj je pisalo: “Gorska reševalna služba Slovenije”. O svom nalazu obavijestio je slovenske kolege. Oni su, pak, stupili u kontakt s Vladimirom Mesarićem koji je te davne 1974. godine predvodio 15 jugoslavenskih alpinista: pet Slovenaca, šest Hrvata te po dva alpinista iz Srbije te Bosne i Hercegovine.
DNK analiza
- Svi smo imali te naljepnice koje su nam podijelili slovenski alpinisti. Kad me kolega iz Slovenije obavijestio o nalazu češkog alpinista i poslao mi fotografije, pregledao sam svoje dijapozitive iz toga doba. Mislim da bi nađeno tijelo moglo biti jednoga od naših kolega, ali teško je nakon toliko godina razaznati o kome je riječ. To se može utvrditi tek DNK analizom - izjavio je Mesarić. - Naša je ekipa otputovala u Gruziju i treba ponovno naći tijelo. Moguće je da će se naći i drugo tijelo. No, pitanje je li nađeno tijelo na istoj koordinati, jer se ledenjak miče. Ako je zima tamo bila bogata snijegom, moguće je da je pokriveno njime - dodao je Mesarić, a zatim se vratio u ljeto 1974., kada je nakon diplome iz elektrotehnike krenuo u ekspediciju na Kavkaz.
- Bili smo ekipa izvrsnih alpinista i odlično smo se međusobno slagali. Krenuli smo prema nekoliko ciljeva, a najprije smo se svi popeli na najviši vrh Kavkaza, Elbrus, koji je i najviši vrh Europe, viši od Mt. Blanca - prisjetio se Mesarić. Nakon što su osvojili Elbrus, alpinisti su se podijelili u tri ekipe. - Slovenski kolege krenuli su na Pik Sčurovski, Bedalov, Vrdoljak, Čulić i Tabaković prema Ušbi, a ja sam bio u trećoj skupini koja se penjala na vrh Ullu Tau. Za nesreću sam saznao nakon što smo se spustili u dolinu u najbliži alpinistički logor. Vijest se proširila radio-vezom, a mene su kao vođu ekspedicije obavijestili da su naši ljudi stradali - ispričao je Mesarić.
Razdvojili se
- Te noći, sa 23. na 24. srpnja 1974., bilo je strašno nevrijeme, puhao je jak vjetar i došlo je do zatopljenja. I slovenska i moja ekipa već su bile u dolini, a naši su dečki još bili u stijeni kada se ledeni odron, koji je visio nad stijenom, odlomio. Ledena lavina pala je u podnožje stijene i zatrpala naše članove Viktora Tabakovića i Nenada Čulića - rekao je Mesarić, istaknuvši kako je ledena lavina tvrda kao kamen i ne može se raskopavati.
- Urso Vrdoljak i Ante Bedalov ostali su visiti na stijeni. Kada su ruski spasitelji u helikopteru išli pregledavati teren, poveli su me sa sobom. Kada sam ugledao svoje kolege kako vise na grebenu, to me je jako potreslo - istaknuo je Mesarić. Tragična smrt mladih alpinista snažno se odrazila na hrvatski alpinizam.
- Naša ekspedicija na Kavkaz bila je zapravo dio priprema za obilježavanje 100. godišnjice hrvatskog planinarstva 1975. Zamislili smo da tada osvojimo najviši vrh Južne Amerike, Aconcagua, i to jednim od najtežih smjerova, kroz južnu stijenu. No, četvorica poginulih alpinista bili su među najboljima i iduće godine nismo više željeli riskirati pa smo se na taj vrh popeli najlakšim putem - rekao je Mesarić koji se alpinizmom bavi 47 godina.
Život s rizikom
- Nakon tragedije sam se nastavio penjati. Mi alpinisti živimo s rizikom i nesreće se povremeno događaju. No, kad pogine netko od prijatelja, mi nastavljamo njihov put - zaključio je Vladimir Mesarić.