Treba još jednom izmijeniti Ustav i reći sasvim jasno da se ona kaznena djela vezana uz pretvorbu i privatizaciju koja je Ustavni sud ovom odlukom utjerao u zastaru mogu procesuirati. Ako sucima Ustavnog suda nije jasno što je bila ideja promjene Ustava o nezastarijevanju ratnog profiterstva, onda taj Ustav treba opet izmijeniti”, izjavio je u intervjuu u Telegramu ministar pravosuđa Orsat Miljenić otvorivši tik pred izbore pitanje - tko će to učiniti. Što je jamstvo, kakva zakonska intervencija, da bi ustavnim sucima u drugom pokušaju bila “jasnija ideja” kriminaliziranja gospodarskog kriminala, kad im nije bila jasna u prvom?
‘Kompleksna stvar’
Ministar Miljenić iznosio je svoj stav kada je govorio da su potrebne promjene nakon odluke Ustavnog suda koja de facto suspendira Ustav jer blokira progon ratnog profiterstva. - To je moje osobno mišljenje o kojemu Vlada nije raspravljala - kaže ministar, navodeći kako bi zapravo trebalo mijenjati Ustavni zakon o Ustavnom sudu, a ne Ustav.
Premda Miljenić ima načelnu podršku u vrhu SDP-a, vladajući nemaju namjeru ovu temu stavljati na dnevni red.
- Promjene Ustava su vrlo ozbiljna i kompleksna stvar za koju treba dobra priprema te dvotrećinska većina u Saboru. Za sada se time ne možemo baviti - izjavio nam je jedan od vodećih ljudi SDP-a, dodajući kako bi bilo neozbiljno o ratnom profiterstvu raspravljati u kampanji.
Da je tema ustavnih promjena neozbiljna uoči izbora složio bi se i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko koji drži skandaloznom samu ideju da ministar pravosuđa javno napada Ustavni sud i pita “koju sudsku odluku u SDP-u nisu pokušali osporiti kad im nije išla u prilog” te dodaje: - Ne želim braniti Ustavni sud, ne treba ni prejudicirati zaključak kakve će posljedice imati njihova odluka - izjavio je Karamarko, a kritiku kako bi HDZ sabotirao ustavne promjene zbog zaštite svojih članova koji su kumovali pretvorbenim aferama odbacuje tvrdeći da takvi više nisu članovi HDZ-a.
Za Gordana Jandrokovića izjave o ustavnim promjenama uoči izbora izraz su “političkog diletantizma, koji svjedoči o neprimjerenom uplitanju izvršne vlasti u rad Ustavnog suda. SDP već drugi put na silu pokušava mijenjati Ustav. O promjenama, ako ih bude, odlučivat će buduća vladajuća većina”.
Da SDP i stavi na stol temu ustavnih promjena, mogao bi računati na IDS i Laburiste. U HNS-u su oprezniji. Goran Beus Richembergh kaže da su “načelno za to da se svaka eventualna nejasna odredba u Ustavu, ako to i struka potvrdi, dodatno pojasni. Međutim, ne vidimo način na koji bi se to moglo u dogledno vrijeme napraviti. Upravo zbog odnosa političkih snaga, gdje se HDZ već dvije i pol godine odrješito protivi promjeni Ustava”.
Predsjednica Laburista Nansi Tireli nema dilemu: - Nemamo što očekivati od drugih presuda, svaki građanin imat će pravo pozvati se na odluku Ustavnog suda i reći ‘Sanadera ste oslobodili’. Ako je namjera zakonodavca bila da se imovina stečena ratnim profiterstvom oduzme, onda bi Ustavni sud tako trebao tumačiti i presude. Ako su, pak, učinjeni propusti u prethodnim izmjenama, onda ih treba opet ispraviti sve dok ne bude kristalno jasno da ratni profiteri trebaju biti kažnjeni.
Na potrebu da pravda bude zadovoljena apelira i Boris Miletić, predsjednik IDS-a: - Sva kaznena djela vezana uz pretvorbu i privatizaciju moraju biti procesuirana. IDS-u nije prihvatljivo da zbog proceduralnih i tehničkih razloga pravda ne bude dostižna.
Stručnjaci, pak, upozoravaju da je to gotovo nemoguća misija.
Rizična rješenja
Branko Smerdel, profesor ustavnog prava, koji je bio uključen u radne skupine zadužene za ustavne promjene, naglašava da je Ustavni sud u slučaju Sanaderove ustavne tužbe donio zakonitu i utemeljenu, ali ne i jedinu moguću odluku.
Još uoči donošenja ustavnih promjena 2010. upozoravao je na ono što političari onda, a ni danas, nisu htjeli čuti - da je pokušaj kriminaliziranja privrednog kriminala kroz promjenu Ustava - put u pakao i rizično rješenje: - Takve norme su u nekim južnoameričkim ustavima bile osnova za rušenje Ustava. Popularni zahtjev: sanirajte veliku nepravdu, ako ne ide ustavno, onda protuustavno, doveo je do toga da će ustavne promjene ostati mrtvo slovo na papiru.
Taj se rizik mogao smanjiti, uvjeren je Smerdel, detaljnom regulacijom ove pravne novine, zakonom ustavnog ranga. I s takvim zahvatom opet bi bili na skliskom terenu - norma koja bi derogirala zastaru nije uobičajena za klasični tip ustava. No, ni to ne bi bilo jamstvo da u konačnici Europski sud za ljudska prava ne bi poništio takve presude. Uostalom, “na promašenost ove norme ukazuje i činjenica da je u pet godina od njenog stupanja na snagu donesena samo jedna presuda”!
Slično misli i odvjetnica Vesna Alaburić koja podsjeća da je zakonodavac usvojio tzv. mješovitu teoriju, po kojoj zastara ima i materijalnopravne i procesnopravne učinke: - Zato Kazneni zakon propisuje da se rokovi zastare iz novog zakona primjenjuju samo ako zastara kaznenog progona već nije nastupila. Dakle, nema retroaktivne primjene novih zastarnih rokova. Rješenje Ustavnog suda sukladno je temeljnom načelu zakonitosti u kaznenom pravu. I Vrhovni sud SAD-a je prihvatio takvo stajalište. Odvjetnica je uvjerena da “ne postoji valjano opravdanje da se Ustavom pokuša učiniti ono što je po stajalištu pravne teorije i prakse nedopušteno učiniti zakonom.