S ministrom zaštite okoliša i energetike Slavenom Dobrovićem teško je odabrati samo jednu temu za razgovor. Sve iz njegova resora su aktualne i pomalo vruć kolač - i otpad koji mu je, kako sam priznaje, strast, i Ina, HEP, LNG, Plomin koji su se reorganizacijom ministarstava pronašli u njegovoj nadležnosti, a koji su mu malo manja strast. Uzbudljivo je u sektoru. Ili bi, s obzirom na promjene i prozivke, možda bolji opis bio dramatično.
Proziva se Most i vas za političke diktate, rušenje projekta izgradnje Centra za gospodarenje otpadom Lećevica, sanacije odlagališta otpada Karepovac, pogodovanje Tehnixu, pa i da je Božo Petrov od vas tražio da angažirate njegova kuma u Hrvatskim vodama. Kažete da vas se ocrnjuje. Tko i zašto?
- Ni jedan projekt se ne ruši, nikome se ne pogoduje i nitko od mene nije tražio da zaposlim bilo koga. Provodi se predizborna kampanja s neutemeljenim optužbama u kojoj se pokušava ocrniti moj rad. Lećevica je u proceduri donošenja novog rješenja jer su postojale ozbiljne primjedbe. Ne zaustavljam projekt, ali se sve mora odraditi prema propisima. I za Karepovac smo predložili rješenje za što skoriju sanaciju. Kad pogledamo što se događalo u razvoju sustava gospodarenja otpadom, trebamo biti nezadovoljni. Od velikih projekata samo su dva centra izgrađena, a ona ne mogu ispuniti ciljeve gospodarenja otpadom. Osim toga, u cijelosti su realizirani uvoznom tehnologijom. U tom je kontekstu jasno da realizatori takvog plana imaju želju nastaviti s praksom. Samo za primjer, u Hrvatskoj se oko 200.000 tona papira baca na odlagališta. Ako ga odvojimo, on ima svoju vrijednost, i to 400-500 kuna po toni. To je novac koji smo do sada gubili, a njegovo odvajanje će donijeti poslove, radna mjesta i amortizirati troškove sustava komunalcima. Zar nije katastrofalan podatak da Hrvatska godišnje uvozi oko 180.000 tona reciklata plastike iz EU za potrebe domaće industrije? Mi ovom promjenom očekujemo bitno kvalitetniji sustav po pitanju ekološke, ali i ekonomske održivosti i smatram da se on može graditi boljom participacijom hrvatskog gospodarstva.
Slažem se, ali prozivke su da sanaciju Karepovca uvjetujete gradnjom pogona za obradu otpada koji u Hrvatskoj proizvodi samo Tehnix.
- To je nevjerojatno čuti - biti napadan da se pogoduje hrvatskoj industriji kraj tolikog broja nezaposlenih umjesto da smo ponosni što hrvatski poduzetnici imaju rješenja kojima se mogu ravnopravno natjecati na hrvatskom i svjetskom tržištu. Posla će biti i moći će se javiti i druge hrvatske tvrtke. Želimo stvarati i jačati domaću industriju poštujući sva pravila. Radi se o razvoju i prilici. Tehnix nije jedini proizvođač i nema govora da se dekretom nekome daje posao. Postoji procedura, javni natječaji, uvjeti i sve to treba poštovati. Nevolja je do sada bila ta da su uvjeti na natječajima bili takvi da hrvatske tvrtke nisu mogle ni pristupiti. S pravom hrvatski poduzetnici upućuju kritiku da su najveći neprijatelji hrvatskog gospodarstva neodgovorni i nesposobni političari. Ja ne mogu shvatiti taj zaostali mentalitet po kojem je poduzetnik neprijatelj državi. Tko puni državni proračun ako ne naši poduzetnici svojim radom?! Iz kojih sredstava ćemo osigurati zdravstvo, školstvo, mirovine, sigurnost ako ne iz doprinosa koje daju naši poduzetnici?! Hrvatska konačno mora postati barem partner, ako već ne i prijatelj gospodarstvenicima.
Znači, natječaji će biti “manje zahtjevni”? Koliku si dozu protekcionizma možemo priuštiti?
- U susretu s veleposlanicima iznenadim se koliko se otvoreno interesiraju za svoje tvrtke, guraju, traže rješenja. Imam dojam da bi se mnogi hrvatski veleposlanici trebali ugledati na kolege. Ne smatram protekcionizmom brigu o domaćem gospodarstvu. U pitanju je otvaranje tržišta našim gospodarstvenicima.
Što je s ostalim centrima i projektima? Što stoji, a što se kreće?
- Sada je fokus na reciklažnim centrima koji sadrže sortirnice i kompostišta i sukladno dokumentu koji je u završnoj fazi izrade gradit će se na 70-ak lokacija u Hrvatskoj. Već na nekoliko lokacija imamo izgrađene takve centre. Ove ćemo godine otvoriti i javne pozive za financiranje centara iz fondova EU. Do sada su se oni u vrlo maloj mjeri financirali nacionalnim novcem iako se to moglo iz fondova EU. No, prijašnja politika je ta sredstva koristila isključivo za dva centra, a to su Marišćina i Kaštijun, te sanaciju odlagališta. Mjere koje smo mi unijeli u Plan gospodarenja otpadom, koji je kritiziran kao preambiciozan, sada kad su objavljeni novi europski ciljevi i promjene dijela prijedloga paketa o kružnom gospodarstvu, dolaze kao pogođene. Dolaze informacije i najave iz Europskog parlamenta, a to možemo očekivati i iz Europske komisije, da će novi ciljevi gospodarenja otpadom biti veći od 70 posto recikliranja do 2030. u EU.
Mi smo na 18 posto, a obvezali smo se na 50 posto do 2020. godine.Možemo li uspjeti?
- Odgovornost za provedbu imaju gradovi i općine. Sve ovisi kakva su njihova komunalna poduzeća, koliko su kvalitetno prilagodili sustav, koliko su efikasni u motiviranju građana da participiraju. Mi ćemo im pružiti potporu kroz pripremu i financiranje.
Oni su nerijetko kočničari, i to ne samo po pitanju otpada.
- Od gradova i općina se očekuje da snažno krenu u tom smjeru i mnogi to čine. Postojale su situacije gdje su neki gradovi tražili financiranje sortirnih linija, ali nije bilo takvih natječaja. Bila je druga vizija i često se nije smatralo shodnim odgovoriti pozitivno na tako dobru inicijativu.
A kad kreću natječaji za to? Godinu dana nije bilo ni jednog.
- Financiranje svih programa ide iz Operativnog programa konkurentnost i kohezija, a Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost ostat će važan kao provedbeno tijelo. U veljači kreće prvi javni poziv za reciklažna dvorišta koja, također, nikad nisu financirana europskim novcem. Imamo informaciju da je 60 jedinica lokalne samouprave već spremno za taj natječaj.
Pisalo se da je prihvaćanje zaokreta u politici gospodarenja otpadom i novog Plana gospodarenja otpadom koji je digao veliku prašinu trgovina - Most pristane na nacionalizaciju Ine, a HDZ prihvati Plan.
- Odgovorno tvrdim da takve trgovine nije bilo. Nacionalizacija Ine je nešto što smatramo općeprihvatljivim. Važnija je realizacija Plana. To je široki nacionalni projekt u kojem sudjeluju svi. Mnogi su već spremni, a uz financiranja samih projekata važnih za uspostavu sustava na terenu imamo i značajna sredstva za edukaciju i informiranost. Efekti mogu biti takvi da se spriječi dodatni namet građanima, koji bi mogao biti između 500 milijuna i milijardu kuna godišnje da se nastavilo raditi po starom, i pretvori u nešto što će u prvoj fazi samo za komunalni sektor akumulirati par stotina milijuna kuna.
Što na Inu i novi Plan gospodarenja otpadom kažu u Bruxellesu? Što je točno dogovoreno prošli tjedan kad ste bili tamo s obzirom na to da su rokovi za donošenje Plana probijeni, a i oni za promjenu Zakona o privatizaciji Ine, pa i Zakona o tržištu plina?
- Bilo je govora o Ini, LNG-u, klimatskoj politici, a dotaknuli smo se i Plana jer je dio ciljeva klimatske politike i u sektoru otpada. S Europskom komisijom je već sljedeći tjedan susret oko Plana. Daju se dotjerati sve formalne primjedbe. Ovdje od nekih grupacija čujem da je on preambiciozan, no tamo to nećemo čuti. Povjerenik je upoznat i s važnim činjenicama oko Ine, a to je da je osnovan Savjet za pregovore s MOL-om sa zadatkom da se otkupi MOL-ov udio u Ini i ona kao strateška kompanija u potpunosti stavi pod upravljanje države. Istaknuli smo i pitanje sigurnosti opskrbe i kako smatramo da je riskantno mijenjati Zakon u ovoj osjetljivoj fazi. Zamolili smo za razumijevanje i vrijeme jer ćemo tu transakciju obaviti i okolnosti će biti posve drugačije.
I jesmo li dobili dodatno vrijeme?
- Razgovor nije išao u smjeru davanja roka. Objasnili smo da ne zanemarujemo prigovore, nego da ozbiljno nešto činimo i da će se okolnosti mijenjati. Ina je strateška kompanija jer je pitanje energije i energenata od strateškog interesa za svaku zemlju. Ina, uz modernizaciju i profesionalnu upravu, ima budućnost, i to bez obzira na tranziciju koja ide u smjeru smanjivanja potrošnje derivata. Još su desetljeća pred nama. Ina nikada više ne smije ostati kompanija koja služi kao kasica prasica političarima, mjesto gdje će se smjestiti politički važne figure, provoditi djelatnosti i financijske transakcije koje se ne mogu opravdati. Ona ima značajnu povijest i zato smatram da je jako dobra odluka da se ponovno stavi pod kontrolu Hrvatske i utvrdi što je točno budućnost Ine.
Da, što je točno budućnost Ine?
- Treba joj kvalitetna strategija jer je svijet u niskougljičnoj tranziciji. No, u svemu tome Ina ima svoje mjesto. Čak i ove dvije rafinerije koje imamo, a kojima se u godinama pred nama može postupno prenamijeniti poslovanje. Mi smo se u Mostu zauzeli za brigu u tom segmentu. Ne bismo dopustili da Ina ponovno dođe u situaciju kakvu smo vidjeli zadnjih 15 godina. Moramo znati da je to povezano i s HEP-om koji je, također, strateška kompanija. Te dvije kompanije imaju veliku sinergijsku moć. U Hrvatskoj fali strateško promšljanje jer se znaju europske tendencije. Ina može čak i dogodine krenuti, recimo, s brzim punjačima za električna vozila s obzirom na to da moramo omogućiti infrastrukturu za prijem takvih vozila. Mislim da ne treba objašnjavati koliko je to važno u kontekstu turizma, gdje nam milijuni turista dolaze osobnim automobilima sa zapada. A sve više njih će dolaziti automobilima na električni pogon. Gdje će ih puniti? Razmišlja li netko o tome kakve bi to posljedice moglo ostaviti na naš turizam i gospodarstvo? U ovoj državi nitko ne razmišlja što će biti za deset, dvadest, sto godina. U 25 godina samostalnosti samo se bavimo sanacijom posljedica promašenih odluka neodgovornih i nesposobnih političara. Dosta je toga! Ili ćemo se konačno promijeniti ili propasti. Ja ne pristajem na ovo drugo i zbog toga sam ušao u politiku.
Kažete da je važno da se Ina vrati pod kontrolu hrvatske države. Je li važno i da dugoročno ostane u hrvatskim rukama? Ili će se, da se tako izrazim, brzo preprodati?
- Prema mom mišljenju, predaja Ine u strane ruke ne smije doći u obzir. Ina treba imati strateške partnere za pojedine segmente, ali ne tako da netko preuzima kontrolu u njenom poslovanju. To trajno mora ostati u hrvatskim rukama.
Koliko tempo i cijena vraćanja Ine u hrvatske ruke ovise o poništenju arbitražne presude? Čemu se tu nadate?
- Postoji Savjet koji vodi premijer i vrlo se brzo ide u izravne pregovore s MOL-om oko transakcije. Odvjetnici se brinu o arbitraži. Analizirana je cijela situacija i utvrđeno je da je za hrvatsku stranu važno ići u poništenje tužbe.
Što zapravo predstavlja to poništenje - odugovlačenje s obzirom na to da je mala prolaznost takvih sporova, prijašnja Vlada je napravila površan posao ili nešto treće?
- Mislim da je napravljen loš posao. Imamo i drugi arbitražni postupak u Washingtonu na koji postupak u Ženevi ima utjecaj. Odvjetnici sugeriraju da se ovako postupi, a postoje i ozbiljne primjedbe u proceduralnim greškama i neuvažavanje određenih dokaza. No, u to su upućeniji odvjetnici.
Imamo li krajnji model otkupa Ine? Kako cjepkamo HEP?
- O modelu otkupa se sada raspravlja.
Tu će, predmnijevam, u javnosti biti još svašta. Moglo bi biti drame i na tržištu plina koje se za kućanstva otvara 1. travnja. Zato se na zadnjoj sjednici Vlade našao Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama tržišta plina a da nije prošao javnu raspravu?
- Upravo zato smo to i napravili, da ne dođe do drame. Prijedlog nije prošao javnu raspravu jer se radi o hitnoj promjeni. To je odgovor na obrazloženo mišljenje Komisije koje je stiglo još lani, a radi se o kritikama koje se tiču tržišta plina, odnosno liberalizacije za kućanstva. Mi smo najavili naš put i Hrvatska je rekla da će ove godine, a to činimo promjenom Zakona, udovoljiti dijelu zahtjeva tako da se proizvođačima dopušta izlazak na tržište, regulirani dio skladišta smanji sa 70 na 60 posto i još nekoliko stvari. Smatrali smo da su nam kućanstva važnija od brzog udovoljavanja prigovorima. Najavili smo za sljedeću godinu donošenje drugog zakona kojim ćemo u većoj mjeri udovoljiti kritikama. Tu je jako važan projekt LNG-a na Krku koji znači novi dobavni pravac jer se time rješava pitanje dostupnosti plina za Hrvatsku. Imamo dobre signale iz Europe da će nam biti odobreno financiranje dijela troška za razvoj terminala. Obrazložili smo što činimo i smatramo da je to prihvatljivo.
A je li vam prihvatljiv Plomin na ugljen? Što se događa između Marubenija i HEP-a i na koji se način revidiraju odnosi nakon packe koju je u vezi s projektom dala Komisija?
- Poslovni odnos HEP-a i Marubenija treba se razriješiti. HEP je potrošio velike novce na taj projekt, no to što je išao u krivom smjeru ne smije biti alibi da se krene u 30-godišnji štetni ugovor za HEP i Hrvatsku. Plomin C je jedan od tragičnih projekata bivše administracije koja je zamislila rješavati energetski sustav Hrvatske tako da se izgradi bazna elektrana velike snage na uvozni ugljen. Da, najmodernija je japanska tehnologija, no još uvijek je to pogon koji zahtijeva uvoz ugljena, generira ugljični dioksid i druga zagađenja. Danas opravdati izgradnju takvog projekta na ugljen, kraj tolikih prirodnih resursa vode, vjetra, sunca koje Hrvatska ima, suluda je stvar! Zato idemo u izradu energetske strategije koja će se definirati do kraja godine i pokazati koji će energetski izvori uvažiti potrebu tranzicije u održivo društvo.