NOVO ZATVARANJE

Mjere koje su podijelile naciju: Velika rasprava o drugom lockdownu. U čemu smo pogriješili?

Stručnjaci, predstavnici poduzetnika i liječnika za Jutarnji govore o novom valu restrikcija koji je upravo uveden
Prizor iz Zadra
 Luka Gerlanc/Cropix

1. Jesu li mjere donesene na vrijeme?

2. Što je u mjerama dobro, a što je trebalo napraviti drugačije?

3. Je li teret mjera pravično raspoređen na sve društvene skupine?

Imunolog Zlatko Trobonjača, profesor na Medicinskom fakultetu u Rijeci

1. Držim da je bilo potrebno uvesti veći nadzor, pa i kazne za one koji se mjera ne pridržavaju već početkom listopada. Tada smo imali eksponencijalni porast broja novozaraženih i približili se brojci od 3000 novozaraženih. To je bio znak za uzbunu i nekontrolirano širenje epidemije. Zahtjev za nošenje maski, distance, higijene i dr. na razini preporuke nije bio dovoljan. Držim također da je bilo potrebno dodatno ograničiti okupljanje u zatvorenim prostorima onog časa kad smo primijetili eksponencijalnost u rastu broja novoinficiranih, a to znači tijekom listopada. Tad su, doduše, donesene mjere o strožoj i široj primjeni osnovnih protuepidemijskih mjera. Osobno nisam pobornik ograničavanja kretanja, niti mislim da bi nam to puno pomoglo.

2. Temeljni parametar koji ciljaju nove mjere je ograničavanje okupljanja. One se moraju uvesti jer nam se zbog prezasićenja zdravstvenog sustava i činjenice odlaska samih zdravstvenih djelatnika u izolaciju, postotak loših ishoda bolesti povećava. Mjere su dobre i potrebne i trebale bi okrenuti trend rasta novozaraženih. No, hoće li zaista dati rezultata, a što najviše ovisi o uspješnosti njihove primjene u populaciji, vidjet ćemo tek za 2-3 tjedna. Provedba mjera morala se i morat će se puno bolje nadzirati.

3. U ovom trenutku svako okupljanje većeg broja ljudi u zatvorenom prostoru predstavlja opasnost za širenje virusa. Svjestan sam mladenačkih, tradicijskih, vjerskih, kulturoloških i drugih nasljeđa i naboja prisutnih u našem narodu, no držim da bi se trebali suzdržati koliko god je moguće od nepotrebnih kontakata jer je virusu sasvim svejedno o kojoj vrsti okupljanja se radi. Kao moguću veliku rupu u mjerama vidim školski sustav koji će morati prijeći na obveznu mrežnu nastavu ne budu li mjere ne budu dale rezultata.

Dražen Oreščanin, izvršni direktor udruge Glas poduzetnika

1. Ovaj, zasad zadnji, set mjera donesen je sa zakašnjenjem jer se u međuvremenu epidemija razmahala do razine da smo i po broju novozaraženih i broju umrlih u posljednjih nekoliko tjedana u samom vrhu Europe. U ovih sedam mjeseci Vlada i Stožer nisu našli balans i još ga traže. Mislim da je licemjerno kontinuirano društvu slati poruku da "kontroliraš situaciju" a ustvari nemaš pojma što te snašlo. Također, Vlada i Stožer nisu se ponašali dosljedno još od svibnja. Takvo ponašanje rezultiralo je nepovjerenjem građana u rad Stožera i Vlade koje je u javnosti vidljivo i koje se sad više ne može popraviti.

2. Epidemiološke mjere nisam kompetentan komentirati, ali za mjere ograničenja rada smatram da nisu dobre. Indikativno je da smiju raditi šoping centri, trgovački lanci i hoteli koji su uglavnom u stranom vlasništvu, a zatvoreni su mali hrvatski poduzetnici - ugostitelji, fitness centri, igraonice. Želi li to Vlada svjesno uništiti male hrvatske poduzetnike i radi u interesu stranih korporacija? Kod nas se jučer proglašavaju mjere, a danas su sastanci s udrugama poduzetnika u kojima se raspravlja u mjerama pomoći?! To je pokazatelj duboke nekompetentnosti. Državna kasa je prazna, a Vlada misli puno više o proračunu nego o vlastitim građanima.

3. Najteže je svakako medicinskom osoblju i njima svakako treba odati maksimalno poštovanje i nagraditi njihov trud i nesebičnost. Ali imamo javne službenike koji su zaštićeni i od otkaza i od bilo kakvih smanjivanja plaće, koji dobivaju povišice i božićnice, imamo razne uhljebe po raznim institucijama koji tjednima i mjesecima sjede doma i za to dobivaju punu plaću, imamo sudstvo koje mjesecima nije održavalo parnice.

S druge strane imamo privatni sektor, poduzetnike i zaposlenike, koji grcaju u gubicima i žive na minimalcima. Banke se naravno nisu odrekle niti jedne kune kamata. Likvidnih sredstava 45 milijardi kuna pohranjeno je u HNB-u umjesto da je upumpano u gospodarstvo uz državna jamstva. Ponekad mi je žao što svi nismo propala brodogradilišta ili državne aviokompanije, za takve gubitaše se država brine, ali mi koji godinama uplaćujemo poreze i doprinose smo u vlastitoj državi očigledno građani drugog reda.

Prof. dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, pročelnica Odsjeka za psihologiju FF-a u Zagrebu

1. Budući da se posljedice nepridržavanja ne vide odmah nego s odgodom od 10 do 14 dana, smatram da je mjere bilo potrebno ranije donijeti. Najnovije mjere dugo su odgađane usprkos lošim statističkim pokazateljima, što su građani mogli doživjeti kao nedovoljnu brigu za njihovu dobrobit te se nije jasno komunicirao razlog zašto se odgađa njihovo uvođenje. To je unaprijed izazvalo nepovjerenje u njih, a kod nekih i otpor prema primjeni. Čini mi se da je Stožer kao mala grupa stručnjaka ušla u "groupthink", previše su kohezivni i međusobno se konformiraju, ne slušajući različita mišljenja ili podatke koji su u neskladu s njihovim željama. To može rezultirati donošenjem disfunkcionalnih i iracionalnih odluka.

2. Mislim da je dobro što mjere nisu obuhvatile obrazovne ustanove jer je za učenike i studente škola uživo jako važna kako za ostvarivanje obrazovnih ishoda, tako i za ostvarivanje socioemocionalnih razvojnih zadataka i potreba. Sviđa mi se da je dopušten rad kulturnim ustanovama što je građanima važno za zadovoljenje psiholoških potreba za socijalnim izlaskom i kulturnim sadržajima. Ipak, nedosljednost mjera vidim u tome da je dopušten rad trgovačkim centrima u kojima se okuplja velik broj ljudi i nema kontrole i ventilacije, a ne dopušta se rad barem dijelu ugostiteljskih objekata i prodaje na otvorenom. Mislim da bi mjere trebale ukazivati i na potrebu održavanja mentalnog zdravlja.

3. Najveći teret ove krize podnose zdravstveni radnici i mislim da nedovoljno uzimamo u obzir njihove apele, a očekujemo da će njihove usluge biti čarobno tu za nas ako se razbolimo. Velik teret snose umirovljenici i osoblje u domovima, koji već mjesecima žive zatvoreni, bez potpore i zadovoljenja najvažnijih psiholoških potreba. Zaboravljamo na veliki stres i napore ljudi koji rade u školama - stalno su izloženi nužnosti za mijenjanjem načina rada i pod lupom kritike roditelja.

Dr. Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore

1. Šest liječničkih udruženja zatražilo je 2. studenog uvođenje strogih mjera. Nažalost, Vlada se na zahtjev struke tada oglušila. Od tada do danas imamo udvostručen broj hospitaliziranih osoba, a broj bolesnika na respiratoru povećan je gotovo tri puta. Posljednjih dana covid-19 je postao drugi uzrok smrtnosti na dnevnoj razini. Brojke jasno ukazuju na zaključak: mjere su donesene kasno. Premda kasno, dobro je da su donesene. Međutim, moramo biti svjesni da prve rezultate mjera možemo očekivati tek kroz dva do tri tjedna.

2. Sve donesene mjere su dobre, a HLK smatra da ih treba dopuniti uvođenjem online nastave za srednje škole i za više razrede osnovne škole (5. - 8. razred). Držimo da bi se smanjila neizvjesnost da Hrvatska ima usvojene jasne kriterije za uvođenje ili ukidanje pojedinih mjera tzv. semafor, kao što su to liječničke udruge 2. studenog i predlagale. To bi našim građanima i poslovnim subjektima olakšalo prilagodbu na mjere jer bi smanjilo razinu neizvjesnosti.

3. Mjere ne mogu pogađati i ne pogađaju sve društvene skupine jednako jer sve gospodarske aktivnosti ne nose jednaku opasnost širenja zaraze. Nama liječnicima, kojima su u fokusu zdravlje i životi ljudi, ključno je da su mjere sveobuhvatne, a još je važnije da se dosljedno primjenjuju.

Doc.dr. Branko Ančić, sociolog i znanstvenik Instituta za društvena istraživanja

1. Očigledno je da mjere nisu bile pravodobne i adekvatne. Te je mjere trebalo donijeti ranije kao što su uostalom i svi upozoravali. Sada će posljedice biti jako teško suzbiti. Iz društvene perspektive, glavni je problem otpočetka bio što te mjere nisu primjenjivane konzistentno. Sada smo u situaciji da se antagonizira poduzetnike. Razumno je da će se oni prvi pitati zašto je, recimo, crkvama dozvoljeno ono što njima nije, uz maksimalno poštovanje i razumijevanje za vjerničke potrebe u ovom trenutku. I to nije prvi primjer takvih iznimki od pravila, imali smo procesiju na Hvaru, imali smo kolonu u Vukovaru, rođendan Torcide...

2. Načelno je dobro da se radi balansiranje mjera. To je trebalo raditi otpočetka. Sada se čini da smo na proljeće "muhu ubijali maljem". Evidentno je da se onda kupovao socijalni mir prije izbora i trošak nije bio bitan. Sada kad jest, mnogi će uvidjeti da ih se ne tretira isto i onda imamo tinjajući društveni nemir. Prvi će biti poduzetnici. Prosinac će zasigurno biti dug mjesec. Međutim, to je i prilika da u mjesecu koji je najviše opterećen konzumerizmom malo promijenimo životni stil. Evo, sada se i dalje pumpa Black Friday. Možda ove godine shvatimo da suvišna kupovina ne pridonosi kvaliteti naših života. Naravno, jasno je da potrošnje mora biti, to je uostalom ono od čega svi mi živimo, ali možda se to može činiti i na manjoj razini. Recimo, imati advent u krugu obitelji.

3. Mjere ne mogu biti pravično raspoređene već samim time što su gospodarski sektori različiti. Ali vjerujem da se može ustanoviti koji su to sektori glavna žarišta, jesu li to noćni klubovi, teretane ili teniski centri, a onda se na osnovi toga može postupati. Pritom, valja pokušati omogućiti rad koliko god je moguće. Sada je situacija da i za postojeće mjere Vlada i Stožer nikako da jasno iskomuniciraju kriterije. Čak i da je potrebno te kriterije različito formulirati za različite sektore, onda bi to valjalo građanima tako i objasniti.

Mislav Balković, predsjednik HUP-ove Udruge poslodavaca u obrazovanju

1. Ne bih se usudio dati odgovor na pitanje o pravovremenosti donošenja mjera. Različiti pristupi u smislu korištenja epidemioloških mjera u raznim državama jasno pokazuju kako se tu ne radi samo o epidemiološkom, nego dijelom i o pitanju provedbe ekonomske politike.

2. Iz perspektive obrazovanja treba istaknuti kako je u proljeće prošle godine stigla odredba da se sva nastava na visokim učilištima mora provoditi na daljinu i tada se značajan broj institucija nije uspio prilagoditi, što i nije čudno s obzirom na to da se prava online nastava mora sustavno planirati godinama unaprijed. Analiza nastave na daljinu te stavovi studenata i njihovo znanje na ispitima koji su provedeni krajem prošlog semestra pokazuju da takav oblik izvođenja nastave nije dao u potpunosti iste obrazovne i motivacijske efekte kao nastava u učionici.

Upravo je zbog toga Hrvatski zavod za javno zdravstvo u rujnu donio preporuke koje pozivaju da se što veći dio nastave izvodi u učionicama. Istraživanje Ministarstva znanosti i obrazovanja koje je provedeno pred dva tjedna pokazalo je kako je broj zaraženih studenata i nastavnika bio u postotku manji nego je to prosjek u ostatku društva, pa je tada odlučeno kako nema potrebe mijenjati pristup izvođenju nastave jer visokoškolske ustanove nisu bile žarišta epidemije.

3. Čini mi se da je prvenstveno način komunikacije mjera mjesto gdje postoji prostor za poboljšanja jer smo dosad često bili u situaciji da kroz medije dobivamo djelomične informacije o mjerama, a onda tek nekoliko dana kasnije bude objavljen dokument sa strane Stožera ili Zavoda za javno zdravstvo koji detaljnije opisuje njihovu primjenu. U tom smislu je teško danas komentirati i mogući utjecaj mjera na različite društvene skupine, i ako hoćete grane gospodarstva, jer tek u ponedjeljak očekujemo objavu ekonomskih mjera koje će vjerujem ublažiti posljedice restrikcija koje se sada uvode. Mislim da bismo imali manje društvenih tenzija i nesigurnosti da su i jedne i druge mjere bile objavljene paralelno.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2021 07:49