Izbor za najboljeg poljoprivrednika, koji u Hrvatskoj organizira europarlamentarka Marijana Petir, ušao je u završnu fazu. Stručni ocjenjivački sud odabrao je deset najboljih. Ovo su njihove priče...
U Hrvatskoj ih nema puno. Otprilike 250 grla. Čudno je to, smatraju njihovi vlasnici, jer slavonsko-srijemski podolac, a o toj je pasmini goveda riječ, zapravo je iznimno zahvalan i prilično nezahtjevan za uzgoj. Preko ljeta je na ispaši, na otvorenom, a jedino u zimskim mjesecima traži malo više pažnje, jer ga se u tom dobu treba držati ispod natkrivenog prostora i donositi mu hranu.
Kada je naše Ministarstvo poljoprivrede prije 13 godina odlučilo poticati uzgoj podolca s čak 4500 kuna po uvjetnom grlu, dosta se slavonskih poljoprivrednika odlučilo prebaciti na uzgoj ovog goveda, koje daje visokokvalitetno meso. Jedan od njih bio je i Hrvoje Glavačević iz Strizivojne. Njemu je tada bilo 40 godina, a njegovu sinu Luki 11.
Danas, 13 godina poslije, obitelj Glavačević i dalje radi samo i jedino s podolcima, iako je poticaj na ovo govedo danas prepolovljen. No, oni se ne predaju, već i dalje vjeruju da se s podolcima može napraviti odličan posao. Toliko da je Hrvoje prije dvije godine odlučio svome sinu pokloniti praktički sva grla koja je imao, a trenutno ih je riječ o devetero, od kojih je jedan bik.
Nasljedstvo od oca
- Cijeli moj život vezan je uz poljoprivredu, odnosno stočarstvo. Zapravo, život mojih predaka. Naime, i pradida i dida bili su poljoprivrednici, pa tako i tata, koji nikad nije radio ništa drugo nego se bavio ratarstvom i stočarstvom. Tako sam i ja uz njega rastao i razvijao se u tom smjeru, a kako sam uvijek volio i “šarafati”, završio sam za mehaničara poljoprivredne mehanizacije u Poljoprivrednoj školi u Slavonskom Brodu – započeo je svoju priču danas 24-godišnji Luka, koji je prije dvije godine otvorio svoj OPG. Kao i većina današnjih mladih poljoprivrednika, i Luka je prvu imovinu dobio od oca. U ovom slučaju goveda i četiri hektara zemlje. No, odmah se prijavio na natječaj Ministarstva poljoprivrede za mlade poljoprivrednika na kojemu mu je odobreno nepovratnih 50.000 eura.
- To je sve strogo namjenski. Dakle, od tog novca, kako sam naveo u projektu, planiram i moram kupiti deset junica podolca i jednog bika, zatim pet hektara zemlje, prikolicu za stajsko gnojivo i tanjuraču. To je moj plan za razvoj i unaprjeđenje ovog posla. Dakle, uzgoj krava dojilja pasmine podolac za proizvodnju teladi s krajnjim ciljem proizvodnje ekološko zdravog mesa i očuvanja te autohtone pasmine - objasnio nam je Luka, kojemu je OPG i uzgoj podolca trenutno sekundarno zanimanje. Zaposlen je na jednoj farmi za tov bikova u susjednom Vrpolju, ali njegova želja je da mu OPG i uzgoj podolca u dogledno vrijeme postanu primarna djelatnost.
- Trenutno je tako, pa je za sada tata još dosta angažiran, ali ja čim dođem s posla, odmah nastavljam s radom na imanju. Cilj mi je dugoročno razvijati OPG i od njega živjeti - rekao je Luka.
Na stranicama Hrvatske poljoprivredne agencije za slavonsko-srijemskog podolca kažu da je to “kasnozrelo, vrlo otporno i izdržljivo govedo, čvrstog kostura, ‘suhih’ izraženih zglobova, ponešto otvorenih papaka, s blago spuštenom zdjelicom slabo do umjereno popunjenim mišičjem. Visina krava je oko 130 cm, a bikova oko 140 cm. Boja slavonsko-srijemskog podolca je sivobijela do tamnosiva, često s tamnijom pigmentacijom plahtice vrata i glave. Kod bikova je zamjetljiva pigmentacija, te veći tamni kolutovi oko očiju...
Tipovi rogova
Rogovi su glavna značajka ove pasmine, izrazite su dužine, često koso položeni s vrhovima koji strše na stranu te velikim rasponom između vrhova (oblik lire). Drugi tip su rogova rogovi postavljeni više okomito, a vrhovi povinuti unatrag pa takvi rogovi imaju oblik vila. Ova goveda su živahna, no u doticaju s čovjekom plaha i nepovjerljiva, a ponekad i nervozna”. Da je tomu tako, i sami smo se uvjerili na farmi Glavačevićevih smještenoj izvan Strizivojne, nekih 2 km udaljenoj od centra sela, gdje drže svoja goveda u suživotu s osam kobila i jednim ždrijebetom hladnokrvnjaka, koje je Hrvoje kupio prije dvije godine. I oni su mu ujedno velika ljubav, ali i izvor zarade.
- Sada, kada je toplije vrijeme i dok ima trave za ispašu oko podolaca nema previše posla. Oni su skroz na otvorenom, praktički kao divlja goveda. Imamo ograđeni pašnjak na kojem se oni hrane, a ako nastupi suša, pa ponestane hrane onda im je moramo dovoziti. Kod nas ih nema puno, iako su jako isplativi, nisu zahtjevni za uzgoj, a njihovo meso je iznimno kvalitetno. I nema posla oko mužnje. Njihova jedina svrha je tov za preradu u svježe meso - kaže Luka, dodajući da teliće prodaju uglavnom na kućnom pragu.
Inače, riječ je o pasmini koja potječe iz Podolije i Volhinije, odnosno iz stepskih područja Rusije i Ukrajine, odakle je migrirala do srednje i južne Europe i Balkana, a na naše prostore najvjerojatnije u vrijeme velike seobe naroda. Luki, kao i većini ostalih njegovih vršnjaka, ali i oni starijih vlasnika OPG-a najveći problem je površina zemlje s kojom raspolažu. On i otac trenutno imaju 20-ak hektara i s tom površinom mogu uzgajati maksimalno 25 grla goveda. Za više od toga treba im i više zemlje.
- Nama zemlja treba samo za proizvodnju hrane kojom hranimo krave. Ratarstvo kao ratarstvo nam nije prioritet i zato se nadamo da će nam novi Zakon o poljoprivrednom zemljištu pomoći. Naime, Općina Strizivojna pretežno je šumovita i nema previše pašnjaka, odnosno drugih obradivih površina koje nama trebaju za sijenu, silažu, djetelinu... pa se nadamo da ćemo na nekom budućem natječaju doći do zemlje u okolnim općinama. To je preduvjet za daljnji razvoj - kaže Luka.
Poticaji
- Ostali smo samo mi najuporniji, svega par uzgajivača, praktički prepušteni sami sebi. Poticaji su i dalje mali, ali mi se ne damo. Vjerujem da će ova priča i projekt na kojem je Luka prošao donijeti dodatne benefite, ne samo njegovom OPG-u, nego općenito uzgoju podolca u Hrvatskoj - kazao nam je Hrvoje.
Lukin projekt predviđa križanje podolca s bikom poznate francuske mesnate pasmine charolais.
- Taj bik kojeg planiramo nabaviti iz ovih nepovratnih sredstava upravo je pasmine charolais, koja daje mesnatije teliće i ljudi ih već križaju s podolcima te tvrde da je to čak i bolje nego čistokrvni charolais. Naime, krave podolca otpornije su od krava charolaisa i što se tiče vremenskih uvjeta, hrane, a i same fizionomije, pa se križanjem dobije krupnija telad, koja je i na cijeni. Običnom podolcu treba do dvije godine da bi dostigao 700-800 kg, a ovaj križani to bi ranije dostigao. Osim toga, riječ je o ekološkoj proizvodnji što bi također trebalo povisiti cijenu – kažu Glavačevići.
Iako su njihova goveda i sada u ekološkoj proizvodnji na cijeni se to ne osjeti. Zapravo ih prodaju po istoj cijeni kao i sva druga goveda, iako podolac nudi daleko kvalitetnije meso, pa bi samim time ono trebalo biti i skuplje. No, bez obzira na to maksimalno se može postići cijena od 70 kuna za kilogram, a ne bi trebala biti niža od 100 kuna.
- Ja sam ipak optimist i mislim da će ova priča uspjeti te da ću uz pomoć oca ostvariti njegov san, a to je proširenje stada i brendiranje mesa podolca – poručio je za kraj naš mladi poljoprivrednik iz Strizivojne, kojega je plasman među deset najboljih u ovom izboru ugodno iznenadio.
