Moja 243 dana u paklu korone: ‘Progone me slike umirućih. A od covida se umire teško‘

Danijela Debogović, 42-godišnja magistra sestrinstva, na posao dolazi iz Zagorja, gdje živi sa suprugom i dvoje djece. Ima sina studenta  i kćer školarku. Do bolnice na Zvijezdi svaki dan putuje 30-ak kilometara. U Zaraznoj radi već 20 godina

korona bolnica

korona bolnica

Danijela Debogović

Danijela Debogović

Prizor iz Klinike Fran Mihaljević

Prizor iz Klinike Fran Mihaljević

Sestra Danijela Debogović se sprema u posjet bolesnicima
 

Sestra Danijela Debogović se sprema u posjet bolesnicima

Sestra Tamara i Danijela se spremaju u posjet bolesnicima

Sestra Danijela Debogović se sprema u posjet bolesnicima

Sestre u svakom trenutku na monitorima prate situaciju svih 12 pacijenata, koliko ih leži na odjelu VI/1. U Zaraznoj je stotinjak kreveta za covid-pacijente 

Često utjehu nalaze u vjeri i molitvi

Sestri Danijeli puno je lakše u tandemu s Anđom Novokmet, glavnom sestrom bolničke Intenzivne njege. Njih su dvije poput ratnih drugova. Ispraćaju ljude u smrt. Ili ih vrate u život.

Prizor iz Klinike Fran Mihaljević

Omjer života i smrti nakon respiratora na strani je vječnosti. Nije lako živjeti s tim, komentiraju Danijela i Anđa. Od kraja veljače do danas nagledale su se patnje, borbe za svaki dah, očaja, straha...

Danijela ima 12 sestara i tehničara na odjelu. Svi su mlađi i doživljava ih kao svoje. Danas su s njom Silva, Tamara, Valentina, Osman, Đurđa, Vesna, Sanela, Ana i Alexandra. Svi jednako okretni, brzi i spretni. I svi u skafanderima