Mješavina teatra apsurda i političkog horora - upravo tako se ponašala hrvatska policija opstruirajući pokušaj reportera Jutarnjeg lista da istraži jednu suspektnu priču. Umjesto pomaganja onima koji tragaju za istinom, policijske su se snage stavile u službu onih koji je žele zataškati. Ali ovaj su put to učinili na posebno beskrupulozan način.
Naši su reporteri iz Karlovca, Mario Pušić i Robert Fajt, krenuli tragom informacija o sumnjivim poslovima u Pisarovini, oko Krašova etnoparka u Bratini. U igri je i savjetnik u Krašu Nadan Vidošević.
Ali, umjesto mogućeg gospodarskog kriminala, novinari postaju predmetom bavljenja policije.
Protiv njih je netko iz Krašograda podnio kaznenu prijavu Policijskoj upravi Zagreb - Ispostavi Jastrebarsko.
Pozvani su na obavijesni razgovor.
Na dušu im se stavlja da su neovlašteno snimali djecu u Krašogradu!
Faktički, sumnjiči ih se za pedofiliju!?
Novinari su zaista snimali po Bratini, na fotografijama zaista ima i djece koja se voze u vlakiću. Ali, zato jer su među gostima Krašograda klinci najbrojniji. Policiji je odmah moralo biti jasno da nisu djeca, nego su nešto starija gospoda predmet interesa novinara. Da se u ovom slučaju ne radi o seksualnoj, nego o jednoj drugoj vrsti perverzije.
Ali, umjesto da lovi kriminalce, policija opet odrađuje kampanju protiv novinara.
Cijela priča djeluje potpuno apsurdno.
No, nikako je ne treba smatrati pukom besmislicom.
Iza nelogičnosti da policija ne vidi sumnjive poslove koji joj se godinama odvijaju pod nosom, ali bez ikakve rezerve pristaje suportirati potpuno blesavu konstrukciju o pedofiliji, ne stoji glupost, nego sustav.
Ovdje se postavlja pitanje djelovanja policije.
Koja se u ovom slučaju, šikanirajući novinare, stavlja u funkciju onih koje bi sama morala goniti.
Opet djeluje po obrascu po kojem je običavala raditi u ono vrijeme dok je hobotnica vladala Hrvatskom, korupcija bila sistemskog karaktera, provučena kroz državne strukture, a umjesto indisponirane policije upravo su mediji istraživali i otkrivali korupcijske tragove i afere.
Ali, danas je, navodno, neko novo vrijeme.
Hrvatskom upravlja poštena, a ne kradljiva vlast.
Antikorupcijska je kampanja u punom pogonu.
Bivši premijer pred sudom.
Pravna je država, tvrde, funkcionirajuća.
Policija, navodno, više ne jatakuje muljatore i lopine.
Ali, unatoč tome, opet novinari rade njen posao. I ponovo ih policija - kao da je i dalje lutka na koncu kriminalnih struktura - isljeđuje, maltretira i sramoti.
Lakše je, izgleda, promijeniti vlast, nego naučeni model ponašanja državnih službi i servisa. Koji su navikli služiti, ali ne istini, pravdi i građanima. Kraj policije godinama su nesmetano cvjetali kriminal i korupcija. Nisu ih čupali, nego zalijevali.
Čini se da je nekima i danas draže i lakše loviti pedofile, pa makar bili i izmišljeni.