Pretvorite znanost i obrazovanje iz gubitnika u dobitnika, poručili su Vladi i Saboru hrvatski znanstvenici putem online peticije koju je dosad potpisalo gotovo 5000 ljudi. Podsjetimo, u prijedlogu proračuna za 2016. godinu sredstva Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS) su smanjena za 158 milijuna kuna, što je znanost i obrazovanje svrstalo među najveće gubitnike prijedloga proračuna reformske Vlade premijera Tihomira Oreškovića. To je, pak, razbjesnilo ugledne hrvatske znanstvenike, među kojima je i prof. Ivan Đikić sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu. Oni su stoga, na poticaj prof. Ivice Puljka sa Sveučilišta u Splitu, inicirali peticiju kojom se od Vlade i Sabora zahtijeva da znanost i obrazovanje od gubitnika pretvore u dobitnike, da nastave s kurikularnom reformom i da počnu promjene sustava znanosti.
Prema podacima Eurostata, Hrvatska je 2014. godine za znanost izdvojila 0,79 posto BDP-a (bruto društveni proizvod) pa je po tome pri dnu europske ljestvice zajedno s Rumunjskom, Ciprom i Latvijom. Na vrhu te ljestvice su Finska sa 3,17, Švedska sa 3,16 i Danska sa 3,08 posto BDP-a. Blizu izdvajanja za znanost od tri posto BDP-a, što je proklamirani cilj EU do 2020. godine, su i Austrija (2,99), Njemačka (2,84 posto) i Belgija (2,46 posto), a tim naprednim državama približava se i susjedna Slovenija s ulaganjem od 2,39 posto BDP-a.
Loša štednja
- Uvijek je loše štedjeti na znanosti, jer je to ‘motor’ društvenog, tehnološkog i privrednog razvoja svake zemlje - upozorava prof. Saša Zelenika sa Sveučilišta u Rijeci. Ističe kako postoji direktna korelacija ne samo između ulaganja u znanost i BDP-a, nego i ulaganja u znanost i rasta BDP-a, čak i u vremenima gospodarske krize. - Zemlje članice EU, koje su u godinama prije krize, od 2004. do 2009. godine, ponajviše ulagale u znanost, primjerice Njemačka, Švedska i Finska u punoj krizi 2010. godine zadržale su rast BDP-a na razini od dva do tri posto. Onima koje su, poput nas, ulagale oko ili čak manje od jedan posto BDP-a prije krize, kao što su Grčka, Španjolska, Litva i Bugarska, u krizi je BDP padao. Kako se pad BDP-a odrazio na standard, mi u Hrvatskoj najbolje znamo - dodao je Zelenika.
Znanost i obrazovanje u prijedlogu ovogodišnjeg proračuna ne samo da su među najvećim gubitnicima nego je i raspodjela sredstava unutar skresanog budžeta krajnje problematična. Primjerice, sredstva za mlade znanstvenike, doktorande i postdoktorande smanjena su na samo 25 posto prošlogodišnjeg iznosa. To će samo još dodatno pospješiti odljev najperspektivnijih mladih hrvatskih znanstvenika u inozemstvo, što je već desetljećima jedan od najvećih problema naše znanstvene politike. Podsjetimo, studija Svjetske banke iz 2007. godine pokazala je kako je, sa stopom migracije od 29,4 posto, Hrvatska prva u Europi po odlasku visokoobrazovanih ljudi. Ulaskom naše zemlje u EU, vrata su sada širom otvorena i našim studentima koji praktički bez školarine mogu studirati na ponajboljim europskim sveučilištima.
Najlošija stavka
Nadalje, mnogi upozoravaju kako je prijedlog proračuna za znanost pokušaj zadržavanja uravnilovke i postojećeg statusa quo. Primjerice, materijalni su troškovi za znanost smanjeni za 50 posto, sa 700 na 350 milijuna kuna, dok su sredstva za plaće povećana. Time, pak, “reformska” vlada šalje poruku da je u Hrvatskoj i dalje bitnije radno mjesto nego što i koliko netko na tom mjestu zapravo radi.
- Najlošija stavka ovogodišnjeg proračuna provlači se godinama, a to je da je dio budžeta koji se izdvaja za plaće znanstvenika u sustavu veći od dijela za projekte - smatra prof. Hrvoje Buljan s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta (PMF) u Zagrebu. - U principu bi izdvajanja za projekte i aktivnosti trebala biti čak značajno veća od onih za plaće, kako bi zaposleni u sustavu mogli realizirati kvalitetne ideje i svoj potencijal. Vlada svojim potezima može pomoći da se što prije krenu povlačiti novci iz strukturnih fondova, a za koje su na terenu stvoreni uvjeti, primjerice formiranjem Znanstvenih centara izvrsnosti, čime se može pojačati udio novca koji ide na istraživanja i razvoj - ustvrdio je Buljan.
Ipak, premala ulaganja nisu jedini problem hrvatskog znanstvenog i visokoobrazovnog sustava (u modernom društvu znanost i visoko obrazovanje su tijesno isprepleteni) u kome su od 2000. do danas propale sve reforme, bez obzira na to dolazili ti pokušaji od HDZ-ove ili SDP-ove vlade.
Reforma sustava
- Paralelno uz povećanje sredstava za znanost nužno je provoditi reforme kako bi povećanje izdvajanja urodilo plodom. Kvaliteta znanstvenih istraživanja u velikom dijelu hrvatske akademske zajednice ne mjeri se istim metrom kojim se mjeri u razvijenim zemljama zapadne Europe, SAD-a, Japana ili Izraela. Ne mislim da je tu moguća ili nužna neka revolucija, ali već nekoliko malih poteza u zakonodavstvu, načinu financiranja sveučilišta i instituta bi puno pomoglo - rekao je Buljan. On, primjerice, smatra kako bi bilo dobro kad bi uvjet da netko postane docent na sveučilištu ili znanstveni suradnik na institutu bio da je proveo barem godinu dana na istraživanjima u inozemstvu. - Već to bi eliminiralo stvaranja, a sada i financiranja novih sveučilišta za koja ne postoji kadar koji ima kapacitet da bude sveučilišni kadar u pravom smislu te riječi. Jer, sveučilišni nastavnik u razvijenoj Hrvatskoj morao bi imati jaku znanstveno-istraživačku komponentu odnosno karijeru - naglasio je Buljan.
Da je povećanje ulaganja u znanost nužno vezati uz reforme sustava, upozorava i Saša Zelenika. - Pritom bismo se trebali ugledati na pojedine segmente onih zemalja koje su, iako nisu puno veće od nas, napravile značajne iskorake. Ta bismo iskustva, bez kopiranja, trebali pametno integrirati u naš kontekst - ističe Zelenika. Navodi i konkretne primjere na koje bismo se trebali ugledati: Austriju, Sloveniju, Češku i Finsku. - Austrija je isto mala zemlja kao Hrvatska, no uspjela je brzo promijeniti strukturu svojih sveučilišta. Slovenija je zemlja sa sličnim povijesnim naslijeđem kao Hrvatska pa je ipak uspjela znatno unaprijediti ulaganja i sustav, posebno na manjim sveučilištima poput onoga u Mariboru. Češka bi nam trebala biti uzor u povlačenju velikih sredstva iz europskih fondova. Naposljetku, Finska je država, a u kojoj postoji čvrsti nacionalni konsenzus zašto je za cijelu zemlju važno ulagati puno u znanost, inovacije i tehnološki razvoj - naglasio je Zelenika.
Izrael kao uzor
Jedan od uzora Hrvatskoj mogao bi biti i Izrael koji je 1948. godine, kad je utemeljen, imao izvoz od šest milijuna dolara zasnovan na narančama. Sada je izraelski izvoz veći od 90 milijardi dolara, a zasniva se na visokoj tehnologiji. - Od 2002. do 2004. godine radio sam u Izraelu koji u istraživanje i razvoj ulaže i više od tri posto BDP-a. To je stvorilo koncentraciju znanstvenika i inženjera na malom prostoru koji mogu ekspertizom, idejama i stvaranjem dodatne vrijednosti utemeljiti nove kompanije ili se uključiti u njihov rad i privući investicije što omogućuju gospodarski rast - rekao je Buljan.