OD 2007. IMA IH VIŠE ZA 90.000

Na reviziju ide 513.000 vojnih i civilnih invalida

Prema novom prijedlogu, određivat će se koliko osoba može samostalno funkcionirati u životu. Oni koji ne ovise o drugima neće moći imati status osobe s invaliditetom nego osobe s kroničnom bolesti ili tjelesnim oštećenjem

ZAGREB - Svi invalidi - kako civilni, tako i ratni - morat će sljedeće godine na reviziju invaliditeta. Novim prijedlogom Zakona o socijalnoj skrbi, koji priprema široka radna skupina pri Ministarstvu socijalne skrbi, predlaže se da se u potpunosti ukine dosadašnji način određivanja invaliditeta koji se sada izražava u postocima. Termini poput “80-postotni” ili “100-postotni” invalid u potpunosti će nestati, a sve osobe s invaliditetom bit će “prevedene”, odnosno raspoređene u sedam osnovnih kategorija, o kojima će ovisiti i materijalna prava.

Jesu li to lažni invalidi?

Umjesto postotka, težina invaliditeta bit će izražena u satima tuđe pomoći koju konkretna osoba dnevno treba: najniža kategorija obuhvatit će osobe kojima treba 50 ili manje sati tuđe pomoći mjesečno, a najviša osobe kojima je potrebno 180 ili više sati mjesečno. Osobe koje ne trebaju tuđu pomoć više neće moći imati status osobe s invaliditetom, nego osobe s kroničnim bolestima ili tjelesnim oštećenjima.

Hrvatska se obvezala donijeti novi zakon, usklađen s međunarodnim konvencijama i europskom praksom, do 1. lipnja sljedeće godine.

- Od 2007. godine, kad smo u sklopu pretpristupnih aktivnosti s EU pripremali Zajednički memorandum o socijalnom uključivanju, broj osoba s invaliditetom u Hrvatskoj je porastao za gotovo 90.000 i sada ih u registru imamo oko 513.000. Takav porast od dva posto ukupnog stanovništva je neobjašnjiv, jer je on moguć samo u slučaju rata ili teške elementarne nepogode, što Hrvatska, srećom, nije imala - kaže Dorica Nikolić, državna tajnica za socijalu.

Ističe kako ne želi spekulirati o tome da je riječ o nekakvim lažnim invalidima ili prevari, već upozorava kako sama ta činjenica ukazuje da u sustavu određivanja invaliditeta nešto nije u redu.

- Novim Zakonom o socijalnoj skrbi želimo upravo to - uvesti red u sustav, posebno u proces vještačenja, koji očito nije ni ujednačen ni realan. Trenutno imamo šest mjesta na kojima se osobe vještače jer svatko vještači ‘svoje’ - od Ministarstva socijale, preko Ministarstva branitelja i HZMO-a do Ministarstva obrazovanja. Prema standardima EU, moramo imati jedno jedinstveno tijelo i jedinstvene kriterije - objašnjava Dorica Nikolić.

To tijelo, objašnjava, prema međunardonim standardima, pri određivanju statusa invalida više se ne bi, kao do sada, bavilo postotkom nesposobnosti pojedine osobe, nego određivanjem preostale sposobnosti.

Imovinski cenzus

- Ocjenjivat će se funkcionalna sposobnost, dakle što osoba može, a ne što ne može. Do sada smo imali osobe koje su na temelju više manjih tjelesnih oštećenja za svako pojedino oštećenje dobivale određeni postotak invaliditeta, to se na neke nelogične načine zbrajalo i na kraju su stjecali vrlo visok postotak invalidnosti, a normalno su funkcionirali bez ičije pomoći - objašnjava državna tajnica.

Također, dijagnoza ne može biti jedini kriterij, jer se dvije osobe s istom dijagnozom mogu značajno razlikovati po stupnju sposobnosti.

- Kad je riječ o materijalnim naknadama, o tome se još vode pregovori. Ističem da bi po europskim preporukama sve naknade koje dolaze iz proračuna - bez obzira na to tko ih prima, invalidi, branitelji ili socijalni slučajevi - morale biti vezane uz imovinski cenzus. Ministarstvo predlaže da se to provede kroz novi zakon, no vidjet ćemo hoće li to proći - kaže Nikolić, dodajući da radna skupina ne izmišlja ovdje “toplu vodu”, nego usko surađuje sa stručnjacima iz Austrije, koja je nedavno donijela novi sustav, ocijenjen jednim od najmodernijih u Europi.



Iz doma bi djeca odlazila već nakon mjesec dana

Novi zakon također će posebno inzistirati na deinstitucionalizaciji i decentralizaciji sustava. Cilj je, ističe Nikolić, da Ministarstvo, koje je sada vlasnik gotovo svih ustanova, bude samo donositelj zakona i standarda i kontrolor kvalitete i zakonitosti u ustanovama. Same ustanove, ističe, trebale bi biti vlasništvo lokalnih jedinica ili privatnika.

- To je tako svugdje u svijetu. Naravno, to ne ide preko noći i mi očekujemo da će proces trajati 10-ak godina - kaže Nikolić.

Tako je, primjerice, dugoročni plan da u Hrvatskoj bude samo jedan dom za djecu bez odgovarajuće skrbi oji bi obavljao prihvat i osnovnu obradu djece. Iz doma kao najlošijeg rješenja za djecu djeca bi odlazila za najviše mjesec dana u udomiteljske obitelji. Najveći se problemi, kaže, očekuju u području odraslih psihički bolesnih osoba, koje sada imaju najlošiji standard u ustanovama, a najteže ih je udomiti.

- Moramo pojačati prevenciju smještaja u ustanove, odnosno stimulirati ostanak u obitelji - kaže Nikolić.



Izdvajamo