BARBARA DORIĆ

NAFTNA GROZNICA U HRVATSKOJ 'Lijepoj našoj će ostati 55 posto prihoda od crnog zlata'

    AUTOR:
    • Arhiva

  • OBJAVLJENO:
  • 30.11.2014. u 16:03

Cropix

Hrvatsku je kao zemlju koja ima potencijal da postane regionalno energetsko središte ovih dana spomenuo i zamjenik američkog predsjednika Joe Biden, u svojemu govoru na summitu o energiji i ekonomiji Atlantskog vijeća u Istanbulu, piše Slobodna Dalmacija .

Ne znam koliko je pritom mislio na potencijal jadranskih nalazišta nafte i plina, ali upravo bi ti energetski potencijali mogli drastično promijeniti sliku o energetskoj stabilnosti Hrvatske, dok bi ulaganja vezana uz crpljenje nafte i(li) plina mogla i te kako pripomoći posustalom nacionalnom gospodarstvu, zbog čega je, kako je to svojedobno konstatirao i “Financial Times”, riječ o pokušaju vrijednom rizika.

O tome smo razgovarali s Barbarom Dorić, predsjednicom Uprave Agencije za ugljikovodike.

Kad se spomene istraživanje nafte i plina u Jadranu, prvo je pitanje obično - je li uopće realno očekivati nekakve komercijalne količine, a drugo ono koje se tiče strahovanja od ekoloških zagađenja. Pa počnimo s ovim drugim - prijeti li nam ekocid koji bi ugrozio i život u Jadranu, a onda posljedično i turizam?

- Ne. Ovaj projekt neće i ne smije ni u kojem segmentu negativno utjecati na zaštitu okoliša i ljepote koje mi kao država posjedujemo, kao ni na turizam kao jednu od najbitnijih gospodarskih grana. Treba znati i da se u Jadranskom moru eksploatiraju nafta i plin od 70-ih godina i nikada se nije dogodila nikakva ekološka katastrofa koja je imala negativne posljedice na okoliš i turizam. Tehnologije kao niti mjere zaštite okoliša tada nisu bile na visini kojoj su danas.

Čuvanje okoliša

Dobro, ali to ne znači da nema opasnosti?

- Realna opasnost za Jadran je svakodnevna plovidba tankera koji idu u Luku Kopar i Luku Trst te tu moramo tražiti rješenja kako postaviti standarde i kontrolirati njihove aktivnosti. Prilikom raspisivanja natječaja u obzir su uzeti svi segmenti očuvanja okoliša koji su i u samoj dokumentaciji uvjetovani najvišim mogućim standardima.

Ovaj projekt je koncipiran na način da omogući održivi razvoj što podrazumijeva istraživanje i eksploataciju ugljikovodika koristeći najviše tehnološke standarde kako bi se sačuvao okoliš, a sama sirovina eksploatirala na dugoročno održiv način koji će pratiti potrošnju na tržištu, što će osigurati dostupnost energenta, kao i razvoj direktne i indirektne industrije.

Napomenula bih da danas još uvijek nismo blizu otkrića alternativnog rješenja koje bi nadomjestilo svjetske potrebe za naftom i plinom, što znači da bez nafte i plina nema industrije kao ni gospodarskog rasta.

Na čemu temeljite svoje tvrdnje, odnosno što je sa studijama o utjecaju na okoliš?

- U završnoj smo fazi izrade strateške procjene utjecaja na okoliš koja je bitna zbog ograničenja izvođenja radova u istražnoj fazi s obzirom na to da se, ako se procijeni da postoje značajne količine ugljikovodika, one bez detaljne studije utjecaja na okoliš ne mogu eksploatirati.

Ugovori s odabranim investitorima potpisat će se nakon što se završi strateška procjena utjecaja na okoliš koja je obvezujuća. I prije dovršetka strateške procjene utjecaja na okoliš mi smo u natječajnoj dokumentaciji postavili vrlo visoke kriterije kada je zaštita okoliša u pitanju te smo detaljno raspisali sva postojeća ograničenja pojedinih istražnih prostora kao i činjenicu da se strateška procjena utjecaja na okoliš mora primijeniti prije započinjanja bilo kakvih istražnih radnji.

Tko će kontrolirati sigurnost poslovanja kompanija?

- Morate znati da sve kompanije koje su se prijavile na natječaj za istraživanje i eksploataciju ugljikovodika u Jadranu, očuvanje i zaštitu okoliša shvaćaju vrlo ozbiljno. Ulaganje u ovaj segment, kompanijama donosi sigurnost poslovanja bez bojazni od nadoknada, saniranja i isplata milijunskih odšteta.

Njima nije u interesu neodgovorno pristupiti bilo kojem projektu u kojem, umjesto da profitiraju, riskiraju budućnost poslovanja i gubitak iznimno velikih sredstava, no svakako da ćemo ih mi kao nadzor kontrolirati u svakom koraku.

Što odgovarate onima koji tvrde da turistička orijentacija i vađenje nafte u startu nisu kompatibilni, iako nismo prva zemlja koja traži naftu u podmorju?

- Upravo tako. Turizam i sam ovisi o cijeni plina i o cijeni nafte na svjetskim burzama. Vjerujem da Hrvatska sebi danas ne može priuštiti luksuz da u startu odbaci mogućnost domaće proizvodnje sirovine koja kroji i pokreće svjetsku ekonomiju. Naime, ukoliko se ugledamo na zapadne razvijene države, upravo je pokretač rasta i održivog razvoja pametno iskorištavanje rudnog bogatsva koje posljedično ima pozitvne učinke na sve gospodarske grane.

Često se postavlja i pojednostavnjeno pitanje - kako se to strancima isplati, a nama ne isplati eksploatacija nafte i plina u Jadranu?

- Cijeli model koji je napravljen po uzoru na najbolje svjetske prakse koji uključuje i Ugovor o istraživanju i podjeli eksploatacije koji će se s odabranim ponuditeljima potpisati na 30 godina koncipiran je na način da je država napokon zaštitila svoj energetski suverenitet u svim segmentima, pa tako i osigurala razvoj popratne infrastrukture kao što su plinovodi.

U fazi istraživanja rizik ulaganja je isključivo na investitoru. Ukoliko uzmemo u obzir da se takav tip ulaganja na svakom pojedinom istražnom prostoru kreće od 50 do 100 milijuna eura, onda je to ogromna količina stranog kapitala koji će u istražnom periodu ući u državu, a na lokalnoj industriji je da se pripremi kako bi taj potencijal maksimalno iskoristila za otvaranje novih radnih mjesta i kako bi čim više uloženih sredstava ostalo u Hrvatskoj.

Pozitivne posljedice

Što će biti s eventualnom dobiti, koliko ostaje Hrvatskoj?

- Ako se u samoj fazi istraživanja nađu nafta ili plin, počinje faza eksploatacije, tada ako simuliramo ekonomski model na jednom manjem eksploatacijskom polju, od ukupnih prihoda državi ide u prosjeku 55 posto, a investitoru 45 posto. Dio koji ide državi djelomično ide u novcu direktno u državni proračun, a djelomično u količini koju onda država može plasirati na hrvatsko tržište.

Pozitivne posljedice toga su ne samo punjenje državnog proračuna već i mogućnost utjecanja na cijenu energenta, energetska sigurnost s aspekta neovisnosti o uvozu energenata kao i razvoj direktne i indirektne industrije koja će osigurati nova radna mjesta, ali i veći standard građana Hrvatske.

Kad će točno biti objavljene ponude zainteresiranih kompanija, i kojom dinamikom onda ide dalje čitavi proces?

- Evaluacija ponuda je pri kraju. Stručno povjerenstvo svoje prijedloge za odabir ponuditelja proslijedit će Vladi Republike Hrvatske koja bi trebala donijeti konačnu odluku o odabiru. Odluku očekujemo najkasnije do prve polovice prosinca. Potpisivanje ugovora s odabranim ponuditeljima očekujemo u ožujku 2015. godine, nakon što strateška procjena utjecaja na okoliš bude završena s obzirom da će ona biti integrirana u sam ugovor.

Po potpisivanju Ugovora kreću istražne radnje koje će trajati tri do šest godina. Na srednjem i južnom dijelu Jadrana gdje je dubina mora veća te doseže i do 1200 metara istražne radnje su kompleksnije te mogu trajati do šest godina, dok na sjevernom dijelu Jadrana, gdje je dubina mora do 100 metara, istražne radnje mogu trajati kraće pa tako prve rezultate možemo znati već u trećoj godini.

Kad bi u najboljem slučaju moglo krenuti eksploatiranje?

- Ako se za vrijeme istražnih radnji otkriju nafta ili plin te napravi studija utjecaja na okoliš, ovisno o samim rezultatima studije eksploatacija može krenuti, što znači šest do osam godina od danas.

Istražni prostori

Možete li sad otkriti imena kompanija i lokacija koje su “u igri”?

- Kao što sam već napomenula, uskoro će biti Odluka Vlade RH o odabranim ponuditeljima te ćemo vrlo brzo saznati koji su to istražni prostori u pitanju i koje su to kompanije.

O kolikim bi se tu investicijama moglo raditi i tko bi sve zapravo mogao profitirati od njih?

- Investicije u jedan istražni prostor kreću se između 50 i 100 milijuna eura. Najbolje prakse u državama s bogatim iskustvom u istraživanju i eksploataciji pokazuju da se u prosjeku 60 posto ulaganja može potrošiti u državi, što znači da naša lokalna industrija može imati ogromne koristi od toga ukoliko na vrijeme ponudi konkurentan proizvod i uslugu.

To već možemo vidjeti na primjeru Luke Ploče i brodogradilišta Uljanik koji su krenuli u razvoj proizvoda i usluga koje će sutra moći ponuditi investitorima kada započnu s istražnim radnjama. Realno je za očekivati kako će investicije u istraživanje i eksploataciju značajno utjecati na osnaživanje regionalnog i lokalnog gospodarstva u smislu angažiranja lokalne industrije, dobavljača kao i otvaranjem novih radnih mjesta.

Protivnici već i samog sondiranja jadranskog podmorja često mašu argumentom ranijih Ininih istraživanja, po kojima uopće nema komercijalnog temelja za eksploataciju nafte s naše strane Jadrana? Ako je tako, čemu onda čitava priča oko natječaja?

- Temeljem dosadašnjih analiza rađenih od strane naših stručnjaka, zadnjih 40 godina danas možemo s optimizmom reći da u Jadranu ima ugljikovodika, ali ne možemo reći čega točno ima. Ovaj projekt će nam omogućiti da saznamo čime raspolažemo. Pritom je važno znati da samo nekoliko kilometara od naše granice s Italijom, Talijani već godinama proizvode i naftu i plin te imaju 1358 istražnih bušotina, 100 plinskih platformi i 38 naftnih bušotina, dok mi imamo 133 istražne bušotine i 20 plinskih platformi na sjevernom dijelu Jadrana.

Geologija na poznaje granice te sve ukazuje da su potencijali na našoj strani Jadrana vrlo slični onima na talijanskoj strani Jadrana. Neovisno o konačnim rezultatima istraživanja, potaknuli smo velika ulaganja, dio tih novaca je potrošen u Hrvatskoj, državu nije ništa koštalo, a u konačnici znamo s čime raspolažemo.

Logističko središte

Prošlog tjedna ste potpisali sporazum s čelnikom Uprave Luke Ploče Ivanom Pavlovićem po kojem će upravo ta luka biti logistički centar za istraživanje i iskorištavanje očekivanih izvora nafte i plina u Jadranu. Zašto baš Ploče, a ne recimo Split ili Zadar?

- Luka Ploče je prva ponudila koncept logističkog središta po uzoru na ostale države u svijetu koje se intenzivno bave istraživanjem i eksploatacijom ugljikovodika u moru. Operativne prednosti Luke Ploče su njezini prostorni kapaciteti, pristup samoj luci, prometna povezanost, raspoloživost skladišnih prostora te ono što je izuzetno bitno mogućnost formiranja helikopterske baze kao i mogućnost primitka tankera veličine gaza preko 12 metara, što su nužne pretpostavke za uspostavu logističkog središta tog tipa.

S obzirom da su rokovi za izvršenje aktivnosti istraživanja i eksploatacije jasno definirani, logističko središte mora raspolagati adekvatnim kapacitetima i biti spremno dati red prvenstva aktivnostima nužnim za izvršavanje istražnih radnji unutar zadanih rokova, a te uvjete za sada zadovoljava jedino Luka Ploče.

Mnogi se slažu u tome da Hrvatsku treba reindustrijalizirati, što donosi i nova radna mjesta, ali ulaganja teško prolaze, evo, i ova priča s ugljikovodicima se uklapa u to. Odjednom se svi razumijemo u ekologiju. Što mislite, je li moguće vratiti povjerenje javnosti u industrijalizaciju koje je očito negdje izgubljeno, očito ne bez razloga?

- To je problem koji je duboko ukorijenjen u svijesti naših građana i, naravno, ne bez razloga. Sumnja u opravdanost projekta bez osobnih interesa nakon svega što se na ovim prostorima događalo zadnjih dvadesetak godina je opravdana. Možemo li to promijeniti? U ovome trenutku možemo samo nastaviti raditi i rezultatima svog rada opravdati povjerenje koje smo dobili do sad.

Potrebno je komunicirati i educirati građane o svemu što ovaj projekt nosi i kako je postavljen i koncipiran. Mi smo od samog početka inzistirali na uključivanju cjelokupne javnosti, ali svjesni smo kako je ponekad potrebno uložiti puno više truda da bismo dobili razumijevanje drugih. A da bismo jedni druge razumjeli, potrebno je govoriti na način da proces bude lišen fraza i terminologije koja ostavlja prostora za sumnju.

Ako ovaj projekt problematiziramo zbog interesa naših dobara i građana Hrvatske, onda je zasigurno nužno da cijeli proces bude svima jasan, kako bi mogli donijeti bilo kakav sud. Potrebno je stvarati odnose uzajamnog poštivanja i uvažavanja, potrebno je stvarati odnos pristupačnosti, demistificirati institucije i biti dio javnosti.

O Barbari Dorić

Barbara Dorić rođena je u Puli, a svoju je poslovnu karijeru počela u 'Dalmacijacementu', gdje je radila na poslovima prodaje i operacija. Inače, diplomirala je na Ekonomskom fakultetu u Beču (poslovnu ekonomiju i internacionalne odnose) i završila MBA studije Poslovne škole IEDC Bled u Sloveniji. Radila je i u američkoj konzultantskoj kući A.T. Kearney, gdje stječe iskustvo na na projektima organizacije i transformacije s naglaskom na restrukturiranje i optimizaciju troškova u industrijama jugoistočne Europe.

Prije nego što ju je u veljači ove godine Vlada imenovala vršiteljicom dužnosti ravnateljice, odnosno prije nego što je u lipnju postala predsjednicom Uprave Agencije za ugljikovodike, vodila je i energetske projekte u Centru za praćenje poslovanja energetskog sektora i investicija (CEI), i radila kao predavač na Visokoj poslovnoj školi Libertas.

Izdvajamo