Javila se e-mailom, a vrlo brzo nakon što smo joj odgovorili, nazvala nas je. Ali, u glasu joj se osjećala neodlučnost. Ženski glas koji smo čuli sa strane sugerirao joj je da ništa ne priča, pa je brzo prekinula vezu, a onda poslala SMS poruku, u kojoj je stajalo: “Samo odmah da napomenem da ne želim da moje ime izađe niti želim da mi se kasnije netko ide osvećivati jer sam to ispričala!”
Nazvali smo je. Ispričala je nekoliko detalja o tome kako je uređen klub u Slovenskoj, što nije objavljeno u medijima, te spomenula i neka nova imena, koja se dosad nisu spominjala.
Rekla nam je da fotografija nema. Ima nekoliko fotografija jednog drugog kluba. Taj se zove Smokvica, nalazi se na uglu Tratinske i Badalićeve, a postoji još od 90-ih. Vodi ga Želimir Udovičić, koji je poslovno povezan s Deanom Šparavcem, kod kojeg je nađen novac u Toyoti Dragana Kovačevića. Priča nam kratko o samom klubu, njegovu interijeru i gostima, no vrlo brzo prekida razgovor.
- Ne vrijedi to gomile problema koji mogu proizaći iz toga - poručila je.
Vlada omerta
A da su bili gosti u klubu Dragana Kovačevića, dosad su priznali aktualni i bivši predsjednik Zoran Milanović i Stjepan Mesić, ministri Oleg Butković, Josip Aladrović i Tomislav Ćorić. MORH je potvrdio da je onamo dolazio i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Robert Hranj, na poziv aktualnog predsjednika države. Sudac Ivan Turudić potvrdio je da je bio samo jednom u klubu sa suprugom prošle godine, ove godine nijednom.
U klubu je bio i Jakov Kitarović, suprug bivše predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, kao i poduzetnik Krešo Petek, koji je prema navodima policije lani na Martinje u Kovačevićev klub ušao sa 1,96 milijuna kuna koje je neposredno prije podigao u poslovnici Privredne banke Zagreb. Bio je tamo i Stanko Šarić, najpoznatiji član Zlatnih dukata, Kovačevićev dugogodišnji prijatelj. Mnogi od njih u klubu su bili i za vrijeme lockdowna, kada su zbog koronavirusa bili zatvoreni restorani i kafići.
Sugovornici Nedjeljnog, koji su u više navrata boravili u Kovačevićevu klubu, tvrde da su u njega ušli deseci poznatih javnih osoba. Od utjecajnih zagrebačkih političara, bivših ministara iz redova SDP-a, vlasnika građevinskih tvrtki, članova stranke Milana Bandića, HDZ-a i HNS-a, poznati glumci koji su ostvarili svjetske karijere, umjetnici, bivši premijeri, glazbenici, utjecajni sportski djelatnici... Bilo je mnogo Kovačevićevih prijatelja iz djetinjstva poput Tonice Rajha.
Nazvali smo njih dvadesetak koje su nam naši izvori spominjali. No, trenutno vlada “omerta”.
“Nemamo komentara”, glasili su odgovori.
Naši sugovornici objašnjavaju, pak, kako su to bila muška druženja na koja bi ponekad došle i žene.
- Pretežito bi u klubu bilo samo muško društvo, a ponekad se dolazilo sa suprugama i djevojkama - kažu naši sugovornici.
Stanari ulaza u Slovenskoj 9, ali i iz onih okolnih, kao da su jedva dočekali da svemu dođe kraj. Oni klub u Slovenskoj gledaju u sasvim drugom svjetlu. Ovo je njihova priča.
- Sodoma i Gomora. Stajali su tu taksiji. Cure bi nekad promašile ulaz, pa bi ih s drugog ulaza vraćali. Bile su skockane kao za svadbu, u minjacima ili uskim haljinama - priča nam stanar koji je promatrao kako u suton dolaze gosti u klub. - Napokon je sve izašlo van. Milanovića sam ga vidio na proljeće ove godine, ne sjećam se točno u kojem mjesecu. Dolazio je i Mesić. Bilo je ovdje i svakakve sumnjive ekipe. Konobar je tu bio svaki dan, neovisno o tome je li se nešto događalo ili ne. Ali, kad bi vidjeli da dolaze cure iz Srbije, onda se znalo da je ‘akcija’. Nekad je trajalo do jutra - kaže naš sugovornik.
Kamera u desnom kutu služi za provjeru posjetitelja.
U kućnu se vežu ne može ući ako ne znate šifru za tipkovnicu pokraj vrata. Godinama, otkad je postavljena, šifra je bila četiri jedinice i ljestve. Promijenio ju je upravitelj zgrade nakon Kovačevićeva uhićenja.
- E, baš dobro da ste došli. Kad sam pročitala na internetu sve ovo, mislila sam nazvati nekog od novinara. Znate, vidjela sam ja tu jako zgodne mlade dame. Posebno se poslije potresa znala čuti glasna muzika. Otišla sam dolje i rekla: ‘Dajte, molim Vas, malo stišajte tu muziku, zar nemate srca’. Rekli su da se u podrumu slavi dječji rođendan pa su malo stišali. Pazili su poslije jer je jedna od naših susjeda zvala policiju - priča nam jedna stanarka Slovenske 9. Ona nije bila jedina koja je zvonila na bijela stubišna vrata kluba zbog preglasne glazbe. Njezina susjeda potvrđuje nam da je zvala policiju.
- Zvala sam policiju na broj 192. Došli su, bili su tu i to se ponovilo više puta. Uredno su sve zapisali, ali ja ne znam što je bilo poslije - kaže.
Nekoliko stanara zgrade u Slovenskoj 9 potvrdilo nam je da je u mjesecima lockdowna i nakon potresa klub bio jako aktivan, sve do unatrag mjesec dana. I dok neki posjetitelji tvrde da su sami donosili hranu i piće, demantiraju ih stanari koji tvrde da ni aktualnog predsjednika niti ikoga od visokih dužnosnika nisu vidjeli da sa sobom donosi hranu ili piće. Ponekad su, kad bi ga vidjeli ispred kluba s konobarom, kojeg opisuju kao visokog vitkog muškarca, razmijenili nekoliko riječi i to bi bilo sve.
Oni, pak, koji su često buku i stvarali, za Nedjeljni detaljno opisuju kako, zapravo, živi Kovačevićev klub.
Dom kulture
Radi se o prostoru koji ima malo manje od 80 četvornih metara. Prizemlje ima 54 kvadrata, a podrum 28. Kovačević ga je kupio 1999. godine. Taj prostor bio je u vlasništvu privatne osobe, koja ga je pak kupila od Grada Zagreba. Nekada je tamo bio Centar za kulturu “August Cesarec”.
Ta privatna osoba ostala je nakon prodaje dužna Gradu još 55.000 kuna te je Kovačević sam taj dug podmirio. U to vrijeme Kovačević je bio član SDP-a, a ubrzo će postati i šef financija u Zagrebačkom holdingu.
- On je, zapravo, imao, bolje reći dijelio jedan sličan klub na Savskoj. Tada se posvađao s partnerom, pa je ušao u ovaj klub u Slovenskoj - priča nam Kovačevićev dugogodišnji prijatelj.
- Gledale su se utakmice, a ponekad, kad je bio neki tulum, došle bi hostese. Cure su dolazile skockane kao za svadbu, sjedile bi u pravilu na barskim stolicama za šankom, pile, poslužilo bi im se jelo. Bile su tu i fešte s tamburašima. Znam da su neki političari ovamo dolazili sa suprugama, pa se nikako ne može govoriti o orgijama. Dragan je bio takva osoba da bi, kad bi nekome trebao prostor za proslavu rođendana ili krstitki, ponudio prostorije da to organizira kod njega. Večere bi uvijek platio u kešu - pričaju upućeni.
A svatko od “domaćina” pozivao je svoje goste i puštao one koji su pozvani.
- Tko zvoni, Kovačević i ostali vidjeli bi iznutra. Iznad šanka, kako u prizemlju tako i u podrumu, bio je ekran na kojem bi se vidjelo tko ulazi. Kada bi ušli u klub, mogli ste ostati u prizemlju ili se stepenicama spustiti u podrum. Oni koji su već bili u podrumu, kroz staklenu stijenu mogli su vidjeti tko se spušta - pričaju naši sugovornici.
U klubu je bila impozantna količina pića.
- Kada sam prvi put ušao, na drvenim vitrinama iznad šanka bilo je zasigurno stotinjak butelja kvalitetnih vina, rakije, viskija. To je ono što je odmah upadalo u oči. Tu, dakle, ne govorim o onome što je bilo u šanku - priča jedan od naših sugovornika.
- Je li se brojao novac - pitamo ga.
- Mislite na uređaj ili na ruke? Ako mislite na uređaj, to mu je ekipa koja je zalazila u klub kupila za rođendan. Proslavio ga je početkom rujna. Dva tjedna poslije je pao - pričaju naši sugovornici.
Odbacuju priču o ostavljanju mobitela na ulazu.
- To netko napumpava. Toga, koliko mi znamo, nije bilo - pričaju dugogodišnji gosti kluba.
Dok su u prizemlju prevladavali drveni stolovi i barske stolice, u podrumu je bio veliki separe. Ponekad bi ispred separea bili stolovi, a ponekad bi se maknuli. U kutu je, pak, bilo računalo na kojem se puštala glazba.
- Ponekad bi zvali tamburaše. To je bilo vrlo jednostavno. Našlo bi se nas nekoliko na nekom poslovnom sastanku rano popodne. Zatim bi ogladnjeli pa bi Dragan naručio hranu. Ne bi išli daleko, već je naručili u Slovenskoj, malo niže prema pruzi. Onda bi došla hrana, otvorile bi se butelje, pa bi oko deset stigli tamburaši i još bi neko društvo navratilo.
Ostali bi do jutra jer bi se okupilo dosta ljudi. Rijetko je kad u klubu bilo malo ljudi, kao što je u petak rekao predsjednik Milanović. Naravno, tu je bilo i proslava Nove godine. Primjerice, lani, na Staru godinu, išli smo u restoran u centru grada, a onda smo nastavili u klubu - pričaju naši sugovornici.
Priznaju da je u klubu bilo i hostesa.
- Uz konobara, bile bi i hostese. Kako je taj dogovor izgledao, ne znam. No, one nisu bile ‘inventar’ tamo kao što je, recimo, bio konobar - pričaju naši sugovornici.
Tvrde da nisu stvarali veliku buku te da ne zna jesu li se stanari ikad žalili na pretjerana slavlja.
- Policija nikad nije zakucala. Ne vjerujem da je to bilo zbog toga što su gosti bili iz vrha politike. Da, Butković, kao što je i sam priznao, jest kartao belu, ali nije bio čest gost. Ministar Aladrović je rodbinski povezan s Draganom. Oni su rođaci jer su Aladrovićeva baka i Kovačevićev otac Franjo brat i sestra - priča naš sugovornik.
Stanari s kojima smo razgovarali pitaju se nakon svega je li upravo takva klijentela odbijala policiju nakon njihovih poziva.
Jesu li policajci iz područne policijske postaje, obični pozornici, kad bi bili upućeni u ophodnju, zbog dojave o prebučnoj glazbi mogli zavirili u prostor kluba i popisati osobe koje su unutra zatekli kako bi im to nalagala pravila službe? Kako su reagirali ako su uz šank ili u podrumu vidjeli poznata lica sudaca, odvjetnika, političara, glumaca, javnih osoba? Bi li izvijestili nadređene koga su tamo zatekli, pitaju se stanari.
Zanimljivo, povijest kuće u Slovenskoj 9 vezana je na neki način uz djelatnost Kovačevićeva kluba. Naime, ta je zgrada građevinsku dozvolu dobila 1897. godine, a između dva svjetska rata vlasnici su zatražili i dozvolu da u dvorišnoj zgradi otvore točionicu pića.
- U Zagrebu su deseci ovakvih klubova i nije nikakva tajna da ih za svoje potrebe imaju i neke velike tvrtke. I neki poznati odvjetnici uredili su podrumske prostore ispod prostorija u kojima primaju stranke za interna druženja - kažu neki od sugovornika.
Klub Smokvica
Ovakvi klubovi u Zagrebu postoje već desetljećima, a postojali su i u bivšem sustavu.
- Ina Commerce je imao svoj klub u prostorijama bivše tvrtke i tu su dolazili samo odabrani. Bilo je to vrijeme kad su u toj tvrtki radili sinovi Mike Špiljka i Josipa Broza Tita. Devedesetih godina jedan od takvih klubova, zatvorenog tipa, bio je na uglu Badalićeve i Tratinske ulice, poznata Smokvica. Kad je pala oslobađajuća presuda tzv. zločinačkoj organizaciji na suđenju u Remetincu, tamo su slavili optuženici, njihovi odvjetnici i odabrano društvo.
Na Slovenskoj je, uz Finkor koji je vlasnik registrirao, još tri tvrtke: Centar ekonomskog razvoja, Eko-glob i Glofi. Osim adrese, tim tvrtkama je zajedničko da im je direktorica Ivana Širić, da nemaju nijednog zaposlenog i da su prošlu godinu poslovale s malom dobiti.
Najbolje je poslovao Finkor. Prošlu je godinu završio s dobiti od 137.600 kuna, a bavi se uslugama i trgovinom na veliko. Centar ekonomskog razvoja osnovan je za savjetovanje, a lani je imao dobit od 72.700 kuna. Eko-glob bavi se gospodarenjem otpadom i u 2019. je imao 21.400 kuna dobiti. Glofi se bavi informatikom i komunikacijama i imao je dobit od 27.600 kuna.
Tko zna koliko bi još bilo proslava Martinja poput lanjskog, na koje je Krešo Petek donio 1,96 milijuna kuna.
O tome što se u Kovačevićevu klubu događalo tog popodneva, kada je ondje bio i Jakov Kitarović, suprug bivše predsjednice, USKOK će pitati 12 svjedoka. Prema informacijama Jutarnjeg, na toj zabavi bila su ukupno 24 gosta. Policija tada nije ulazila u klub. Tako je bilo sve do 17. rujna ove godine.
- Od desetorice policajaca, polovica je bila u civilu, a polovica u odori. Bili su tu cijeli dan, gledao sam ih. Ne znam što su pronašli - kaže jedan od očevidaca policijske pretrage. Neformalni klub Dragana Kovačevića za druženje danas je zatvoren. Nepoznat netko u međuvremenu ga je grafitom preimenovao u Muzej korupcije.
