Njemačko savezno tužiteljstvo, prema neslužbenim informacijama, u završnoj je fazi izrade optužnice protiv bivših šefova Službe državne sigurnosti SFRJ Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koje je Hrvatska izručila SR Njemačkoj po europskim uhidbenim nalozima zbog poticanja i pomaganja u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića.
Upravo kako je bilo najavljivano već prilikom određivanja istražnog zatvora Perkoviću koncem siječnja, očekuje se da će optužnica biti podignuta koncem ovog ili početkom sljedećeg mjeseca. Savezno tužiteljstvo u Karlsruheu optužnicu će uputiti nadležnom Visokom zemaljskom sudu u Münchenu, pred kojim bi se onda i trebao voditi postupak protiv Perkovića i Mustača.
Najstroža tajna
Perkovićev odvjetnički tim predvođen hrvatskim odvjetnikom Antom Nobilom u međuvremenu je dobio uvid u dokaznu dokumentaciju, odnosno uvid u spis. Radi se o obimnoj dokumentaciji koju je Perkovićeva obrana preuzela u digitalnom obliku, na CD-ima, te se pritom morala obvezati na čuvanje tajnosti podataka. Svakim kršenjem te obveze i davanjem u javnost bilo kojeg dokumenta iz predmeta “Đureković”, odvjetnici bi se izložili kaznenom progonu.
Stoga, jedino što su nam odvjetnici mogli reći jest da se radi o materijalima koji su bili sastavni dio sudskog spisa u već pravomoćno okončanom predmetu protiv Krunoslava Pratesa, osuđenog prije šest godina na doživotnu robiju.
Ključ garaže
Prates je naime, prije pokretanja kaznenog postupka, sam dao istražiteljima vrlo važne podatke o događanjima 70-tih i 80-tih godina dok je bio aktivan u emigrantskim krugovima u Bavarskoj, a ujedno i doušnik udbe, izravno na “linku” Josipu Perkoviću. Njemački prikriveni istražitelji predstavili su se Pratesu kao izdavači koji su čuli da bi im mogao ponuditi vrlo zanimljivu životnu priču svojevrsnog dvostrukog agenta. Prates je pristao na ponuđeni aranžman tako da su “izdavači” s njim obavili duge razgovore u kojima im je Prates detaljno govorio o svojoj prošlosti. Ključni podatak koji im je tada iznio bio je o predaji kopije ključa od garaže u kojoj je Đureković ubijen svojoj “vezi” u tajnoj jugoslavenskoj službi Josipu Perkoviću.
Bila je to garaža, odnosno improvizirana tiskara u Wolfratshausenu kod Münchena, a Prates je Perkoviću predao ključ svega nekoliko tjedana ranije, kada su se sastali u Luxemburgu. Prates je više puta tijekom suđenja pokušao osporiti ovu izjavu, tvrdeći da su ga agenti poticali da izmišlja James Bond priče.
Novi svjedoci
Prates je na koncu potvrdio da je uistinu Perkoviću predao kopiju ključ od garaže. Svoju doušničku ulogu, Prates nije ni sporio, jer je to bilo razvidno iz izvještaja i druge dokumentacije SDS-a kojom je tužiteljstvo raspolagalo.
Naknadnim pojavljivenjam Vinka Sindičića u svojstvu svjedoka, Prates je iz uloge pomagača dobio optužbu za sudjelovanje u ubojstvu te je osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
Perkovićev odvjetnički tim, međutim, smatra da će tužiteljstvo sve svoje adute otkriti tek u trenutku podizanja optužnice kada je dužan dostaviti sudu svu dokaznu dokumentaciju kojom raspolaže. Očekuje se da bi samo suđenje moglo početi pred kraj ljeta.
Kontaktiraju samo s odvjetnicima
Josip Perković i Zdravko Mustač smješteni su u vrlo izoliranim uvjetima u zatvoru Stadelheim u Münchenu. S njima uz dozvole nadležnih istražnih sudaca smiju kontaktirati samo odvjetnici i članovi uže obitelji i to u kontroliranim uvjetima, uvijek na njemačkom jeziku ili u prisutnosti službenog prevoditelja i krim inspektora. Zanimljivo je da su njemački tužitelji, kako se može isčitati iz priopćenja koje su izdali nakon izručenja Mustača, ublažili optužbu protiv njega na način da ga više ne terete za poticanje. već “samo” za pomaganje u ubojstvu nekadašnjeg direktora u Ini Stjepana Đurekovića. Dio koji se odnosio na davanje zadatka podređenom za pronalaženje ubojica, koji se izrekom navodio u europskom uhidbenom nalogu, tužitelji su nakon njegova izručenja, ispustili.