Nadia Andersen iz Stavangera završila je diplomski studij povijesti, ali oduvijek su je zanimali i jezici pa je u Oslu upisala ni manje ni više nego hrvatsko-srpsko-bosanski.
Iako do tada nije bila u Hrvatskoj, roditelji su u potpunosti stali iza njezine odluke da nastavi studirati daleko od kuće, na drugom kraju Europe.
- Kad sam 2013. prvi put došla u Zagreb, sa mnom je bila i majka. Pomagala mi je oko pronalaženja stana i useljenja. Tada sam već prilično dobro baratala hrvatskim jezikom, barem samo tako mislila, ali pokazalo se da su stvari u praksi ipak malo drugačije. Tek kad sam počela živjeti ovdje, suočila sam se s realnošću - šokirala sam se kad sam shvatila da mi u vokabularu nedostaju obične riječi, koje se koriste u svakodnevnom životu, poput žlice! Sjećam se kako sam u vašoj robnoj kući prodavačicama jedva objasnila da mi treba 'ono čime se peru prozori'. Poslije smo se i mama i ja smijale jer zapravo nijedna ne zna kako se to uopće kaže na norveškom, koji nam je materinji jezik - prepričava 29-godišnja Andersen.
Ljubav sa Zagrebom desila joj se, kaže, na prvi pogled.
- To je grad baš po mojoj mjeri - tradicionalan, ali ima europski duh, nije ni prevelik, ni premalen, taman je. U mnogočemu me podsjeća na Oslo. Ovdje se osjećam kao kod kuće, čak imam više prijatelja u Hrvatskoj, nego u Norveškoj. Postala sam prava Hrvatica. Lako se čovjek navikne na tu vašu šarmantnu ležernost! Kad imaš slobodnog vremena, nema ništa ljepše nego ići s kave na kavu i guštati u životu - kaže Nadia, koja je, kad je tek stigla u Zagreb, imala potrebu fotografirati baš svaki detalj u gradu, a osobito su je, prisjeća se, dojmile časne sestre.
- Ovdje sam ih vidjela prvi put u životu! Oduševile su me njihove haljine i moderne tenisice na nogama - rekla nam je Norvežanka.
Na Croaticumu, Centru za hrvatski kao drugi strani jezik, koji je u sklopu Sveučilišta u Zagrebu, studirala je do 2014. Tada se vratila u Skandinaviju, ali srce ju je vuklo u Hrvatsku. Bilo je, kaže, i suza. Jednostavno je osjećala da se mora vratiti. Na matičnom fakultetu u Oslu izabrala je diplomski rad na temu 'Povijesna događanja u Hrvatskoj '90-ih' i u siječnju ove godine opet je doputovala u Zagreb, gdje sad aktivno traži posao jer, govori nam Nadia, u Hrvatskoj namjerava ostati.
- Odlična sam u prevođenju s norveškog i engleskog pa bih, barem za početak, voljela raditi nešto u toj branši - kaže Andersen, koja je šest godina učila i francuski, a zna i osnove arapskog, što ni ne čudi s obzirom da joj je otac podrijetlom iz Alžira.
- Ljudi se iznenade kad čuju da sam Norvežanka. Valjda ih zbuni to što nisam plava - smije se Nadia.
Svestrana Skandinavka ljubav prema svom novom domu prenijela je i na obitelj te prijatelje, koji je često posjećuju u Zagrebu.
- Norvežanima su prve asocijacije na Hrvatsku čisto more i prekrasna obala. Doživljavaju vas kao tipičnu turističku zemlju. Mnogi misle da je kod vas uvijek toplo i sunčano pa neki misle da ih zafrkavam kad im kažem da ovdje zna biti i snijega - rekla nam je Andersen, koja je do sada obišla Rovinj, Pulu, Zadar, Split, Omiš, a ovo ljeto napokon namjerava posjetiti i Dubrovnik.
Svoj novi dom, Zagreb, najviše voli u proljeće, kad se sve zazeleni, a omiljena mjesta u gradu su joj Cvjetni trg, Jarun i Gornji grad. Za Hrvatsku kaže da je savršena zemlja, a jedino što joj nedostaje jest malo više reda, posla i optimizma.
- Stekla sam dojam da se ovdje ne zna iskoristiti sav potencijal, koji je zbilja ogroman. Razlike između Hrvatske i Norveške počela sam otkrivati tek s vremenom, pogotovo iz razgovora s domaćim ljudima. Kod vas je normalno da ljudi kasne, da neki poslodavci ne ispunjavaju svoje obveze, da kasne plaće… Toga u Norveškoj nema. Žao mi je čuti da mladi ljudi masovno odlaze iz Hrvatske. Nekad mi se čini da su se neki spremni više potruditi oko svega u inozemstvu, nego kod kuće - zapaža Nadia.
Hrvate opisuje kao opuštene i srdačne ljude, a za Zagrepčane kaže da u početku djeluju pomalo suzdržano, kao da drže neku nevidljivu distancu, ali čim se opuste, sve višestruko nadoknade.
I životni stil razlikuje se od norveškog.
- Ovdje je normalno otići na pivo usred tjedna, dok se kod nas to čuva isključivo za petak i subotu - govori nam Andersen. Morali smo je pitati i je li zbilja istina da u Norveškoj nema 'rundanja', plaćaju li se računi uistinu odvojeno, svatko za sebe?
- Apsolutno! Na sjeveru nema sponzoruša, kako ih vi ovdje zovete - odgovara Nadia. Za hrvatske dečke ima samo riječi hvale, čak su joj zgodniji od Norvežana.
- Pa koja žena ne voli visoke i crne muškarce! Čak i ta potreba Hrvata da se pred djevojkama pokažu kao veliki frajeri, što sjevernjaci rijetko kad rade, zna biti jako simpatična - smije se naturalizirana Zagrepčanka.