- Tvrtku Scout za trgovinu oružjem registrirao sam krajem '80-ih. Prvu dozvolu dobio sam još iz Beograda. Dotad sam bio direktor zagrebačke Tvornice parnih kotlova, ali iz hobija sam se bavio lovom i ribolovom, pa je interes za oružjem došao sam po sebi - započinje razgovor 71-godišnji Ivan Peranec, osnivač i vlasnik zagrebačke tvrtke Scout d.o.o., koja se otada bavi trgovinom i prometom oružjem, a odnedavno su se proširili na remont i proizvodnju te su u Bedekovčini, nedaleko od Zagreba, pokrenuli proizvodni pogon. Peranec je, kaže, na početku rata surađivao i s državom, proizvodio ručne bombe i minodetektore, ali sredinom '90-ih odlučio se okrenuti inozemnom tržištu te zahvaljujući tome, kaže, njegov je biznis preživio do danas te ostvaruje godišnje prihode i od 50-ak milijuna kuna (2017. godine). U ratnoj Hrvatskoj, podsjetimo, proizvodilo se oružje, kao što su pištolji, minobacači i topovi, vojna i oklopljena vozila, strojnice, mine, granate, protuavionske rakete... No nakon završetka Domovinskog rata gotovo je cijela ta vojna proizvodnja iščezla, a u stečaj su otišle i velike tvrtke.
- Većina tvrtki koje su u ratu proizvodile oružje i streljivo nisu opstale na tržištu, zato što im roba nije bila plaćena. Jer kada su prestala redovna plaćanja, nisam mogao pristati na takvu suradnju koja bi tvrtku neupitno vodila u propast, pa sam bio primoran naći poslove u inozemstvu - prisjeća se Peranec dok sjedimo u uredu u Bedekovčini, a s nama je i njegov 34-godišnji sin Gordan Peranec koji posljednjih godina s direktoricom Milicom Buhin vodi posao. I dok Peranec stariji kaže kako se u toj industriji uvijek zaziralo od medija i javnosti, Peranec mlađi, pak, smatra da se taj biznis previše mistificira, a da je u Hrvatskoj možda i druga najuspješnija grana nakon turizma.
Ma tko bi poslovao s lopovima?
- Tržište vojnim, a i civilnim oružjem iznimno je kontrolirano. Mi ionako najviše poslujemo sa Sjedinjenim Američkim Državama i zemljama EU. Postoji jasna domaća i međunarodna regulativa. Hrvatski zakoni koji reguliraju uvoz i izvoz robe vojne namjene usklađeni su s regulativom EU. Roba se, naravno, ne može izvesti iz Hrvatske a da se prethodno ne dobije certifikat krajnjeg korisnika (End user certificate), tj. uvozna dozvola, na temelju koje hrvatske tvrtke predaju zahtjev Ministarstvu gospodarstva, koje na temelju mišljenja stručne komisije sastavljene od članova više ministarstava (Ministarstva obrane, MUP-a, Ministarstvo financija - Carina, Ministarstva gospodarstva te Ministarstva vanjskih poslova) odobrava, odnosno odbija zahtjeve za dozvolu za uvoz ili izvoz. Pa probajte vi ilegalno prodati oružje bilo kome - slikovito će Peranec mlađi dok obilazimo pogon u kojem radnici, njih 40-ak koliko ih trenutačno zapošljavaju, izrađuje i popravlja oružje.
- Prije smo na remontu angažirali druge strane tvrtke, što nam se pokazalo kao sporo i preskupo. Tvrtku Grizzly Defense Industries d.o.o. osnovali smo 2016. godine te smo kupili ovaj pogon koji je bio zapušten i u ruševnom stanju. Prije početka proizvodnje morali smo hitno potpuno adaptirati objekte. Napraviti podove, krovove, elektroinstalacije, stolariju, grijanje, pa tek onda uložiti u strojeve i alate, ali otad se polako širimo. Problema imamo s radnom snagom koju nije lako pronaći, jer mora imati posebna znanja i naravno proći sve provjere MUP-a, kako bi se spriječilo da problematični ljudi rukuju oružjem - ističe Peranec.
Tvrtka Scout 2017. godine prijavila je prihod od oko 50 milijuna kuna, a dobit od oko 3,1 milijun kuna. Rast je to prihoda u odnosu na godinu prije, kad su prijavili 22,9 milijuna kuna prihoda te dobit od 3,7 milijuna kuna. Prema poslovnim servisima, tvrtka je 2017. imala 13 zaposlenih. Tvrtka Grizzly Defense Industries d.o.o. je, pak, 2017. godine prijavila prihod od 700-tinjak tisuća kuna te dobit od oko 14 tisuća kuna, a prijavili su te godine, prema poslovnim servisima, 11 radnika. Riječ je o tvrtki koja je kupila pogon u Bedekovčini, a na kojem su pokrenuli proizvodnju i remont oružja te bi se širenje tog pogona, dodaju, ubrzalo kad bi napokon uspjeli od bosanskohercegovačkog ministarstva obrane dobiti robu koju su kupili još početkom dvijetisućitih godina. Riječ je o sudskom sporu, vrijednom 20,000.000 KM (oko devet milijuna eura), a koji su pokrenuli protiv Ministarstva obrane BiH i dobili ga u prosincu 2017. godine, ali BiH im ni nakon presude još nije isporučila, kažu, nijedan komad oružja.
Tvrtka Scout podnijela je, naime, tužbu jer im spomenutu robu nije isporučilo bosanskohercegovačko ministarstvo, a na temelju ugovora koje su sklopili još 2003. i 2004. godine. Također su ovih dana protiv bosanskohercegovačke ministrice obrane Marine Pendeš podnijeli kaznenu prijavu.
- Podnijeli smo prijavu zbog neizvršenja presude i stalnih opstrukcija koje nam se već godinama događaju u Bosni i Hercegovini - kaže Peranec. Pokušali smo ovih dana doći do bosanskohercegovačke ministrice obrane Marine Pendeš kako bismo čuli njezinu stranu priče, ali do zaključenja ovog broja nismo uspjeli dobiti odgovor. U SMS prepisci rekla nam je da je to “ozbiljno pitanje da bi se na njega načelno odgovorilo” te nas uputila da pošaljemo upit na Ministarstvo obrane, poslavši nam broj telefaks uređaja.
- Mi sad čekamo da sud odredi datum kad ćemo sa sudskim izvršiteljem ići po robu na lokacije na kojima je vještak utvrdio da se ona nalazi, pa se samo nadamo da će roba i fizički biti tamo - kaže Peranec te dodaje: “Oni uvijek smisle neki novi izgovor. Prvo kažu da pripremaju robu i da se strpimo, a svaki put kad trebamo preuzeti robu nešto se dogodi i preuzimanje se odgodi. Opstruira nas se od prvog koraka”. Kažu da su ih već samo troškovi odvjetnika u BiH stajali nekoliko milijuna kuna.
Prodaja po niskim cijenama
- Nevjerojatno je kako oni tako već godinama izbjegavaju isporučiti tu robu čija vrijednost iznosi oko osam milijuna američkih dolara, sad čekamo da sud odredi koji dan idemo u ovrhu Ministarstva obrane. Roba je točno popisana, to je napravio neovisni sudski vještak koji je pregledao sva njihova skladišta i utvrdio gdje se što nalazi - kaže Peranec. Ali iz mnogih dopisa koje su odvjetnici tvrtke Scout slali nadležnim institucija u BiH, većinom ministrici obrane, vidljivo je da su situacije oko isporuke te robe s kojima su se dosad susretali zaista, u najmanju ruku, neobične. Primjerice, u jednom dopisu odvjetnik piše sljedeće: “U prvoj fazi utvrđeno je stanje u pogledu količina i ispravnosti raspoložive robe, i to na temelju izvještaja samog Ministarstva i zajednički obavljenog pregleda. Međutim, dogodilo se da nam je naknadno rečeno da neke robe više nema, iako je prvobitno konstatirana kao raspoloživa (npr. 35 tisuća ručnih bombi, za koje smo nakon izvještaja o raspoloživosti već ugovorili prodaju!)”.
Potom u listopadu prošle godine odvjetnik opet piše ministrici Pendeš te navodi kako je 3. listopada trebala biti realizirana prva isporuka robe od Ministarstva. “Nažalost, iz Ministarstva, tj. Sektora logistike informirani smo da se odobrenje za utovar neće izdati do roka utovara, što ponovno upućuje na moguće probleme i odugovlačenje. Najavu izuzimanja robe, koja je već izdvojena i pakirana, podnijeli smo 21. rujna 2018. godine, tako da ste imali i više nego dovoljno vremena. Također, bez obzira na pravovremeno poslan mjesečni plan naši ljudi izgubili su tri dana prošli tjedan, kada nisu mogli ući u skladište. Također i ovaj tjedan naši radnici čekaju i ne mogu ući u skladište (pomakom datuma preskače se lokacija te se mora ići na drugu lokaciju pakirati jer je takav raspored dana po lokacijama na mjesečnom rasporedu). To je potpuno neshvatljivo, ako se ima u vidu da su sva sporna pitanja riješena potpisivanjem Protokola, na čiju ste pripremu potrošili 7 do 8 mjeseci?! Ponovno podsjećamo u slučaju nerealiziranja dogovorene isporuke Scout d.o.o. će imati novu štetu od oko 35 tisuća američkih dolara i njenu će nadoknadu tražiti putem suda.”
Zanimljiv je i dopis od 2. listopada 2018. godine u kojem odvjetnici tvrtke Scout traže: “Inzistiramo da se izda odobrenje za utovar u periodu od 9. do 12. listopada jer smo jučer morali otkazati kamione, kontejnere, brod te gubimo na vjerodostojnosti i ugledu naše tvrtke, a u slučaju da se ne izda odobrenje za novi traženi period, sve međunarodne prijevozne dozvole nisu valjane. Na temelju navedenog, očekujemo da se prva isporuka robe realizira i u skladu s potpisanim Protokolom i dogovorom, bez ikakvog dodatnog odlaganja”.
U BiH se sporni ugovori o prodaji oružja i vojne opreme koje su početkom dvijetisućitih sklapala tadašnja ministarstva obrane Republike Srpske i Federacije BiH svakih nekoliko godina pojave u medijima kao kontroverzna tema. Uglavnom ih se kritizira tvrdeći da je roba tada prodavana po iznimno niskim cijenama.
Famozna tvrtka iz Zagreba
Peranec objašnjava da su natječaji, koji su se tada raspisivali, zapravo bili “nespretno koncipirani”.
- Roba je tada prodavana po principu ‘uzmi sve ili ništa’, tako da je tu bilo svega, gotovo sva roba je stara 30 do 50, pa i više godina, dio te robe nije više od nikakve koristi, a dio se nadamo da ćemo možda moći preurediti i prodati na tržištu - kaže Peranec. Na upit o istragama o tim ugovorima, Peranec kaže da se i to stalno poteže, ali “baš kad oni trebaju preuzeti robu ili podnijeti tužbu”, no da ih bosanskohercegovačke institucije u vezi s tim nikada nisu službeno kontaktirale. I dok razgovaramo Peranec ne može izbjeći negativna prisjećanja na napise iz tjednika Nacional tijekom 2005. godine, a i drugih hrvatskih medija. U tjedniku Nacional bio je prezentiran kao “Hrvatski državljanin Ivan Peranec, glavni američki partner u međunarodnom lancu kojim se oružjem iz BiH naoružavaju iračke antiterorističke snage”.
Tvrtka Scout spomenuta je tada i u izvještajima Amnesty Internationala u kontekstu prodaje oružja Iraku 2004. i 2005. godine, a 2007. godine i britanski Observer spominje ulogu famozne tvrtke Scout iz Zagreba. Početkom 2011. godine, kada je u SAD bio uhićen Gary Hyde, britanski državljanin sumnjičen za šverc put Iraka, Libije i Kine - opet se u medijima spominjao Peranec iz Zagreba. Međutim, Peranec na sve to odmahuje rukom i objašnjava da ljudi u njegovu poslu nisu u to vrijeme redovito komunicirali s medijima te da je sve poslove izvoza naoružanja za Bliski istok dobio na tenderima u Sjedinjenim Američkim Državama, pa da je ta priča zapravo ostala neispričana s njihove strane.
- Naš posao nije baš bio toliko javan. Ali mi nikad nismo radili ništa ilegalno, pa ne bismo ovoliko dugo opstali na tržištu. Uvijek radimo sve u skladu sa svim zakonima i procedurama koje postoje u cijelom svijetu. Amnesty international je možda, kad je radio to izvješće, trebao konzultirati američke tvrtke i državu preko koje smo isporučivali tu robu Iraku sa svim potrebnim dozvolama, jer mi smo to prodali američkim tvrtkama, koje su pobijedile na već spomenutim tenderima u Sjedinjenim Američkim Državama. A s predmetnim poslom Gary Hydea nismo imali nikakve veze - dodaje Peranec stariji koji sve više razmišlja o mirovini, a Peranec mlađi okupiran je nastavkom biznisa i “završnom fazom razvoja dvaju modela civilnih pušaka koje su namijenjene tržištima Amerike, Kanade i EU”.