IZAZIVANJE POMORSKE SREĆE

NASTAVAK KONTROVERZNOG SLUČAJA O žalbi na presudu šibenskog suda, kojom je Maja Šupe oslobodila krivnje Horvatinčića, odlučuje sud u Zadru

    AUTOR:
    • Ante Talijaš

  • OBJAVLJENO:
  • 16.01.2018. u 15:33

CROPIX

Tomislav Horvatinčić (lijevo), sutkinja Maja Šupe (desno), u sredini poginuli talijanski bračni par

Vijeće može potvrditi oslobađajuću presudu Općinskog suda u Šibeniku, može je ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, a može je i preinačiti. U slučaju preinake, presuda postaje pravomoćna – rekao nam je Hrvoje Visković, glasnogovornik Županijskog suda u Zadru.

O žalbi  tužiteljice Irene Senečić podnesene na presudu Općinskog suda u Šibeniku pod predsjedavanjem sutkinje Maje Šupe, a kojom je zagrebački poduzetnik Tomislav Horvatinčić (70) u ponovljenom suđenju oslobođen krivnje za izazivanje pomorske nesreće 16. kolovoza 2011. u kojoj su smrtno stradali talijanski supružnici Francesco i Marinela Salpietro, odlučivat će Županijski sud u Zadru.

- Spis predmeta u postupku okrivljenog Tomislava Horvatinčića, a povodom žalbe Opčinskog državnog odvjetništva Šibenik, u skladu sa Zakonom o područjima i sjedištima sudova, dostavljen je Županijskom sudu u Zadru za nadležno postupanje – kazala nam je Melina Gulin Pavlaković, glasnogovornica Općinskog suda u Šibeniku.

Tako će Županijski sud u Zadru ponovno odlučivati o žalbi na presudu u slučaju okrivljenog Tome Horvatinčića. Naime, za podsjetnik, da je zadarski Županijski sud odlučivao o žalbama tužiteljstva i obrane na sudsku presudu od 18. studenog 2015. godine u prvom suđenju, a kojom je Horvatinčič bio proglašen krivim i osuđen na uvjetnu kaznu zatvora od 20 mjesecii uz rok kušnje od tri godine. Vijeće Županijskog suda u Zadru ukinulo je ovu sudsku presudu zbog formalno-pravnih razloga, uz obrazloženje da tijekom tog prvog postupka nije utvrđeno je li okrivljeni Horvatinčić bio (ne)ubrojiv u trenutku kada je brzinom od 27 čvorova svojom jahtom naletio na talijansku jedrilicu.

- Naš sud zaprimio je žalbu šibenskog Općinskog državnog odvjetništva u slučaju nepravomoćne oslobađajuće presude za okrivljenog Tomislava Horvatinčića. Sada predstoji da članovi Vijeća Županijskog suda prouče sadržaj podnesenene žalbe, nakon čega će biti zakazana sjednica Vijeća i donesena odluka. Ne postoje nikakvi rokovo, ali smatram da će to biti vrlo brzo. Inače, Viječe može potvrditi oslobađajuću presudu Općinskog suda u Šibeniku, može je ukinuti i vratiti na ponovno suđenje, a može je i preinačiti. U slučaju preinake, presuda postaje pravomoćna – rekao nam je Hrvoje Visković, glasnogovornik Županijskog suda u Zadru.

Inače, kako je navela tužiteljica Irena Senečić, žalba na oslobađajuću presudu Horvatinčiću podnesena je zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi su iscrpno analizirani svi žalbeni razlozi i argumenti, kao i državnoodvjetničko stajalište zašto je zaključak suda o nepostojanju odgovornosti okrivljenika pogrešan.

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka, tužiteljstvo smatra kako odluka suda s kojom je iz spisa izdvojio skicu nesreće, a koju je poduzetnik Horvatinčić “vlastoručno izradio i potpisao, nije na zakonu osnovana jer se ne radi o nezakonitom dokazu, a niti je sud naveo razloge iz kojih smatra da se radi o nezakonitom dokazu.

- Okrivljenik je u skici nacrtao sudarni položaj brodova pa je jasno da je sadržaj skice protivan obrani okrivljenog koji je tvrdio da sudar uopće nije vidio jer je izgubio svijest, zbog čega je izdvajanje skice iz dokaznog postupka utjecalo na ocjenu o vjerodostojnosti njegove obrane. Sud nastavno nije cijenio iskaz svjedoka lučkog inspektora koji je svjedočio okrivljenikovu ponašanju koji je pred njim vlastoručno nacrtao skicu sudara, a koju je lučki inspektor priložio u spis u okviru zapisnika o inspekcijskom pregledu, iako ga je ispitao kao svjedoka – navodi u žalbi tužiteljica Irena Senečić.

Ona smatra da je sud povrijedio i odredbe kaznenog postupka koje se odnose na provođenje vještačenja jer je sud “prvo prihvatio prijedlog obrane da se izvede dokaz čitanjem pisanog nalaza R.M. kao i simulacije plovidbe Pomorskog fakulteta u Rijeci izrađene po narudžbi obrane i odlučio da se pozovu vještaci iz Splita, koji su vještačenje izradili tijekom istrage po nalogu suda kao i R.M. radi usklađivanja nalaza i mišljenja provedenih vještačenja, iako R.M. nije proveo vještačenje temeljem sudskog naloga i tada nije imao svojstvo vještaka te se nije mogao po pravnoj snazi izjednačavati odnosno usklađivati sa sudskim vještacima. Potom je R.M.-u naložio provođenje vještačenja pomorske nesreće i odmah prišao njegovom saslušanju u svojstvu vještaka iako on prije toga nije imao sudski spis na uvidu radi izrade vještačenja.

Tužiteljica Senečić u žalbi još navodi da je sud, s druge strane, odbio kao suvišan dokazni prijedlog optužbe i punomoćnika oštećenih da se izvede dokaz čitanjem vještačenja stalnog sudskog vještaka za područje pomorskog prometa, kap. J.P. napravljeno po zahtjevu oštećenih.

Žalba je podnesena i jer je sudsko vijeće pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje budući da je:

-svoj zaključak kako okrivljenik nije kriv utemeljilo samo na obrani okrivljenika da je prije sudara doživio tzv. black out kao oblik nesvjestice, a što je bio razlog zašto nije izbjegavao sudar, te je takvu obranu sud prihvatio kao istinitu i vjerodostojnu iako nitko drugi od svjedoka, osim njegove zaručnice, nije potkrijepio takvu obranu, a niti je kod njega medicinskim vještačenjem utvrđeno postojanje nesvjestice u vrijeme događaja. Pri tome se u žalbi naglašava kako je okrivljenik u istrazi naveo da kazneno djelo nije počinio i branio se šutnjom, a imajući u vidu da je tijekom rasprave obrana u svrhu dokazivanja da je postojao kvar na autopilotu pozivala svjedoke i tražila da se pribave računi o popravcima broda, da bi potom okrivljenik na kraju dokaznog postupka u svojoj obrani tvrdio da je brod bio potpuno ispravan, a da je on iznenada bez ikakve najave i simptoma izgubio svijest i da nije vidio sam sudar, iako je nacrtao sudarnu poziciju brodova. Kada se sve navedeno dovede u korelaciju s činjenicom da okrivljenik ne posjeduje nikakvu medicinsku dokumentaciju koja bi ukazivala na vazovagalnu sinkopu u bilo kojoj fazi njegovog života; a da zbog prirode takve zdravstvene smetnje medicinski vještaci nisu potvrdili obranu da je do navedene sinkope došlo; državno odvjetništvo smatra da nije bilo moguće prihvatiti okrivljenikovu obranu kao vjerodostojnu već da je sud, temeljem izvedenih dokaza, trebao izvesti zaključak da je naknadno postavljena obrana koja se temelji na vazovagalnoj sinkopi iskonstruirana s ciljem da okrivljenik izbjegne odgovornost za pomorsku nesreću koju je uzrokovao.

- sud nije cijenio niti vještačenje okrivljenikova mobitela kojim je utvrđeno kako je on 16. kolovoza 2011. u 14:20:20 sati sa svog mobitela, nakon nesreće, putem elektroničke pošte uputio poruku društvu "Hoto grupa" u kojoj naveo, između ostalog, da je upravljački sustav broda otkazao, te iz tog razloga u trenutku nesreće nije njime mogao normalno upravljati i skrenuti sa smjera koji je vodio prema drugom plovilu, a sadržaj poruke je istovjetan sadržaju priopćenja za javnost koje je društvo "Hoto grupa" kasnije proslijedilo medijima te je ono i objavljeno.

- prilikom ocjene okrivljenikove obrane u pogledu uzroka nesreće, sud nije uzeo u obzir iskaze trojice svjedoka kojima je okrivljenik kazao da mu je upravljački sustav broda otkazao, kao niti činjenicu da je Hoto grupa d.o.o. u ime okrivljenika objavila spomenuto priopćenje u kojem je naveo upravo to što je kazao tim svjedocima.

- sud uopće nije analizirao razlike u iskazima svjedokinje A.Đ. iako je očito da je svojim iskazom pogodovala okrivljeniku, a nije vrednovao ni razlike u iskazima svjedoka K.F. koji je u istrazi opisivao okrivljenikovo ponašanje nakon nesreće na jedan način, a na raspravi bitno drugačije.

U odnosu na odluku suda o tehničkom dijelu pomorske nesreće, žalba je podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to iz razloga jer je sud prihvatio usuglašena mišljenja stalnog sudskog vještaka za pomorski promet R.M. te naknadno određeno vještačenje Brodarskog instituta u Zagrebu.

Tužoteljica Senečoć ta vještačenja smatra kontradiktornima samima sebi kao i činjenicama utvrđenima u postupku te ih smatraju nestručnima i neobjektivnima, jer su se “vještaci upustili u pravnu ocjenu okrivljenikova postupanja i oštećenih i time prekoračili ovlasti vještaka, a u pravnoj ocjeni su iznosili zaključke koji idu u prilog isključivo okrivljeniku”.

 

Kontradiktornost vještačenja Brodarskog instituta u Zagrebu je u tome što se, s jedne strane, slažu s vještacima iz Splita da se radilo o križanju kurseva i da je plovilo okrivljenog šest minuta prije sudara vidjelo jedrilicu s desne strane, dok, s druge strane, unatoč ocjeni da im se kursevi križaju, tvrde da su se plovila međusobno gledala po desnim bokovima i da je dužnost izbjegavanja sudara bila jednaka za oba plovila, a nadalje opisuju kao da se radilo o situaciji protukurseva, ustvrdila je u žalbi tužiteljica ODO-a Šibenik

 

Irena Senečić smatara da je Sud  ujedno, neosnovano prihvatio pogrešne zaključke vještaka Brodarskog instituta i R.M. da je jedrilica Santa Pazienza  poduzetom radnjom skretanja udesno prouzrokovala sudar, a u protivnom da nije poduzela taj manevar, da bi se brodovi mimoišli bočno na razmaku od šest metara (desni bok o desni bok) iako je takav zaključak suprotan zaključku vještaka koji su utvrdili da je brod okrivljenog stalno vidio jedrilicu preko svog desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela okrivljenikov brod preko svog lijevog boka, te je ta situacija nalagala da okrivljenik jedrilici ustupa pravo puta sukladno čl. 15. Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru, a da bi do sudara došlo i bez poduzete oštećenikove radnje, pri čemu sud ne samo da nije prihvatio vještačenje iz Splita već ga, s obzirom na suprotne zaključke vještačenja, nije niti analizirao, a niti i iznio razloge zbog kojih prihvaća stav vještaka R. M. i Brodarskog instituta u Zagrebu, a ne prihvaća stav splitskih vještaka.” Tim više što su svi vještaci suglasni da se u konkretnom slučaju radilo o križanju kurseva i da je oštećenikova jedrilica dolazila okrivljeniku s desne strane zbog čega je; kako to pravilno i tvrde vještaci; okrivljenikov brod stalno vidio jedrilicu preko svog desnog boka, dok je jedrilica stalno vidjela brod preko svog lijevog boka, a nedvojbeno je da je pri sudaru okrivljenikov brod udario pramcem u lijevi bok jedrilice iz čega proizlazi da se plovila niti u jednom trenutku nisu gledala međusobno po desnim bokovima.

Kako je sud prihvatio stajalište vještaka Brodarskog instituta u Zagrebu iako za to nije naveo niti jedan odlučujući razlog, tako presuda ni u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, čime je također počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka utvrditi na temelju nedvojbeno utvrđenih činjenica, da se u konkretnom slučaju radilo o križanju kurseva (s čime se slažu svi vještaci) i da je jedrilica dolazila okrivljeniku s desne strane zbog čega je okrivljenik morao postupiti sukladno čl. 15. i 16. Pravilnika o izbjegavanju sudara na moru i  ustupiti pravo prolaza jedrilici i to na način da joj ne presijeca kurs ispred pramca, već skretanjem udesno na način da oštećeniku prođe iza krme dok je, s druge strane, oštećenik u toj situaciji morao zadržati kurs i brzinu do trenutka kada mu je očito bilo jasno kako Santa Marinane poduzima ništa, zbog čega je morao poduzeti radnju izbjegavanja sudara/sraza.

Zbog navedenih, kao i brojnih drugih, u žalbi  istaknutih i analiziranih razloga i argumenata, u žalbi se predlaže da drugostupanjski sud na sjednicu vijeća, povodom odlučivanja o ovoj žalbi, pozove nadležno  državno odvjetništvo, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati tom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem, i to, kako ističe tužiteljica Senečić, jer je “tijekom ovog sudskog postupka državno odvjetništvo u dva navrata predlagalo izuzeće sutkinje koja je donijela prvostupanjsku presudu smatrajući kako postoji sumnja u njenu pristranost, a koji su bili odbijeni.”

Podsjetimo, 13. listopada šibenska sutkinja Maja Šupe na čelu tročlanog sudskog vijeća, u ponovljenom suđenju odlučila je nepravomoćno osloboditi zagrebačkog poduzetnika Tomislava Horvatinčića krivnje za smrt talijanskog bračnog para Salpietro, čija su rastrgana i unakažena tijela plutala primoštenskim akvatorijem u kolovozu 2011. Francesca i Marinelu Salpietro koji su život izgubili ploveći na jedrilici Santa Pazienza nikakva kazna ne može vratiti njihovoj djeci, no presuda izrečena u slučaju Horvatinčić koji je na njih naletio motornom jahtom Santa Marina brzinom od 26,4 čvora nikada do sada u hrvatskoj javnosti nije izazvala toliku buru negodovanja i ogorčenja.

 

 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo