Tko ima pravo dobiti licencu psihoterapeuta: psihijatri, psiholozi, socijalni radnici ili baš svi koji su nakon svojih sveučilišnih diploma završili četverogodišnju školu psihoterapije i uložili više stotina sati u edukaciju koja uključuje i sate i sate vlastitog psiho tretmana?
Hoće li nova, stroža definicija, koja se pojavila u konačnom prijedlogu Zakona o djelatnosti psihoterapije diskriminirati ostale? O tom pitanju, otkad je u veljači u saborske klupe stigao prijedlog Zakona koji je isprva trebao omogućiti baš svim stručnjacima izvan medicinske struke da dobiju licencu za rad, vode se užarene rasprave. Zakon bi trebao reducirati nered u sustavu i zaštititi ljude od šarlatana i “trgovaca ljudskom nesrećom”.
Sposobnosti
U finalnoj verziji iskrsla je distinkcija između psihoterapeuta i savjetodavnog terapeuta - prvi mogu biti samo oni koji su završili studij medicine, psiholozi, socijalni radnici, edukacijski rehabilitatori, socijalni pedagozi, logopedi i medicinske sestre visoke stručne spreme. Drugim riječima, netko tko je završio filozofiju, a potom i prošao višegodišnju edukaciju više ne bi imao pravo na licencu psihoterapeuta, a “nestao” je i studij propedeutike. U Hrvatskoj se psihoterapijom najmanje bave psihijatri; gotovo 80 posto rada tržišta drže mahom psiholozi, socijalni radnici i rehabilitatori s posebnim certifikatima.
Dok je prva verzija zakona izazvala razdor između psihijatara koji su skloni tezi da su oni najkvalificiraniji za probleme ljudskih duša i psihologa koji inzistiraju da se psihoterapeuti bave zdravima koji si žele olakšati neke normalne probleme, ali da je psihoterapija zapravo treća disciplina, nova definicija uvela je nemir i u same redove psihologa.
Predsjednica Hrvatske psihološke komore Andreja Bogdan ima zamjerke na konačnu verziju, sumnja da će stvoriti još veći kaos, ali podržava ideju da psihoterapija ostane u rukama užeg kruga eksperata, a Jadran Morović, predsjednik Saveza psihoterapeutskih udruga Hrvatske koji se već 13 godina zalaže za donošenje zakona protivi se limitima - i opominje da bi bilo pogrešno zaustaviti ljude s empatijom, kapacitetom i sposobnostima da postanu psihoterapeuti neovisno o dodiplomskoj izobrazbi.
- Ne možemo babi Vangi dati da liječi ljude niti možemo iste usluge nuditi za bolesti, poremećaje i stanja. Nije sporno da ljudi raznih zanimanja imaju interes za znanjima iz psihoterapije, pravnici, novinari, filozofi, ali oni ne mogu biti psihoterapeuti koji terapijom utječu na ishode liječenja psihičkih poremećaja jer za to nemaju temeljna znanja iz medicine i psihologije - smatra Bogdan i naglašava da nisu uvažene primjedbe o dobrovoljnom članstvu u budućoj strukovnoj komori, a nije jasno kako će se i gdje obrazovati psihoterapeuti.
- Studij propedeutike koji se spominjao u prvom čitanju u ovome trenutku ne postoji u Hrvatskoj, a njegovo osnivanje bilo je najavljeno na Hrvatskim studijima, ali to je na vrbi svirala. Ako se netko vratio iz jedne od zemalja EU koja ima studij propedeutike, moći će pružati usluge kao savjetodavni terapeut - tumači HDZ-ov Ivan Ćelić, psihijatar.
Definicije
Jelena Vrsaljko, socijalna radnica, psihoterapeutkinja i supervizorica iz transakcijske analize, smatra odličnim što se zakon donosi, ali ideju o ograničenju upitnom: “Ideja zakona je bila da svi mogu postati psihoterapeuti; za one koji nemaju završen studij psihologije, medicine, socijalnog rada i rehabilitacijskih znanosti predviđena je propedeutika psihoterapije”. No, sada bi im se priznalo “samo” pravo da budu savjetnici.
“Time se diskriminiraju studenti psihoterapije koji nisu završili PMSR, jer im se ne daje nikakva mogućnost da steknu zvanje psihoterapeuta, iako im je propedeutika dala sva znanja i vještine”, tvrdi Vrsaljko i pita “koji bi bio razlog da nakon sve te silne edukacije te psihoterapeute koji su to zvanje i te kako zaslužili diskriminiramo. Psihoterapija je zasebno zvanje, koje nije psihologija ni psihijatrija.”
S njome se slaže i Jadran Morović, psihijatar i psihoterapeut, koji se zalaže za prvotnu definiciju i naglašava kako su uvjeti za edukaciju koje propisuje Europska asocijacija psihoterapeuta vrlo složeni. Podsjeća da termin savjetodavnih terapeuta nije isto što i psihološko savjetovanje te da je bio “rezerviran za medicinsku struku”.