TAJNA USPJEHA FINANCIJSKOG STRUČNJAKA I INVESTITORA

Nenad Bakić: Zašto tako malo investicijskih fondova ima dionice na kojima se puno zarađuje?

    AUTOR:
    • Sergej Trajković

  • OBJAVLJENO:
  • 28.12.2011. u 11:41

Nenad Bakić objavio je u Jutarnjem listu oglase za upravu i radnike četiriju tvrtki čiji je dioničar: Ovo je početak aktivističkog dioničarstva u Hrvatskoj

ZAGREB - Nenad Bakić, financijski stručnjak, broker koji se obogatio ulažući u dionice koje nitko nije prepoznao i čovjek koji je stvorio portal MojPosao, opet je izazvao pozornost javnosti.

U Jutarnjem listu je na četiri cijele stranice platio oglase za četiri tvrtke u kojima je jedan od krupnijih dioničara.

Riječ je o tvrtkama Petrokemija, AD Plastik, Valamar Adria Holding i Đuro Đaković. Na svakoj se strani zahvaljuje radnicima i upravi na dosadašnjim pozitivnim poslovnim rezultatima, čestita im Božić i Novu godinu, ali neke tvrtke upozorava na loše poslovanje i odnos prema dioničarima. Možda u Švedskoj ili nekoj drugoj sličnoj državi ovakvi oglasi nisu novost, ali u Hrvatskoj jesu. Zanimljivo bi bilo vidjeti kako su na to reagirati radnici, a kako uprave i nadzorni odbori.

Kupiti jeftino

To još u Hrvatskoj nije viđeno pa mi, molim vas, recite kako ste došli na tu ideju?

- Palo mi na pamet, a nije boljelo!

Neki će reći: svaka mu čast, to se zove motiviranje radnika i ljudski odnos. Drugi će: je li on to zafrkava radnike na čijoj muci zarađuje?! Kako vi mislite da će ljudi shvatiti ove oglase?

- Za početak, oni koji misle da ‘dioničar zarađuje na muci radnika’ ne razumiju kako funkcionira gospodarstvo. Mnogi još kreću od zatucanog marksističkog stajališta, čiji je temelj da ‘tehnološki i ekonomski procesi napreduju sami od sebe, samo je stvar preraspodjele, to jest treba kapital uzeti onima koji su ga uzurpirali’.

Vjerovali ili ne, ta takozvana ‘eksproprijacija eksproprijatora’ je jedini temelj marksizma, na kojem sve ostalo počiva.

Blog Nenada Bakića možete čitati OVDJE

Takvi još nekoliko godina mogu uživo sudjelovati u eksperimentalnoj provjeri teza u Sjevernoj Koreji i Kubi. Ostali znaju da su rad, kapital i inovacija dinamički i međuovisan sustav. Uostalom, svatko je, poput mene, mogao jeftino kupiti te dionice.

Poruke su ovdje, međutim, višeslojne. Onima koji znaju čitati govore puno o 10-20 godina privatizacije, hrvatskoj ekonomiji, stavu Hrvata prema stvaranju vrijednosti, ulozi banaka u Hrvatskoj, odgovornosti investicijskih fondova, ponašanju politike u Hrvatskoj koja zanemaruje stvarne prilike, i slično. Ali to je i poziv na preispitivanje stavova individualnih ulagača, koji su zbog pohlepe i neobrazovanosti zdušno sudjelovali u investicijskom balonu, sada ne ulažu u budućnost svoje djece, a poslije će kukati da su sve ‘kupili stranci’.

Ulaganje u turizam

Znači li ova gesta da ste ove godine jako dobro zaradili na dionicama tih tvrtki?

- Na nekima sam puno zaradio. Prvenstveno je riječ o Valamar Adria Holdingu, donedavna Dom Holdingu, burzovne oznake KORF. S porastom cijene oko 100 posto, neprikosnoveni je šampion 2011. među svim dionicama u CROBEX-u. No, svatko je mogao kupiti tu dionicu, a razloge zašto ulažem u nju otvoreno sam objašnjavao na svom blogu. Slično je s ulaganjem u Đuru Đakovića, koji je druga najbolja dionica u CROBEX-u ove godine s porastom preko 60 posto.

Tim dvjema dionicima prognoziram i odličnu 2012. Naime, smatram da je hrvatsko tržište kapitala vrlo neefikasno, a da je ‘otključavanje vrijednosti’ tek počelo. Treća najbolja dionica je porasla, zajedno s dividendom, tek 24 posto, a samo je osam dionica u CROBEX-u bilo pozitivno. Znači, govorimo o radikalnom uspjehu. On već sada privlači zavist i veliku netrpeljivost dijela profesionalaca u investicijama, što smatram da objašnjava i velik broj anonimnih negativnih napisa po raznim internetskim forumima.

No, prava je tema: zašto profesionalci nisu prepoznali investicijsku priliku u Dom Holdingu, vodećoj tvrtki naše glavne strateške grane?

Naime, skoro ni jedan investicijski fond nema tih dionica, a ni jedan ih nema u značajnijoj mjeri. Jesu li upravitelji takvi da ne razumiju očite stvari, pogotovo jer sam sve objasnio na svom blogu koji svi oni čitaju, ili imaju neke agende?

Da sam vlasnik društava za upravljanje, upitao bih se je li izvlačenja novca iz fondova nešto protiv čega nema lijeka, ili su ulagači razočarani lošom izvedbom i velikim naknadama?

Da sam ulagač, provjerio bih ima li moj fond barem jednu od pet najboljih dionica ove godine, te s kojim dionicama kreće u 2012., a nakon nekoliko mjeseci pogledao bih je li imao dobitnike.

Zvijezde portfelja mnogih investicijskih fondova bile su tvrtke koje su dobro poslovale u drugoj fazi tzv. sanaderovske Hrvatske, tvrtke koje su dobro živjele od velike i neodržive i državne i privatne potrošnje. Ja sam uglavnom ulagao u vrijedne i skromne proizvodne izvozne tvrtke, u što uključujem i turizam, koje su u toj društvenoj i investicijskoj atmosferi bile zanemarene pa su se njihove dionice mogle kupiti jeftino. Primjerice, među najvećim sam dioničarima i Arenaturista, Finvesta, Saponije, Kotke, Varteksa ...

Nažalost, iako su u razvijenom svijetu upravo dionice temelj dugoročne štednje, kod nas građani to ne razumiju, a i mirovinski fondovi su značajno podinvestirani u dionice. Kod nas građani većinom i dalje dionice smatraju špekulacijom, nešto kao kladionica, a da bismo razumjeli uzroke toga, najprije bismo trebali raščlaniti uzroke nastajanja i pucanja tržišnog balona 2007. - 2008., i u njemu ulogu banaka, investicijskih i mirovinskih fondova itd.

Kada bih vam ovdje samo za jedan fond naveo po koliko je primjerice kupovao dionice Ingre i koliko je izgubio na njima, vjerojatno biste se šokirali. Tome svakako ne pridonose otvoreni investicijski fondovi, koji uglavnom i dalje nisu uspjeli rekonstruirati portfelje, za koje smatram da su većim dijelom u otužnom stanju, te se stoga, a i zbog vrlo velikih naknada, sredstva i dalje odlijevaju iz njih.

Nevjerojatno, ali istinito, ni jedan dionički fond kojim upravlja neko hrvatsko društvo za upravljanje ove godine do sada nije pozitivan, a većina je značajno negativna, kolike god da su bile investicijske prilike! Tu je i odgovornost vlasnika društava za upravljanje - kojima ću rado dati savjet ako to zatraže - koji bi trebali razumjeti da se stvari mogu popraviti. Stari izgovori više ne vrijede!

Najbolji menadžer

U oglasima je kratki opis rezultata poslovanja tvrtki u ovoj godini, a u slučaju nekih od te četiri tvrtke poručujete kako bi se trebalo odvijati daljnje poslovanje. Primjerice, za Petrokemiju kažete da “taktička dokapitalizacija, koja bi razrijedila postojeće dioničare, više nije potrebna, ali snažna vizija uključivala bi strateškog partnera koji bi s oko 300 milijuna eura omogućio povećanje kapaciteta na 2 milijuna tona”. Jeste li se prilikom slaganja oglasa konzultirali s upravom, ili je to vaša osobna želja i vizija?

- Nisam se konzultirao s upravom, a vizija je očita svakome tko se bavi ulaganjima. Sramota je da naši profesionalci to nisu prepoznali ili nisu htjeli prepoznati.

Kad smo već kod Petrokemije, ta je tvrtka donedavno bila na rubu propasti, a onda je u proteklih godinu dana procvala, odnosno počela mnogo zarađivati. Koja je tajna naglog uspona i koliki je prihod te tvrtke danas?

- Uvjeren sam da je tajna u novoj upravi i da je gospodin Jagušt danas najznačajniji menadžer u Hrvatskoj. Ne samo uspjehom, nego i primjerom, pokazuje kako i državne tvrtke mogu odlično poslovati. Kupio bih dionice svake tvrtke koju bi on vodio, i gdje bi gospodin Klaus bio predsjednik NO-a.

A zar nije zanimljivo da se najrabijatniji sindikalist starog kova, dakle ne foteljaš, Željko Klaus, i najagresivniji privatni ulagač slažu oko glavnih odrednica takve tvrtke? Postoji druga, vjerojatno prava, Hrvatska, a to nije ona koju nam uporno serviraju naši mediji i koju promovira oportunistička politika.

Država je uz mene

Pokudili ste jedino tvrtku Đuro Đaković. Kako zapravo ona sada poslovno stoji?

- Đuro Đaković imao je najznačajniji preokret od svih tvrtki na Zagrebačkoj burzi, iako ne samo svojom zaslugom. To može postati naša najznačajnija industrijska tvrtka.

Ove godine sam na skupštini snažno kritizirao upravo zbog onoga što mi se činilo kao neadekvatan pristup upravljanju troškovima, rizicima i reviziji.

Izrazite su promjene, međutim, počele: čak je i država, kao najveći dioničar, glasala za moje protuprijedloge za članove NO-a, na što su javno, čak i agresivno, reagirali neki od članova uprave. Mislim da su takvi ljudi pobrkali lončiće, i moraju ih ili ponovno složiti ili potražiti vrata s natpisom: ‘Izlaz’.

Moj adut za 2012.: Udarna četvorka na burzi Xavi-Fabregas-Messi-Iniesta

Na kojoj ste tvrtki ove godine najviše zaradili, a na kojoj najmanje?

- Zanimljivo je da sam izgubio na jednoj od najboljih tvrtki uopće u Hrvatskoj, a to je AD Plastik, iako je i ona bila znatno bolja od prosjeka tržišta ili nekih donedavnih perjanica kao HT ili Ericsson Nikola Tesla. Dionica je imala peh - bankrot najvećeg dioničara, kojem su slovenske banke zaplijenile dionice.

Kako su i same u ogromnim problemima, brutalno su ih prodale i time utjecale na cijenu. Ipak, uopće ne sumnjam u snažan oporavak te dionice, te očekujem, k tome, dividendni prinos od barem 8 posto. To pokazuje kako je bitna disperzija, i kako nije bitno da li pojedina dionica gubi ili dobiva, nego kako se ponaša portfelj.

U 2012. ulazim s najvećim dijelom portfelja u AD Plastiku (ADPL), Đuro Đaković Holdingu (DDJH), Valamar Adria Holdingu (KORF), kojeg ne treba brkati s Valamar Holdingom, i Petrokemiji (PTKM), odnosno ono što sam na svom blogu nazvao udarnom četvorkom Xavi-Fabregas-Messi-Iniesta.

Jasno, uz niz drugih pozicija, imam Villu i neke druge. Portfeljni pristup znači kako je dovoljno da iduće godine barem dva od ovih ‘genijalaca’ budu u formi i sve će biti odlično.

Izdvajamo