Vrhovni zemaljski sud u Münchenu potvrdio je i optužnicu protiv bivšeg šefa jugoslavenske tajne službe Zdravka Mustača zbog umiješanosti u ubojstvo Stjepana Đurekovića 1983. godine u Wolfratshausenu kod Münchena.
Predmet protiv Mustača spojen je s postupkom protiv njegova nekadašnjeg podređenog u Službi državne sigurnosti SFRJ Josipa Perkovića te će se voditi jedinstveni postupak koji će početi 17. listopada.
Sudsko vijeće zaključilo je da činjenično stanje iz optužnice može dovesti i do osude optuženika ne samo za pomaganje u ubojstvu, kako ga tereti Savezno tužiteljstvo, nego i za supočiniteljstvo.
Završetak suđenja očekuje se koncem travnja sljedeće godine. Vrhovni zemaljski sud još je početkom ljeta zatražio od hrvatskih vlasti pružanje međunarodne pravne pomoći u ovom predmetu. Tako je, među ostalim, od Županijskog suda u Zagrebu i njegova predsjednika Ivana Turudića zatražio određene provjere za “osobe koje dolaze u obzir kao svjedoci” na predstojećem suđenju.
Zanimljivo je da je na tom popisu sa 60-ak imena i niz osoba koje su pokojne. Neki već godinama. Primjerice, traže se podaci o Ivici Račanu, Josipu Vrhovcu, Juri Biliću, Milki Planinc, Miki Špiljku i Milutinu Baltiću. Tu je i Željko Ražnatović Arkan, srpski kriminalac i Udbin ubojica likvidiran još 2000. godine u Beogradu.
Doznajemo da njemački sud želi od hrvatskih vlasti dobiti i službene potvrde o tome da pojedine osobe koje se spominju u spisu, te bi mogle doći u obzir kao svjedoci, više nisu žive. Zanimljiva su i imena mogućih svjedoka za koje su zatražene provjere adresa kako bi ih se eventualno moglo pozvati da svjedoče u Münchenu. Tu je niz prijašnjih djelatnika SDS-a iz centara Zagreb, Rijeka i Split, primjerice, Mišo Deverić, Predrag Đorđević, Josip Drpić, Ivan Cetinić, Boris Brnelić, Radoslav Bego, Duška Alujević, Jan Gabriš, Pero Josipović, Goran Ljubičić, Franjo Vugrinec, Marin Modrić i drugi.
Tu je nekadašnji sekretar unutrašnjih poslova SRH Pavle Gaži, bivši generalni direktor Ine Petar Fleković i skupina mogućih svjedoka iz tajnih službi i drugih struktura samostalne Hrvatske poput Tomislava Miličića, prijašnjeg tajnika u kabinetu ravnatelja Protuobavještajne agencije Karamarka, te Markice Rebića i Ivana Brzovića.
Usto, zatraženi su i svi zapisnici sa sjednica Vijeća za zaštitu ustavnog poretka SRH između 1980. i 1985. godine u kojima se spominju pronevjera deviza ili kriminal u Ini.
Od hrvatskih vlasti traži se i predaja svih materijala o radu komisije, formirane navodno nakon ubojstva Đurekovića. Ta je komisija, kako je ranije iskazivao svjedok Vinko Sindičić, utvrđivala postoji li rizik da njemačka istražna tijela utvrde povezanost Udbe s ovom likvidacijom.
Njemački sud raspolaže informacijama da postoje i određene snimke nastale početkom 90-ih godina, koje bi mogle biti važan dokaz na predstojećem suđenju. Tako je zatražena snimka razgovora Bože Vukušića s “udbašem” Ivanom Lasićem, ali i snimke razgovora u kojima su navodno sudjelovali upravo Perković i Mustač.
Prva snimka, koja navodno nosi oznaku snimka broj 4, odnosi se na razgovor Perkovića s Josipom Boljkovcem i Marijanom Kraljevićem Kingom u kojem se spominje ubojstvo Đurekovića. Druga snimka, broj 24, sadrži razgovor Perkovića i Mustača, pri čemu navodno spominju i Željka Ražnatovića Arkana.
Većinu tih materijala Njemačka je i u ranijim fazama postupka tražila od Hrvatske, a ovo je vjerojatno zadnji pokušaj uoči skorog suđenja.
Trebamo poslati promatrača na sud
Najvećem dijelu zahtjeva Kaznenog senata Vrhovnog pokrajinskog suda u Münchenu, pred kojim će se voditi sudski postupak protiv Josipa Perkovića, Županijski sud u Zagrebu neće moći udovoljiti. Ne zbog nespremnosti ili nevoljkosti nego zbog toga što najveći broj svjedoka već dugo nije među živima.
A za postojanje neke druge tajne partijske obavještajne službe u Hrvatskoj, kako se to sugerira, do prvog suđenja za ubojstvo Đurekovića u Münchenu, nikad nitko nije čuo. Da je postojala još jedna tajna politička policija, to se nikako ne bi moglo zatajiti. Ali što reći o tomu da se na popisu nalazi i Željko Ražnatović, srpski kriminalac i ubojica s kojim Hrvatska doista nije imala nikakve veze? Zbog svega toga i zbog činjenice da je dio stručnjaka uvjeren kako je izručenje Perkovića bilo protuzakonito, Hrvatska bi, zbog zaštite vlastitih interesa, na suđenju u Münchenu svakako trebala imati službene promatrače. (I. Alborghetti)