PRVI ZAGORSKI MILIJARDER

NESTAO POSRNULI MOĆNIK 'Parkirao je BMW, ostavio mobitel na punjaču i sjeo u nečiji auto...'

nestali.hr/CROPIX

Božidar Gorup, vlasnik niza poljoprivrednih i stočarskih tvrtki te tvornica i energana, u posljednje je vrijeme primao prijeteće poruke poslovnih partnera

Prvi zagorski milijarder Božidar Gorup (51) svojim nestankom unio je tugu i zabrinutost u vlastitu obitelj, ali i u poslovno carstvo teško stotine milijuna kuna, a koje se u posljednjih nekoliko godina sunovratilo i doživjelo krah.

Iako je posljednji put viđen 19. siječnja, prijepodne u Klanjcu, kada je bio kod javnog bilježnika i ovjerio potvrdu za jednu tvrtku za preradu mesa, njegov nestanak je prijavljen tek 2. veljače.

Radio od jutra do mraka

- Navikli smo da ga nema po nekoliko dana. Da ostavi mobitel. Da se odmori od svih. Da ode negdje na put. Radio je od jutra do mraka, kažu u njegovoj obitelji.

Javnom bilježniku je rekao kako ide na posao, no tada mu se gubi svaki trag. Na parkiralištu vile u Tomaševcu parkirao je svoj luksuzni crni BMW, a u kuhinji je ostavio mobitel. Ugašen i na punjaču. U čiji se automobil, potom, ukrcao? Istražitelji su zasukali rukave i krenuli u potragu. Poruke i pozivi koje je obavio sa svog mobitela prije nestanka, te razni mailovi, pa i neki “neukusnog sadržaja od poznatih tvrtki”, istragu su usmjerili u dva pravca. Jedan od njih ide preko granice: Gorup je prije nekoliko dana viđen na području Beograda.

- Njegova supruga i troje djece su slomljeni. Tek sada, nakon što se u potragu umiješala policija, shvatili su da je Božo nestao i kako je stanje alarmantno. Nitko ne zna je li otet ili je, pak, zbog poslovnog neuspjeha odlučio dignuti ruku na sebe. U to ne želimo ni pomisliti. Želimo samo da nam se vrati živ i zdrav. Sve ostalo će se riješiti u hodu. Božidar je dobar gazda. Čvrst i odlučan. Prelazio je preko problema umjesto da je krivce u vlastitim redovima sankcionirao. Iz tog posla sam izašao 2007. nakon prometne nesreće na motoru, a i jer sam vidio da je kriza na pomolu, da magla pada i da se možda neće dignuti - priča za Jutarnji list Damir Gorup, mlađi Božidarov brat, dok mu suze naviru na oči. Pokušavao ih je zaustaviti jer, napominje: Bolje i dobroćudnije osobe od svog brata nisam upoznao u svom životu.

Njihova majka koju smo susreli, samo kratko poručuje: “Sine, gdje si? Nije mi ni do čega. Želim samo Božidara natrag”.

Ljudi su ga iskorištavali

Kako doznajemo, istražiteljima su zaposlenici Gorupa ustupili nekoliko korisnih materijala, točnije škakljivu korespondenciju koju je njihov gazda primio ne tako davno. Među njima je i dopis Sindikata Petrokemije, koja je slovila kao važan Gorupov partner. Neugodni sadržaj primio je i od nekoliko Udruga, od kojih je jedna iz Kutine. Motivi su neisplate za odrađeni posao, preuzetu robu, nenaplaćenu uslugu...

Damir Gorup, brat nestalog poduzetnika, upire prstom u institucije na čelu s bankama, ali i u pojedince koji su izigrali bratovo povjerenje kao direktori sestrinskih tvrtki. Božidar i Damir krenuli su od nule sa sječom drva. U ratnom vihoru 1992. su osnovali tvrtku Gorup, u kojoj su imali 70 posto udjela, ostatak vlasništva je pod ingerencijom prijatelja Zdravka Lenarda.

Žrtva banaka

- Kad smo bili mali i siromašni, svi su nas cijenili, a kad se zarada zahuktala, ljudi su to počeli iskorištavati, kaže Damir Gorup.

- Moj brat je žrtva banaka koje su davale kredite, koji su bili sve samo ne povoljni. Kamata od 6 ili 7 posto nije mala stvar. I kako da onda stvari ne krenu nizbrdo? - pita se Damir Gorup, a na upit kako je moguće da nestanak člana obitelji nisu prijavili odmah, nego tek nakon dva tjedna, brat nestalog odgovara: “Živio je za posao. Rano ujutro je odlazio raditi, a vraćao se oko ponoći. Rijetko ga se i viđalo. S obzirom na intenzitet posla i stres, znao se udaljiti, ostaviti mobitel kući i otputovati. Volio je sportske događaje. Ljetos je tako iznenada otišao u Brazil na nogometno prvenstvo. Mislili smo da je sada otišao u Katar. No, ovaj put to nije bilo tako. Sa sobom je ponio samo dokumente - pojašnjava Damir Gorup čiji je nestali brat, osim što se bavi poljoprivredom, uvozom žitarica te repromaterijala i stočarstva, nositelj Spomenice Domovinskog rata i dobitnik Rektorove nagrade, a među omiljenim hobijima su mu jedrenje, skijanje, čitanje dobrog štiva i putovanja.

Prvi put ozbiljno je, pojašnjava Damir, njegov brat shvatio da je tvrtku obuzela kriza kada mu je u dvorištu vlasnik posrnule tvrtke Čačić promet prijetio bacanjem bombe te samoubojstvom.

Nagutao se tableta

- Taj Slavonac došao je po pomoć Božidaru jer mu je banka sjela na nekretninu. No, moj mu brat nije mogao pomoći. Poslovni odnosi znaju biti čudni, a banke neumoljive. Čovjek se nagutao tableta. Zvao sam 112. Hitna je brzo došla. Znate, od Božidara su svi očekivali čuda, tražili da im pomogne. A on? On ni od koga nije tražio pomoć. Sve je gutao u sebi, i sam pokušavao pronaći rješenja. Gorup je poslovao uvijek u plusu, no sestrinske tvrtke su ga pokopale pa su isplate plaća postale otežane, plaćanje poreza također... Tržište i njegove kapacitete brat je precijenio, ali i ljude kojima je dao povjerenje - napominje još Damir Gorup, prisjetivši se kako je njegov brat imao i zdravstvenih problema, zbog kojih je u nekoliko navrata bio i hospitaliziran.

Uvjeren je da je rješenje problema, počevši od onih novčanih, u sjedištu tvrtke Gorup u Lugu Zabočkom.

GPS u kombajnu

- Ako je netko na čelu neke tvrtke, u ovom slučaju niza sestrinskih tvrtki, te radi krivo i počnu se gomilati dugovi od čak devet milijuna kuna, zar ne bi trebao biti sankcioniran? Ja bih to riješio s policijom, ali brat je prelazio preko svega. A poplave u Gunji su Gorup razdrmale dodatno. Veliki broj bikova na farmama je stradao. Banke, pak, umjesto da izađu u susret, gnječe još više.

U dva mjeseca jedva se izvukao iz prvih blokada, ali poslovanje u 2014. kompletno ga je pokopalo. O poštenju pojedinih direktora kojima je brat dao povjerenje i koji su mu obećavali brda i doline, bolje mi je šutjeti. Kad su krenuli minusi na računima, znate što smo još otkrili? U kombajne smo ugradili GPS pa smo vidjeli, primjerice, da se žanje neka druga parcela, a ne predviđena. Potkupljivao se i jedan stražar da se na pet sati iskopča kamera na farmi. Pa tko neće propasti? - pita se ogorčeno još Damir Gorup dok svako malo pogledava prema vratima obiteljske kuće, misleći da će svakog trena na njima ugledati brata.

Poslovno ga dotukla poplava u Gunji i ratni vihor u Ukrajini

Gorup je trenutno u predstečajnoj nagodbi. Do samog kraha Božidar je investirao na sve strane, počevši od tvornice biodizela, u koju je “ulupao” više od 10 milijuna eura te bioplinskog postrojenja za proizvodnju električne energije, u koju je uložio više od četiri milijuna eura. Vrtoglave svote uložio je i u pšenicu u Ukrajini, ni ne sluteći da će tu zemlju, pa samim time i taj biznis, pokopati kriza i ratni vihor. Vlasnik je niza trgovina, mesnica i poslovnih prostora. Zapošljava stotine radnika među kojima ima i onih, kako nam govore neki od njih, koji plaću nisu vidjeli već neko vrijeme, s obzirom na to da im je gazda, pojašnjavaju, u minusu od najmanje milijardu kuna. Ne bi se začudili da je Gorup, nešto novca što ima, odlučio “zbuksati na samo njemu znano mjesto”. Inače, Božidar Gorup se osim u poslovnim vodama trgovine žitaricama i uljaricama, prometom i organizacijom u poljoprivredi i stočarstvu te sjemenarstvu, okušao kratko i u politici kao HSLS-ovac te je dao svoj doprinos u Županijskoj skupštini. Imao je velike poslovne snove o svijetloj budućnosti, no “karte su se u sekundi krivo posložile”.

Izdvajamo