Na dugačko i na široko opisivao je u sudnici Općinskog kaznenog suda u Zagrebu svoje ratno djelovanje ugledni liječnik te ministar zdravlja Milan Kujundžić, a cijelo vrijeme njegovog svjedočenja, Andrija Hebrang kojeg je aktualni ministar tužio za klevetu, klimao je samouvjereno glavom kao da gotovo ništa od toga što čuje nije točno.
- Andrija Hebrang od 2012. s predumišljajem me, iz samo njemu znanih pobuda, sramoti i govori o meni neistine. U kampanji HDZ-a 2012. prvi je puta rekao da sam ja '91. pobjegao iz Hrvatske u Njemačku i da sam ovdje dolazio povremeno kako bih obranio doktorat. Nastavio me blatiti opetovano i u predsjedničkoj kampanji, pa lani u ožujku... Bila je to kap koja je prelila čašu! To su tolike neistine, da je primjerice za moj jedan boravak u listopadu 1995. na kongresu u Mađarskoj rekao da sam pobjegao za vrijeme Oluje iz RH. Svojim objedama Hebrang mi je nanio veliku ljudsku bol, političku štetu i sramoćenje, a lako je mogao doznati gdje sam bio i kada – objašnjavao je Milan Kujundžić u sudnici razloge podnošenja privatne tužbe protiv Hebranga. Dodao je potom da je tijekom 1991. i 1992. po nekoliko puta boravio u Njemačkoj te da je to i naveo u svom životopisu.
Kao liječnik koji je u ratnom vihoru bio zaposlen u OB Sveti Duh, odlazio je “ciljano kombijem s drugim kolegama, dr. Košutom i dr. Filipovićem, te fra Lukom Markovićem u Njemačku gdje su skupljali donacije koje su dovozili u centralno skladište na Velesajmu.”
- Bili su to sve odlasci u korist bolnice, na nekoliko dana. Odlazili smo po medicinski materijal i ostale potrepštine. Hebrang me proglasio i ratnim dezerterom jer sam na proljeće '93. otišao na godinu dana u Ameriku, na Oklahoma transplatation institute, u okviru postdoktorskog studija, a za to sam dobio rješenje bolnice i suglasnost poslodavca da mogu ići. Sva znanja koja sam stekao u svijetu, donio sam u Hrvatsku i educirao druge, a ERCP je u ono vrijeme bio u povojima – branio je dalje svoja ratna putovanja Kujundžić.
Na upit Hebrangove odvjetnice je li bilo uobičajeno da tijekom Domovinskog rata liječnik odlazi po humanitarnu pomoć i na temelju kojeg dokumenta je upisan u registar branitelja, Kujundžić je odbrusio da bilo tko tko je mogao pomoći, je pomagao, a da se on nije nikada opterećivao svojom titulom.
'Stavio sam se na raspolaganje i zadužio pištolj'
- Nije mi bilo teško voziti se u kombiju 1200 km u jednom smjeru do Njemačke i nazad, po humanitarnu pomoć. A što se tiče dokumenta temeljem kojeg sam upisan u registar, ne znam mu ime. To će sudu dostaviti MORH, no sadržaj istoga je da sam se prijavio među prvima kao građanin i stavio na raspolaganje. U Uredu za obranu Grada Zagreba zadužio sam pištolj i sudjelovao sam na blokadama vojarni po Zagrebu i okolici – objasnio je još ministar.
Hebrangovu odvjetnicu je potom zanimalo od kada datira poznanstvo s Hebrangom, da li se sjeća što mu je rekao o svom ratnom putu dok je 2004. bio pomoćnik ministra zdravstva, te zašto se u niti jednom od svojih životopisa nije pohvalio svojim ratnim angažmanom, na što se Kujundžić prisjetio da Hebranga poznaje još iz studentskih klupa.
- Kao student sjedio sam u dvoranama na predavanjima, ali Hebrang tad nije znao da postojim. Vezano, pak, za navodni razgovor s njim iz 2004., mogu reći da takvu temu nismo nikada otvorili. A moj CV? Po svome habitusu nisam sklon da se hvalim, posebno onim što smatram normalnim – kazao je Kujundžić. Čuvši to, suca Nenada Lukića je zanimalo da li je “sudjelovanje u ratu hvaljenje ili činjenični slijed”, no ministar mu nije uskratio odgovor u svome stilu: “To je kao da ste me pitali jesam li jučer operirao. Sudjelovanje u ratu po meni je bila moralna obveza, čin svakog Hrvata.”
Potom su se u sudnici dotaknuli i Wikipedije u kojoj je spomenuto Kujundžićevo stručno usavršavanje od '91. do '95. godine. Naime, pažljivo slušajući o ministrovim ratnim putovanjima humanitarnog karaktera, Hebrang je očio da se u dijelu gdje je naveden Kujundžićev studijski boravak u Njemačkoj '91 i '92. ispustila “krupna aktivnost prikupljanja humanitarne pomoći”.
-Na Wikipediji je objavljena moja edukacija. Puno toga bih mogao reći što sam radio, a nije stavljeno u životopis. I ne, nije istina da sam vas tada molio da me uključite u ministarstvo jer mene tada nije zanimala politika. Mene je prof. Velimir Božikov nagovarao da se uključim u politiku i budem pomoćnik ministra. A da je tome tako, pokazuje i činjenica da sam nakon tri mjeseca dao ostavku u ministarstvu jer me više zanima liječenje od administracije – odgovarao je smireno Kujundžić na Hebrangova “rešetanja”. Potom je Hebrang “podučio” ministra da liječnik oružje zadužuje samo kada ide u borbene akcije''.
- Pa nisam rekao da sam '91. šetao među pacijentima sa oružjem, već da sam dragovoljno sudjelovao u deblokadama. Pa naravno da liječnici ne nose oružje. Mislite da liječnik radi npr. gastroskopiju i vadi pištolj? - ironično je odbrusio ministar.
Kujundžića je Hebrang priupitao zatim da li mu je poznato da je deblokadu vojarni organizirao glavni stožer Saniteta RH pritom mu davši do znanja da njegovog imena na tim listama nema.
- Poznato mi je tko je bio predsjednik stožera. No nije mi poznato da nisam nigdje zaveden iako sam puno puta dolazio na velesajam i na Dinamovo igralište, odgovorio je Kujundžić.
- Danas smo, eto, čuli i četvrtu varijantu da ste se javili u Ured grada Zagreba i stavili na dispoziciju. Koja od te četiri varijante je točna? I znate li da sam ja kao ratni ministar zdravstva itd. zabranio odlazak liječnika u inozemstvo za vrijeme trajanja ugroze teritorija RH te da je vas samo desetak od 13.000 liječnika u ono vrijeme išlo na stručno usavršavanje u inozemstvo? - sipao je pitanja kao iz rukava Hebrang na što mu je ministar kao po špranci odgovarao: “Neću komentirati Hebrangove varijante. Sve su točne jer sam svugdje sudjelovao. Vezano za zabranu odlaska u inozemstvo suzdržat ću se da ne prasnem u smijeh! Hebrang se zaigrao ovime što govori. Nikada nisam to čuo i vjerojatno je ta tvrdnja nastala sada u sudnici. Pretpostavljam da bi bio presedan u povijesti ratova da se zabranjuje odlazak po humanitarnu pomoć. A tijekom '93. i '94. nije bilo ratnih aktivnosti u RH – pravdao se Kujundžić na što ga je Hebrang “ošamario” novom dozom ironinije upitavši ga je li “barem onda u Americi gledao televiziju i vidio da su bile žestoke ratne operacije na južnom bojištu i da su bile pripreme za ratne vojne aktivnosti”.
Ministar je na to odgovorio da je svakodnevno promatrao što se događa i da je pritom bio spreman prekinuti stipendiju i vratiti se u Hrvatsku.
- Časno sam odradio svoju ratnu obvezu uz odobrenje bolnice, poštujući pritom zakon – zaključio je Kujundžić na što je Hebrang dobacio “Da, u Americi odradio.”
Podsjetimo, okidač Kujundžiću za tužbu bile su Hebrangove riječi o njegovim aktivnostima iz 1991. i 1992. godine: “Otišao je u Njemačku, dolazio na nekoliko dana obraniti doktorat i vraćao se u Njemačku. Čak je jednom bio u Lipiku na sat vremena kad je oslobođen, to je sve što je 'primirisao' bojišnice, ali to sam doznao prekasno. Kada sam ga 2004. godine zapošljavao u Ministarstvu, vjerovao sam na riječ čovjeku koji sjedi preko puta mene i gleda me u oči.”