Već dvije godine, daleko od očiju javnosti, odvija se prava drama splitskog pomorca Ivana Furčića, piše Slobodna Dalmacija.
Krajem kolovoza 2015. malteški brod "Sovereign M", pod zastavom Togoa, a na kojemu je Furčić (na fotografiji iza rešetaka) prvi časnik palube, zaustavljen je bez tereta ispred libijske obale. U pratnji naoružanih pripadnika jedne od tamošnjih milicija.
Šesteročlana posada, među kojom i Splićanin (44), odvedena je u zatvor Tajoura i suočena s optužbom za krijumčarenje naftnih derivata, piše Slobodna Dalmacija.
Od tada su propali svi napori da se uhićene pomorce iščupa iz zatvora. A nema tko nije pokušavao – od vlasnika broda, malteške obitelji Mizzi, preko Sindikata pomoraca i njihove međunarodne udruge ITF, našeg Ministarstva vanjskih poslova, do obitelji. Tomislav Furčić, inače i sam pomorac, ne može prikriti očaj zbog situacije u kojoj mu se našao brat.
- Došao sam do toga da više ne znam što napraviti, komu se obratiti - kaže Tomislav i ne može suspregnuti suze.
Posljednji je put Ivana čuo prije pet mjeseci, krajem travnja, odnosno početkom svibnja. Do njega se uspio probiti jedan sudski tumač kojeg je angažirao naš MVP i ustupio mu svoj mobitel.
Uspjeli razgovarati
- Uspjeli smo razgovarati nekih pet minuta i moj brat zvučao je dobro, razumno, logički je odgovarao na pitanja. Tada sam konačno malo odahnuo, jer u prethodnim razgovorima nije bilo baš tako. Ja bih ga pitao kako mu je, a on bi uzvraćao protupitanjima kako se, primjerice, zvao prije 20 godina mali dućan u blizini naše kuće ili kako je bilo ime naše pokojne bake. Kao da u najmanju ruku nije imao povjerenja u mene, da sam to ja, njegov brat - veli Tomislav (na slici dolje).
Da se nešto čudno zbiva i da mu je brat u životnoj opasnosti, uvjerila ga je jedna poruka iz samog zatvora.
- Na WhatsApp mi se 7. rujna javio izvjesni Sam i predstavio se kao Ivanov zatvorski kolega. On je navodno izbjeglica iz Gambije i pritvoren je u pokušaju prelaska preko Libije u Italiju. Sam mi je poslao svoju fotografiju, kao i njega i Ivana. Odmah sam uočio da se moj brat "prepolovio", od čovjeka od 90 i nešto kila spao na starčića, dobro posijedio. Sam tvrdi da su policajci tukli Ivana, da su vrlo okrutni i da su oni najveći problem - prepričao je Tomislav.
Tomislav Furčić
U početku je mislio da je Sam u stvari "oficir za vezu", netko preko kojega Ivanovi gospodari žele uspostaviti vezu s obitelji i zatražiti otkupninu ili nešto drugo što im treba.
- Zato sam ga i otvoreno pitao komu trebam platiti, a dobio sam odgovor – Big Bossu (velikom šefu). Nije rekao tko je to, ali sam shvatio kako je to netko iz Vlade Fayeza Al Sarraja ili možda on sam. Oni barem formalno kontroliraju to područje - kaže Tomislav.
Ipak, najvažniji detalj iz dopisivanja s tim Samom jest taj što mu je konačno otkrio ime zatvora u kojemu se nalaze. Radi se o Cesion Salman, lokaciji u blizini Sabrataha i Al Zawiyaha. To znači da su Furčić i, pretpostavlja se, ostali članovi posade preseljeni s prvotne lokacije, pritvora Tajoura. Radi se o udaljenosti od oko 70 kilometara.
Svi polako odustaju
- Malteški vlasnik broda, prema mojim saznanjima, u prvoj polovici 2016. godine pokušao je sam organizirati spašavanje svojih pomoraca: išao je podmititi čuvare, ali su oni u jednom trenutku počeli tražiti još, pa još novca. Sve je na koncu propalo i rezultiralo da su još dalje od Tripolija kao neke točke u kojoj život koliko-toliko funkcionira i nije baš u tolikom kaosu kao ostatak zemlje. Od tada više nemam nikakvog kontakta s vlasnicima broda Silvijom i Michelom Mizzijem - razočarano kaže Tomislav.
Ipak, najviše od svega ga frustrira činjenica što njegov brat u ove dvije i nešto godine još nije izveden pred sud i barem jednom saslušan. Kada god bi se pokušalo, odnosno sazvalo ročište, počev od Al Ajayata, preko Zawija pa do Tripolija, kamo je na nadležni sud predmet na koncu prebačen, uvijek je ishod bio isti:
- Zakazano suđenje u gradu..., isto odgođeno jer posada ne može biti dovedena pred sud zbog nereda i zatvorenih prometnica.
U dnevniku koji revnosno vodi Tomislav, nabrojano je barem 15 takvih prilika. Sada najveće nade polaže u hrvatski MVP i sindikate - domaći i međunarodni. Podgrijava ih skoro identičan slučaj jednog ruskog broda od lani.
Poruka iz zatvora
- Svatko imalo upućen u pomorstvo zna da moj brat kao prvi časnik palube vodi tehničke poslove ukrcaja i iskrcaja. Ali što će se ukrcati, na kojoj lokaciji, je li tu lokaciju vodi jedna, druga ili treća libijska vlada, to su stvari za koje ne odgovara ni zapovjednik broda, već vlasnik. Istim tim brodom brat je u Libiju plovio prethodno nekoliko puta i nikada nije bilo problema. Očito je da su im ta prethodna uplovljavanja najveći grijeh, da ih se s nečim povezalo. Na to se dovezao kaos koji vlada zemljom, a mi smo u situaciji da ne znamo hoće li živ dočekati idući Samov poziv ili poruku iz zatvora - ističe Tomislav.
- Od kada se sve ovo događa ni sam više ne plovim. Jednostavno ne mogu, ali i mislim da sam bratu korisniji ovdje na kopnu, u Hrvatskoj. Nekoliko sam puta mislio spremiti se i otići u Tripoli. Odgovorili su me prijatelji protupitanjem što su to tamo uspjeli postići vlasnik broda ili naši diplomati?! Ja sam spreman i platiti za slobodu svog brata. Ali komu? - pita se u očaju splitski pomorac dok lista album s bratovim slikama iz nekih sretnijih dana na moru.
Ančić ga umalo izvukao
U bitki za brata Ivana nema vrata na koja nije zakucao Tomislav Furčić. Računajući na dobre njihove veze s Libijom obratio se i bivšem predsjedniku Stjepanu Mesiću, kao i zagrebačkom muftiji Ševku Omerbašiću, ali bez velikog povratnog efekta. Najviše od svih pomogao mu je Duje Ančić, šef braniteljske zadruge "Domaćin".
- Ančić je preko Društva libijsko-hrvatskog prijateljstva došao u Tripoliju do izvjesnog Enesa, bivšeg splitskog studenta. Taj je Enes zahvaljujući samo njemu znanim vezama došao do mog brata, razgovarao s njim i poslao mi fotografije, a u jednom trenutku ga je čak mogao izvesti na slobodu, da ne kažem oteti iz zatvora. Sve je organizirao, dovezao se sa svojim ljudima pred zgradu, ali kada je trebao ući u auto - Ivan je to odbio. Tko zna što mu se motalo u glavi u tom trenutku? Možda je mislio da ga otima neka druga milicija. Kada sam se kasnije čuo s Enesom, kazao mi je da brat boluje od tipičnog stockholmskog sindroma, ovisnosti o svojim otmičarima - prepričao je epizodu Tomislav, uz napomenu kako libijski prijatelj Duje Ančića nije tražio ni dolara, kao ni bilo kakvu drugu protuuslugu.
Satelitsko oko
Tomislav često preko satelitskog sustava AIS čekira poziciju broda. I uvijek je to bila koordinata od 26. rujna 2015. godine, da bi se u jednom trenutku, prije godinu dana, ona odjednom promijenila.
- U meni se probudila nada da su možda svi pušteni, ukrcani na brod i krenuli. Ali je kratko živjela, nekih 11 milja, jer je očito da su lučke vlasti ili tko već samo promijenili vez ili mjesto sidrenja - veli Tomislav.