EKSKLUZIVNI INTERVJU

'NI KUNA NE SMIJE BITI VIŠAK! NE TREBA NAM UGOSTITELJA KOLIKO IH DANAS IMA' Šefica Porezne zaprijetila da će zatvoriti sve koji varaju

    AUTOR:
    • Nikola Jelić

  • OBJAVLJENO:
  • 26.07.2013. u 10:17

Neja Markičević / CROPIX

'Bilo je prijetnji, telefonskih poziva...Netko me stalno nazivao i šutio. Sad sam se već navikla'

Zamislite da sjedite sa šeficom Porezne uprave i ne uzmete račun? E, to se meni dogodilo nakon intervjua, kada sam platio naše kave. “Niste uzeli račun”, rekla mi je ravnateljica i nasmijala se. Intervju sam tako umalo završio u poreznom prekršaju, ali spasio sam se u zadnji čas. Nada Čavlović Smiljanec prva je žena na čelu Porezne uprave. Došla je iz Virovitice, gdje je godinama radila u područnom poreznom uredu, a onda od 2008. do 2011. bila saborska zastupnica SDP-a. Iako vodi najvažniju upravu Ministarstva financija, i po položaju je pomoćnica ministra, vodi jednu od najvažnijih uprava MFIN-a, o ministru Liniću govori samo najbolje i iznimno ga cijeni.

Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o predstečajnoj nagodbi digao je cijelu zemlju na noge. Jeste li vi iznenađeni postupkom suca?

- Neću ocjenjivati postupak tog suca, niti ću ulaziti u razloge zbog kojih je on odlučio to učiniti. Ali moram podsjetiti na to da je Ministarstvo financija godinu dana pripremalo taj zakon, prošao je sva tijela, išao je u dva saborska čitanja, gotovo svi zastupnici u Saboru su ga podržali. Mi smo doista mislili da je to zakon koji može spasiti puno poduzeća i radnih mjesta u njima. Pravila u zakonu su jasna, zna se kakva prava imaju vjerovnici. Dovoditi u pitanje ustavnost tog zakona znači gurati sva ta poduzeća prema stečaju. Hoćemo opet imati stečajeve koji traju 10 godina? Je li to bolje? Mislim da nije...

Ministar nije pretjerao

Jesu li suci ljuti zato što im taj zakon smanjuje moć, jer gube utjecaj kakav su imali nad skupim stečajnim postupcima?

- Smisao ovog zakona je bio da se u što kraćim rokovima provede restrukturiranje poduzeća koja imaju uvjete za to. A stečajni postupci u prosjeku traju 10 godina, dok namirenje vjerovnika iznosi samo 20-30 posto. Već ti podaci govore kako su radili sudovi, govore sve. Predstečajna nagodba je dogovor vjerovnika i dužnika, a sud samo potvrđuje to.

Ministar Linić oštro je napao suca. Je li pretjerao u svojoj retorici?

- Mislim da nije. U potpunosti ga razumijem što je tako ogorčen i revoltiran. Taj zakon je njegova ideja, napravio je ogroman posao da bi predstečajna nagodba funkcionirala.

Ministar Linić je vaš šef. Kako je surađivati s njim? Viče li i na vas?

- Da, šef mi je, ali ne znam otkud vam to da viče na svoje suradnike....

...Ali recite iskreno.

- Iskreno, ministar Linić je iznimno korektan prema svojim suradnicima. Osobno dobro surađujemo. Poznavala sam ga i ranije, kao stranačkog kolegu, ali tek smo se sada, otkad smo najbliži suradnici, bolje upoznali. Ministra Linića jako cijenim i to nije nikakvo dodvoravanje, to je istina...

Zašto ga jako cijenite?

- Linić ima petlju, on stvari naziva pravim imenom. Vrlo je efikasan i operativan. Od njega sam u ovih godinu i pol dana jako puno naučila.

Kako se vi ponašate kao šefica? Isto kao Linić?

- Sad govorimo o meni i nema potrebe uspoređivati. Ali mislim da je svakome najgore govoriti o sebi. Ali dobro, ako inzistirate, reći ću vam da sam prema svojim suradnicima otvorena, kažem što mislim, direktno i odmah, ne govorim u rukavicama.

Mrkva i batina

Kako najbolje postižete rezultate na poslu: povišenim tonom ili lijepom riječi?

- Koristim i jedno i drugo, ovisno o situaciji. To je sistem mrkve i batine. Ali mislim da je najvažnije da te suradnici cijene i poštuju. Nastojim izgraditi autoritet temeljen na znanju i sposobnosti, a ne na moći. Ne tražim odanost od ljudi s kojima surađujem, već prije svega predan rad. I odat ću priznanje osobi koja dobro radi. No, kad vidim da neke stvari nisu dobre, spremna sam i podviknuti. Temperamentna sam osoba, ponekad nemam takta. Ali brzo se ohladim, nisam zlopamtilo. I spremna sam priznati grešku i preuzeti odgovornost...

To nije svojstveno političarima.

- Ne bih baš rekla da je tako. Ali posao koji obavljam prije svega traži stručnost i znanje.

U Hrvatskoj je još uvijek malo žena na rukovodećim mjestima, pogotovo u gospodarstvu i državnim službama. Je li ženi teško biti šef u Hrvatskoj?

- Načelno govoreći, to je istina. Ali ja ću krenuti od sebe i reći ću svoje razmišljanje. Imala sam teško djetinjstvo, živjela sam u socijalno skromnim uvjetima. I za sve što sam postigla u životu morala sam se dobro potruditi. Puno sam učila i radila, ali to se isplati. Nisam bila nijemi promatrač, već sam uzela sudbinu u svoje ruke. Još od djetinjstva tako sam razmišljala...

Znam što neću

Što ste željeli postići u mladosti? Što vam je bio životni cilj?

- Znala sam što neću, znala sam da ne želim živjeti težak život na selu. A jedini način da se maknem iz takvog života bilo je učenje. Od 35 učenika u mojem razredu iz osnovne škole, ja sam jedina završila gimnaziju i fakultet. Moj otac je puno čitao, sve ga je zanimalo. Ja sam uz njega počela rano čitati i kao djevojčicu sve me je zanimalo. Biciklom sam išla pet-šest kilometara u školu u Viroviticu, vratila bih se kući, odradila što je trebalo na polju, pa bih opet uvečer sjela na bicikl i otišla igrati rukomet u Viroviticu. Ništa mi nije bilo teško...

Žene su brže u poslu

Vozite li i danas bicikl?

- Sad više ne jer nemam vremena. A nemam više ni bicikla. Otkad sam u Zagrebu, ukrali su mi već dva bicikla...

Gdje su vam ih ukrali, na cesti?

- U zgradi u kojoj živim. Ali sad ionako nemam vremena za vožnju biciklom pa nisam kupila novi.

Surađujete li radije sa ženama ili s muškarcima?

- Među mojim pomoćnicima više je žena. Očito podsvjesno ipak radije surađujem sa ženama. Žene su brže i energičnije u poslu.

Je li za ženu važan izgled da bi uspjela u poslu?

- Voljela bih misliti da nije, no činjenica jest da samo predanost, odgovornost i stručnost u današnje vrijeme nisu dovoljni. Kad svakodnevno radite s ljudima, izgled je jedan od faktora koji utječu na stvaranje općeg dojma o vama. Ako je žena pametna, sposobna i dobro izgleda, to je dobitna kombinacija. I ne treba bježati od toga, zašto poricati?! Cijeli se život dokazujem radom i za sve što sam postigla morala sam se dobro potruditi. Ali, volim se dotjerati, lijepo obući, no više zbog sebe nego zbog drugih. Uostalom, to i muškarci rade.

Radim opasan posao

Mediji vas često nazivaju kontroverznom ravnateljicom...

- Da, da, voljela bih znati zbog čega.

Smeta li vam to?

- Ne. Kad je čovjek na ovakvoj poziciji, mora biti spreman i na takve stvari. Biti ravnateljica Porezne uprave nije nimalo zahvalna ni laka pozicija. Ne smatram da sam kontroverzna, jednostavno radim svoj posao, a uvijek će biti onih koji u tome vide nešto loše i kontroverzno, jer možda nisu navikli da se pojedine institucije počinju sve više otvarati prema građanima i da ustvari počinju obavljati svoj posao.

Je li vaš posao opasan? Jeste li dobivali prijetnje zbog poreznih kontrola?

- Da, bilo je svakakvih slučajeva, telefonskih poziva, mjesecima me netko naziva i onda šuti. Sad se više ne javljam na nepoznate brojeve. Ignoriram ih. Svjesna sam da je sve moguće, ali uopće ne razmišljam o tome.

Zaustavljaju li vas ljudi na cesti?

- Imala sam takvih situacija, zanimljivo, ali uglavnom su me zaustavljale ili dobacivale mi žene. A što ću, samo radim svoj posao.

Vi ste pokrenuli kampanju protiv bogataša koji nemaju prijavljene prihode. Što je bilo s tom akcijom? Jeste li natjerali vlasnike jahti i vila da otkriju odakle im ta imovina?

- Osim liste poslodavaca koji ne isplaćuju plaće, na jesen, u listopadu ćemo objaviti i listu ljudi koji imaju vrijednu imovinu, ali nisu nam dokazali da su je stekli na zakonit način. Imenom i prezimenom objavit ćemo sve ljude koji su se obogatili na nezakonit način...

Na stupu srama

Zar takvi ljudi neće biti kazneno gonjeni? Pa to je i utaja poreza.

- Jasno da će ići i kaznene prijave protiv njih. Ali nećemo ih skrivati, neka se zna tko su.

Kakav je financijski rezultat stupa srama za porezne dužnike?

- U zadnjem tromjesečju naplatili smo oko 120 milijuna kuna, a ukupno dosad oko 400 milijuna kuna poreznih dugova. Ali nije nam cilj bio samo financijski efekt, već da javnost vidi tko to ne plaća porez a vozi se u skupom automobilu.

Jeste li zadovoljni učincima fiskalizacije?

- Kao što je rekao ministar Linić, tako i ja kažem - bit ću zadovoljna kada prihod od poreza ugostitelja bude 100 posto veći nego što je sada. I sve radimo da bude tako. Nemoguće je da dućan ili kafić imaju 150 kuna dnevnog prihoda, od toga nitko ne može živjeti.

Naš sustav fiskalizacije je efikasan, dolaze ga vidjeti i kolege iz susjednih zemalja kako bi ga primijenili. Ali, nema tog sustava koji će eliminirati sve nepravilnosti i zato je ključan stalni nadzor. Dosadašnji sustav stvorio je poduzetnike koji nemaju svijest o tome da moraju platiti porez. U svakoj je državi normalno da se plaća porez, samo u Hrvatskoj nije. Imamo rat protiv fiskalizacije, ustvari je to rat protiv plaćanja svojih obaveza na što se neki, očito, nisu naviknuli.

Kojim se metodama sada služe za utaju poreza? Jesu li već doskočili i fiskalnim blagajnama?

- I dalje neki ne izdaju račune ili imaju duple blagajne, pa za vašu kavu koju popijete u tri popodne dobijete račun od 11 sati. Ali svaki porezni obveznik ima svog referenta koji ga prati i koji mu svaki dan može doći provjeriti promet. Svaki porezni inspektor svakog dana mora obići barem tri objekta i obaviti nadzor, tako smo dogovorili. Važno je probuditi i svijest kod građana da trebaju uzeti račun...

Zatvaranje bez milosti

Jel’ vam se dogodilo da vam trgovac ili ugostitelj nije dao račun?

- Ne, očito me poznaju pa nisam imala takvih iskustava.

Ne pretjerujete li malo s kontrolama i sankcijama? Zar zbog 150 kuna viška u blagajni treba baš zatvoriti dućan, kao što se sada dogodilo u Zadru? Neka plate kaznu.

- Treba zatvoriti, nema druge. Zakon o fiskalizaciji je na snazi od 1. siječnja, sada je srpanj. A opet se mulja kao na početku. Nije važno radi li se o jednoj kuni ili o 150 kuna viška u blagajni, jer ni kuna ne smije biti višak. To je jedini način da uvedemo reda u naplati poreza. Vjerujte mi da, nažalost, nema drugog način.

Neće li država puno više poreza izgubiti ako je taj lokal zatvoren, nego da plati kaznu i dalje radi?

- Neće. Poduzetnike koji ne izdaju račune ili varaju s blagajnom mi ćemo zatvoriti, jer će onda bolje poslovati onaj poduzetnik koji poštuje zakon i plaća porez. Ne treba nam toliko ugostitelja koliko ih danas ima, pogotovo ako ne poštuju zakone.

Je li sada gotovo s poreznim mjerama za ovaj mandat?

- Za poduzetnike koji nisu ušli u predstečajnu nagodbu pripremamo još jedan reprogram za plaćanje dugova koji je objavom u Narodnim novinama stupio na snagu. To će biti zadnja mogućnost za sve one koji nešto duguju. Išli smo dosad na ruku poduzetnicima: smanjivali doprinose, otpisivali kamate, opraštali dugove... Zar ne bi bilo pošteno da oni sada uredno izvršavaju svoje obveze?

Ne želim da me se boje

Poduzetnici su vam prije nekoliko dana objasnili zašto u Hrvatskoj nema novih ulaganja i radnih mjesta: zato što se ne isplati ulagati u Hrvatskoj. Svi kritiziraju vašu poreznu presiju.

- Kakva porezna presija? Samo uvodimo reda kojeg nije bilo zadnjih deset godina. Kroz porezne promjene dali smo poduzetnicima 3,5 milijarde kune. To nije malo. Odrekli smo se 2,5 milijarde kuna poreza na dobit u korist gospodarstva.

Očekujemo da poslodavac kojemu smo dali poreznu olakšicu za reinvestiranu dobit otvori nova radna mjesta. Na poduzetnicima je loptica.

A što će vam financijska disciplina i red ako nema tko puniti blagajnu?

- Uvođenje financijskog reda je jedna strana, a poticanje rasta gospodarstva je druga. Naravno, jedno s drugim je povezano.

Kažu da vam je u Virovitici jako porasla moć od kada ste šefica Porezne?

- Ozbiljno? Nisam ni znala. Inače zazirem od riječi moć, to je za mene sinonim za nešto loše, za strah. To znači da se ljudi boje. Ne želim da me se ljudi boje, već da me cijene zbog onoga što radim. Ne osjećam se moćnom ženom.

Jesu li ljudi oko vas ljubazniji otkad ste šefica Porezne uprave?

- U ovih godinu i pol dana isključila sam se dosta iz društvenog života, postala sam čak asocijalna, jer imam previše posla i obveza. Ali iznenadila sam se kad mi je u ured došao jedan stari prijatelj i obratio mi se s ‘Vi, ravnateljice’. Bože, što ti se dogodilo, pitala sam ga. Ja sam bila i ostala neposredna, ovaj položaj nije me nimalo promijenio.

I neće. Danas sam ovdje, sutra tko zna gdje.

Izdvajamo