Ako Vlada
Jadranke Kosor smjesta ne zaustavi gradnju Pelješkog mosta i ako, u najmanju ruku, bitno ne smanji financijska davanja za vjerske zajednice, nema nikakvo moralno pravo tražiti od radnika, službenika i umirovljenika da se odreknu dijela plaća i mirovina.
Odnos spram gradnje Pelješkog mosta i donacija Katoličkoj crkvi odredit će mjeru političke i moralne vjerodostojnosti HDZ-a, HSS-a i HSLS-a da na pravedan način raspodjele teret troškova za spas hrvatskog gospodarstva i financija.
Tvrdoglavost kojom je Vlada Ive Sanadera, a sada i Jadranke Kosor, branila ideju gradnje Pelješkog mosta javnost je samo učvrstila u uvjerenju da se ne radi ni o kakvom projektu od nacionalnog značaja, kako se pokušava podvaliti, nego jednostavno o klasičnom primjeru političke, moralne i financijske korupcije. Mogu se, dakako, uvažiti argumenti da je Pelješki most potreban kako bi olakšao život na jugu i povezao Hrvatsku.
No, jednako tako valja reći da će namjernicima koji će putovati u Dubrovnik i dalje biti mnogo bliži i brži put preko Neuma i BiH nego preko mosta. Stoga je doista licemjerno tražiti u tako teškim financijskim okolnostima od, primjerice, mladih visokoobrazovanih stručnjaka u državnoj upravi da se odreknu čak deset posto plaće od ionako mizernih 4000 kuna, a da se istodobno milijarde kuna utuku u velebnu betonsku konstrukciju.
Interesne skupine
Tako strastveno inzistiranje na financijski tako neopravdanom projektu, iskustvo nas uči, govori samo jedno: iza toga ne stoji nikakav nacionalni interes, već isključivo pokušaj pojedinih utjecajnih političkih i poslovnih interesnih skupina da unatoč teškoj ekonomskoj i financijskoj situaciji, preko leđa milijuna građana, ostvare davno predviđene profite.
Od kada je pokrenuta inicijativa za gradnju Pelješkog mosta u javnosti i političkim kuloarima šire se glasine kako su najviši državni dužnosnici i ministri, vlasnici i dioničari velikih građevinskih tvrtki te razni mešetari povezani s vladajućim strukturama pokupovali većinu zemljišta na Pelješkom poluotoku očekujući da će se njihova ulaganja, zahvaljujući mostu, ubrzo višestruko isplatiti.
Spominju se i konkretna imena, piše se o čudnim transakcijama i investicijama. I upravo u tomu nalaze razlog zašto Vlada i HDZ tolikom ustrajnošću brane u ovom trenutku potpuno neopravdanu investiciju.
Neviđena pohlepa
Zapanjuje i zapravo budi najveću sumnju činjenica da Vlada, unatoč gotovo plebiscitarnom zahtjevu da se obustavi gradnja mosta, sa sve većom zadrtošću inzistira na nastavku gradnje.
I to je za mnoge dodatni dokaz da je posrijedi isključivo interes pojedinaca. Nitko ne spori da će, naravno, uvijek biti ulagatelja koji će pametno i na vrijeme investirati i iz toga izvući financijsku korist.
No, ovdje je ipak riječ o nečemu drugomu: o doista neviđenoj pohlepi. Jer riječ je prije svega o pojedincima koji su imali povlaštenu informaciju da će se graditi most na Pelješcu pa su, na brzinu, uložili novac i za relativno male iznose pokupovali kamenjare i zapuštene prostore računajući da će vrijednost tog zemljišta naglo porasti.
Sada, kada su im te investicije postale upitne, ni pod koju cijenu ne žele da se odustane od gradnje mosta. Mala skupina zainteresiranih političara, biznismena i ulagača nametnula je svoje privatne kao opće interese te, uopće ne uvažavajući da se društvo slama pod bremenom teške krize, beskrupulozno traže da im se uloženi novac isplati - odmah. Ne za nekoliko godina, već smjesta. I to je ono što najviše ponižava građane.
Stoga nije čudno kada Jure Radić, suvlasnik IGH, tvrtke u kojoj su suvlasnici ministri i brojni utjecajni pojedinci, kao da je član užeg kabineta Jadranke Kosor, samouvjereno i sa smješkom, koji potvrđuju da o tomu upravo odlučuje njegova tvrtka, obznanjuje javnosti kako će se gradnja mosta nastaviti, doduše, malo usporenijim ritmom. To nisu najavili ni premijerka Kosor ni resorni ministar Kalmeta, već upravo onaj koji je najzainteresiraniji za gradnju mosta.
I to je također nešto što vrijeđa zdravi razum svakog građanina.Vlada i HDZ jednostavno ne razumiju da su svojim ponašanjem stvorili takav animozitet spram mosta da je on postao prvoklasno političko pitanje i svojevrstan simbol nepravdi i korupcije.
A kako se zaoštrava ekonomska kriza tako raste svijest da je naprosto nedopustivo da se na jednoj strani pojedincima uzima nekoliko stotina kuna koje im doslovce život znače, a da se istodobno drugi bogate bez rada i neodgovorno razbacuju milijardama kuna.
Moralno pravo
Vrlo je slična situacija i s financiranjem vjerskih zajednica. Apsolutno je neprihvatljivo da Vlada godišnje izravno poklanja čak 300 milijuna kuna za, budimo iskreni, u najmanju ruku opušten život crkvene nomenklature i gradnju prekobrojnih sakralnih objekata. I dok se to možda, djelomice, moglo trpjeti dok je bilo posuđenog novca iz inozemstva, sada kada sve moramo sami zaraditi i kada se svatko mora odricati, neprihvatljivo je da teret štednje ne padne i na leđa crkvene hijerarhije.
To više što ona već godinama, zahvaljujući upravo potpisu Jure Radića, ima financijske prohtjeve i status u društvu kakve nema niti jedna crkvena zajednica u Europi. Građani tako godinama skupo plaćaju naklonost Katoličke crkve koju je kupovao HDZ. Sada se međutim to više ne može izdržati.
Čudi međutim što se crkvena nomenklatura već nije sama odrekla tog novca, što nije sama ponudila rezanje svojih troškova, što na neko vrijeme i ona već nije zaustavila prekomjerno trošenje novca.
Riječju: ako Vlada Jadranke Kosor odmah ne prekine gradnju Pelješkog mosta i bitno ne smanji financijsku pomoć Crkvi, radnici, službenici, umirovljenici, učenici i studenti imat će puno moralno pravo odbiti smanjivanje plaća, ne pristati da im se ukinu besplatni udžbenici i povlašteni uvjeti studiranja. I to će svoje pravo, kao što su uostalom već i najavili, moći braniti svim sredstvima, pa i na ulici.
Ako Vlada Jadranke Kosor to ne razumije, nije ni zaslužila drugo nego da ju pometu s političke scene. I to što prije, to bolje.
Mladen Pleše
Odnos spram gradnje Pelješkog mosta i donacija Katoličkoj crkvi odredit će mjeru političke i moralne vjerodostojnosti HDZ-a, HSS-a i HSLS-a da na pravedan način raspodjele teret troškova za spas hrvatskog gospodarstva i financija.
Tvrdoglavost kojom je Vlada Ive Sanadera, a sada i Jadranke Kosor, branila ideju gradnje Pelješkog mosta javnost je samo učvrstila u uvjerenju da se ne radi ni o kakvom projektu od nacionalnog značaja, kako se pokušava podvaliti, nego jednostavno o klasičnom primjeru političke, moralne i financijske korupcije. Mogu se, dakako, uvažiti argumenti da je Pelješki most potreban kako bi olakšao život na jugu i povezao Hrvatsku.
| Pet posto svima? Prvo vi srežite višak birokracije i odustanite od Pelješkog mosta |
Interesne skupine
Tako strastveno inzistiranje na financijski tako neopravdanom projektu, iskustvo nas uči, govori samo jedno: iza toga ne stoji nikakav nacionalni interes, već isključivo pokušaj pojedinih utjecajnih političkih i poslovnih interesnih skupina da unatoč teškoj ekonomskoj i financijskoj situaciji, preko leđa milijuna građana, ostvare davno predviđene profite.
Od kada je pokrenuta inicijativa za gradnju Pelješkog mosta u javnosti i političkim kuloarima šire se glasine kako su najviši državni dužnosnici i ministri, vlasnici i dioničari velikih građevinskih tvrtki te razni mešetari povezani s vladajućim strukturama pokupovali većinu zemljišta na Pelješkom poluotoku očekujući da će se njihova ulaganja, zahvaljujući mostu, ubrzo višestruko isplatiti.
Spominju se i konkretna imena, piše se o čudnim transakcijama i investicijama. I upravo u tomu nalaze razlog zašto Vlada i HDZ tolikom ustrajnošću brane u ovom trenutku potpuno neopravdanu investiciju.
Neviđena pohlepa
| Neprihvatljivo je da Vlada godišnje izravno poklanja čak 300 milijuna kuna za, budimo iskreni, opušten život crkvene nomenklature |
I to je za mnoge dodatni dokaz da je posrijedi isključivo interes pojedinaca. Nitko ne spori da će, naravno, uvijek biti ulagatelja koji će pametno i na vrijeme investirati i iz toga izvući financijsku korist.
No, ovdje je ipak riječ o nečemu drugomu: o doista neviđenoj pohlepi. Jer riječ je prije svega o pojedincima koji su imali povlaštenu informaciju da će se graditi most na Pelješcu pa su, na brzinu, uložili novac i za relativno male iznose pokupovali kamenjare i zapuštene prostore računajući da će vrijednost tog zemljišta naglo porasti.
Sada, kada su im te investicije postale upitne, ni pod koju cijenu ne žele da se odustane od gradnje mosta. Mala skupina zainteresiranih političara, biznismena i ulagača nametnula je svoje privatne kao opće interese te, uopće ne uvažavajući da se društvo slama pod bremenom teške krize, beskrupulozno traže da im se uloženi novac isplati - odmah. Ne za nekoliko godina, već smjesta. I to je ono što najviše ponižava građane.
Stoga nije čudno kada Jure Radić, suvlasnik IGH, tvrtke u kojoj su suvlasnici ministri i brojni utjecajni pojedinci, kao da je član užeg kabineta Jadranke Kosor, samouvjereno i sa smješkom, koji potvrđuju da o tomu upravo odlučuje njegova tvrtka, obznanjuje javnosti kako će se gradnja mosta nastaviti, doduše, malo usporenijim ritmom. To nisu najavili ni premijerka Kosor ni resorni ministar Kalmeta, već upravo onaj koji je najzainteresiraniji za gradnju mosta.
I to je također nešto što vrijeđa zdravi razum svakog građanina.Vlada i HDZ jednostavno ne razumiju da su svojim ponašanjem stvorili takav animozitet spram mosta da je on postao prvoklasno političko pitanje i svojevrstan simbol nepravdi i korupcije.
A kako se zaoštrava ekonomska kriza tako raste svijest da je naprosto nedopustivo da se na jednoj strani pojedincima uzima nekoliko stotina kuna koje im doslovce život znače, a da se istodobno drugi bogate bez rada i neodgovorno razbacuju milijardama kuna.
Moralno pravo
Vrlo je slična situacija i s financiranjem vjerskih zajednica. Apsolutno je neprihvatljivo da Vlada godišnje izravno poklanja čak 300 milijuna kuna za, budimo iskreni, u najmanju ruku opušten život crkvene nomenklature i gradnju prekobrojnih sakralnih objekata. I dok se to možda, djelomice, moglo trpjeti dok je bilo posuđenog novca iz inozemstva, sada kada sve moramo sami zaraditi i kada se svatko mora odricati, neprihvatljivo je da teret štednje ne padne i na leđa crkvene hijerarhije.
To više što ona već godinama, zahvaljujući upravo potpisu Jure Radića, ima financijske prohtjeve i status u društvu kakve nema niti jedna crkvena zajednica u Europi. Građani tako godinama skupo plaćaju naklonost Katoličke crkve koju je kupovao HDZ. Sada se međutim to više ne može izdržati.
Čudi međutim što se crkvena nomenklatura već nije sama odrekla tog novca, što nije sama ponudila rezanje svojih troškova, što na neko vrijeme i ona već nije zaustavila prekomjerno trošenje novca.
Riječju: ako Vlada Jadranke Kosor odmah ne prekine gradnju Pelješkog mosta i bitno ne smanji financijsku pomoć Crkvi, radnici, službenici, umirovljenici, učenici i studenti imat će puno moralno pravo odbiti smanjivanje plaća, ne pristati da im se ukinu besplatni udžbenici i povlašteni uvjeti studiranja. I to će svoje pravo, kao što su uostalom već i najavili, moći braniti svim sredstvima, pa i na ulici.
Ako Vlada Jadranke Kosor to ne razumije, nije ni zaslužila drugo nego da ju pometu s političke scene. I to što prije, to bolje.
Mladen Pleše