NISMO PREPOZNALI STRATEŠKI OBRAT? Za razliku od SAD-a i EU, Hrvatska je odbila pregovore sa Sirijom

U veljači ove godine neformalnim je kanalima iz Damaska u Zagreb stigla neslužbena ponuda o obnovi kontakata između pojedinih hrvatskih i sirijskih tvrtki, što je ujedno trebala biti priprema terena za nastavak političke i ekonomske suradnje između dviju država kada se okonča građanski rat u Siriji. Događalo se to u vrijeme kada je već bilo sasvim izvjesno da će sirijski predsjednik Bašar al-Asad, nakon tri i pol godine žestokih sukoba između vladine vojske i Slobodne sirijske armije te stotinjak raznih pobunjeničkih skupina u kojima je bilo više od 150.000 poginulih, ipak sačuvati vlast.

Povratak tvrtki

Zbog toga je dio zapadnih diplomata i obavještajaca, koji su se početkom ratnih sukoba povukli iz Sirije i premjestili u Bejrut i obližnje države, ponovno počeo odlaziti u Damask, doduše još uvijek tajno, kako bi se susretali sa sirijskim dužnosnicima. Još su aktivniji bili predstavnici najvećih svjetskih naftnih kompanija, banaka i multinacionalnih tvrtki koje su do rata bile prisutne u Siriji i koje su počele tražiti putove za obnovu prekinute suradnje. Takav rasplet ratnih događaja u Siriji nije bio nikakvo iznenađenje s obzirom na to da su svi iole bolji poznavatelji prilika u toj zemlji već dugo upozoravali da će režim Bašara al-Asada, unatoč strahovitim žrtvama i razaranjima te devet milijuna izbjeglica, ipak na kraju izaći kao pobjednik. Doduše, Pirova je to pobjeda, ali znalo se da će svi instrumenti vlasti ostati čvrsto u rukama nedavno ponovno izabranog sirijskog predsjednika. Unatoč svemu tome Zagreb se oglušio na neformalnu ponudu iz Damaska premda ona nije izlazila izvan okvira koje je Sirija već ostvarivala s nekim državama i tvrtkama iz EU i NATO-a. Objašnjenje je bilo da Hrvatska ne može kršiti sankcije koje su EU i SAD uveli protiv Sirije te da, nakon sporova oko Lex Perković, ne može imati još jedan nesporazum s Bruxellesom.

Samo šest mjeseci poslije State Department odobrio je američkim vojnim zrakoplovima izviđačke letove iznad Sirije i položaja ekstremnih pripadnika pokreta Islamske države Iraka i Levanta. Stoga je sada samo pitanje vremena kada će biti izvedeni i prvi američki zračni udari na terorističke utvrde u Siriji. Tako će SAD izravno stati na stranu režima Bašara al-Asada i pomoći mu u borbi protiv mudžahedina ISIL-a koji su trenutno najopasniji neprijatelji vlastima u Damasku i Washingtonu.

Američka pomoć

Američka administracija više je od tri i pol godine oružjem i novcem pomagala al-Asadovim protivnicima i ohrabrivala ih, a na njenoj logističkoj pomoći izrastao je i najokrutniji teroristički pokret Islamska država Iraka i Levanta. ISIL danas već broji više od 15 tisuća dobro naoružanih i uvježbanih vojnika pa ne čudi što u Washingtonu ocjenjuju da je riječ o najopasnijem terorističkom pokretu na svijetu. Zbog toga je ISIL, koji pokušava uspostaviti krvavu vladavinu u kalifatskim državama Iraka i Sirije, postao najveća opasnost za Washington, neusporedivo veća od nekada omraženog Bašara al-Asada.

Dramatičan obrat

To je razlogom zbog kojeg se dogodio najspektakularniji politički obrat u američkoj politici zadnjih desetljeća. Premda State Department stalno ponavlja da ne namjerava pomagati režimu Bašara al-Asada napadajući položaje ISIL-a u Iraku i Siriji, SAD je izravno stao na stranu aktualne vlasti u Siriji.

U međuvremenu je Bašar al-Asad prihvatio američku pomoć uz samo jedan uvjet: da prije zračnih napada na položaje ISIL-a zatraže službeno odobrenje Damaska. Tako su Bašar al-Asad i Obamina administracija, nekadašnji smrtni neprijatelji, preko noći postali saveznici po oružju.

Takav preokret u američkoj strategiji doveo je hrvatsku diplomaciju, koja je bespogovorno izvršavala sve zahtjeve Washingtona i EU, u krajnje nezahvalnu poziciju. Umjesto da je Zagreb davao do znanja Damasku da se mora pridržavati sankcija koje su uveli SAD i EU, ali da zbog dotadašnjih dobrih odnosa nikako ne želi porušiti sve mostove između dviju država, Hrvatska na ponudu Sirije nije reagirala. Sada kad su Amerikanci i Sirijci stjecajem okolnosti postali upućeni jedni na druge, nedorasla vanjska politika još će jednom ostaviti Hrvatsku na cjedilu.