SLAVA ILI...

NOVAC I STANOVI ZA HRVATSKE OLIMPIJCE Rađa: Treba nam strategija i cjelovito rješenje za sport

    AUTOR:
    • Zdravko Reić,
    • Marijan Projić,
    • Petar Zobec,
    • Matija Boltižar,
    • Dražen Žura

  • OBJAVLJENO:
  • 24.08.2016. u 19:00

Velika Gorica, 290216.
Zracna luka Zagreb.
Povratak hrvatskog jedrilicarskog dvojca Sime Fantele i Igora Marenica sa Svjetskog prvenstva u Argentini gdje su osvojili zlatnu medalju u klasi 470.
Na fotografiji: Igor Marenic, Sime Fantela.
Foto: Ronald Gorsic / CROPIX
Ronald Goršić / CROPIX

Nakon osvajanja olimpijskog zlata u Rio de Janeiru jedriličari Šime Fantela i Igor Marenić od Grada Zadra dobili su stanove. “Ključeve im je figurativno” predao gradonačelnik Božidar Kalmeta koji je odluku pojasnio činjenicom da zbog iznimnih postignuća u sportu i jedrenju i zbog toga što predstavljaju uzor mladima takvi ljudi trebaju budućim generacijama. Dan nakon odluke Šime Fantela želio je pojasniti nekoliko stvari.

- Telefon mi zvoni cijelo jutro. Čitam reakcije ljudi i želim istaknuti da sam sretan zbog poteze Grada Zadra, ali isto tako i da vjerujem kako ima ljudi koji također zaslužuju sličnu stvar, ali nisam ja taj koji donosi kriterije za dodjelu stanova.

Kakva su iskustva sportaša u vašem jedrenju? Koliki su iznosi koje dobiju kada osvoje odličje na Olimpijskim igrama?

- Konkretno, većina jedriličara iz zapadnog svijeta dio je sustava koji osvajače medalja povezuje sa sponzorima. Naš najveći konkurent Australac Belcher od toga ima milijune, a slično je i s Amerikancima, Britancima ili Nijemcima - pojasnio je Fantela.

Nakon završenih Igara u Riju podvlači se crta, pa su tako Britanci izračunali da je svaki sportaš stajao 4,1 milijun funta za olimpijski ciklus, dok je Australce medalja iz Brazila stajala više od 11 milijuna dolara.

 

 

U zadarskoj sportskoj javnosti s odobravanjem je primljena odluka o dodjeljivanju stanova zlatnim olimpijcima Šimi Fanteli i Igoru Mareniću.

Legendarni Giuseppe Giergia prokomentirao je odluku gradonačelnika:

- Konačno se netko sjetio nagraditi sportaše koji su najbolja moguća promocija Hrvatske, zato podržavam ovaj hvalevrijedan potez gradonačelnika Zadra Božidara Kalmete, ali ću ruku uvijek dignuti da se tako postupa prema svima koji osvajaju odličja. Nebitno je radi li se o svjetskom ili europskom prvenstvu ili olimpijskim igrama. Smatram da su ova i slične nagrade apsolutno dobrodošle i mogu poslužiti kao poticaj za još svesrdniji pristup natjecanjima. Jer, nikako ne smijemo podcjenjivati što sportaši kao ambasadori svoje zemlje čine za sve nas. Nadalje, nikako ne smijemo zaostajati za drugim državama u našem okruženju, primjerice, i Kosovo je nagradilo svoju zlatnu džudašicu, zašto mi ne bismo učinili i činili isto kad je riječ o našim vrhunskim sportašima.

Zlatni košarkaš iz Moskve 1980. Branko Skroče smatra Kalmetinu odluku pozitivnom.

- Uhvatit ću se konkretnog primjera i reći da zlato Šime Fantele i Igora Marenića, zapravo, nema cijenu i teško je nadomjestiti ga bilo čime! Naglasio bih i to da se sportovi koje se manje financira iz proračuna, gradskog, županijskog ili državnog, nagradu zaslužuju još više. I meni je posve normalno da se ti ljudi nagrade, posebice zato što je riječ o desetak osoba čiji se rezultati moraju valorizirati i honorirati na ovaj ili onaj način! Stoga sam za to da se u svim izdvajanjima za sport uračuna posebna stavka za postignute vrhunske rezultate.

U krugu splitskih sportaša s odobravanjem je primljena vijest o odluci zadarskog gradonačelnika Kalmete da dvojici zlatnih jedriličara dodijeli stanove na korištenje. Josip Reić, brončani iz Moskve, kao kormilar dvojca Mrduljaš-Celent, danas u ulozi tajnika Splitskog kluba olimpijaca kaže:

- Čestitam Kalmeti, zahvaljujem mu. Nije ovo jedini put da Zadar dokazuje da je poseban grad, ali potez Kalmete i gradskih vijećnika pouka je svima i poruka da treba cijeniti vrhunske rezultate sportaša. I da sam na mjestu Stipanovića, odmah bih otišao u tamošnji klub s vjerom da ću u Tokiju osvojiti zlatnu medalju.

Dino Rađa, jedan od najboljih košarkaša svih vremena, slaže se da vrhunski sportaši trebaju uživati tretman osoba iz kulture, ali ima otklon:

- Nisam za takve poteze na osnovi trenutnog ushićenja, više sam za sustavna rješenja, to da se sportu prilazi na pravi način. A to znači da se odredi strategija razvoja sporta, da se znaju pravila u društvu. No, drago mi je da su Fantela i Marenić riješili stambeno pitanje, ali ponavljam - sport traži generalna rješenja.

Tomislav Marjanović, olimpijac u džudu, danas trener hrvatskih reprezentativaca kaže:

- Smatram da je to što je gradonačelnik Zadra učinio najmanje što je trebao učiniti. Jer, zaista je fantastično kako su ta dva momka do sada promovirala i Zadar, i Hrvatsku, i jedrenje, i naše more. Fantela i Marenić su pravi ljudi i sportaši od glave do pete.

Milivoj Bebić, proslavljeni vaterpolist, tri puta najbolji igrač svijeta, smatra da odluka Gradskog vijeća u Zadru koju je inicirao gradonačenik Kalmeta treba biti primjer:

- Tu bi odluku pod hitno morali slijediti i svi drugi gradonačelnici i načelnici kad sportaši i sportašice iz njihova grada, odnosno mjesta ostvare svjetske rezultate kao što su zlatne medalje na olimpijskim igrama.

Renco Posinković, zlatni vaterpolist iz Seula 1988., kaže:

- Sada je to čudo od Kalmete, svi su skočili, jer je to gesta u okviru predizborne kampanje. Sportaši su i do sada dobivali stanove na korištenje, u Splitu, na primjer, veslač Igor Boraska, pa Blanka Vlašić, vaterpolist Deni Lušić… U Dubrovniku je takva praksa odavno. Naravno da je za pohvalu, ali ne ovako u predizborne svrhe.

Željko Mavrović, proslavljeni boksač, nije se htio upuštati u komentiranje nagrada olimpijaca, ali je zato pohvalio dodjelu stanova zlatnim jedriličarima.

- Iskreno, nisam dovoljno kompetentan da takvo što komentiram, na pojedinim je savezima i gradovima da donesu odluku o nagrađivanju sportaša. Dodjela stanova je jedan od načina kako grad može nagraditi svoje sportaše. Mislim da je jako lijepo što im se dodijelilo, svojim su uspjehom to i zaslužili.

Proslavljeni vaterpolist i srebrni s OI u Atlanti 1996. Dubravko Šimenc smatra da su nagrade podijeljene u okviru trenutnih mogućnosti. Potez gradonačelnika Božidara Kalmete ocijenio je iskrenim i pozitivnim.

- Kad se govori o novčanim nagradama, one se isplaćuju u okviru mogućnosti. Ako sportaš ide na OI misleći da će nakon toga kupiti stan, sigurno neće. Važno je da je njihov trud prepoznat, važno je što će biti nositelji naknade za izvrsnost nakon završetka karijere. Trebale bi se uključiti i institucije poput MORH-a i MUP-a, koje bi zapošljavale olimpijce. Bitno je da se obećane nagrade i ugovori ispoštuju, bilo to i tisuću kuna. U Hrvatskoj ne postoji nacionalna strategija za sport, tu se radi o obiteljskim sredstvima. Ja sam, recimo, za svoje srebro u Atlanti kupio dječju sobu i polovnu vespu, a najveća mi je nagrada kad me ljudi na ulici prepoznaju. Mislim da su stanovi dodijeljeni u iskrenoj namjeri, ne bih rekao da je riječ o političkoj kampanji. Svaka lokalna samouprava trebala bi tako nešto napraviti za svoje sportaše.

Josip Čop, tajnik Hrvatskog olimpijskog odbora, kaže:

- Smatram da naši olimpijci nisu adekvatno nagrađeni za svoje uspjehe. Naknade koje naši olimpijski sportaši dobivaju već su umanjene za 50 posto, zbog čega smo pokrenuli inicijativu da se ta naknada vrati na prvotni iznos. Osim naknadom i povlasticama, Vlada bi se trebala pozabaviti i statusom sportaša. Ljudi koji su uspješni na kulturnom području dobivaju jako dobre povlastice i prema tome trebao bi se izjednačiti status sportaša i umjetnika. Pogotovo ako se uzme u obzir da karijera prosječnog sportaša završava s 35 godina, dok pjevači ili slikari mogu i nakon 35 raditi isti posao. Potpuno je normalno da neka zemlja daruje svojim olimpijskih pobjednicima neku vrstu nagrade. Pa Azerbajdžan svojim olimpijskim, ali i svjetskim pobjednicima daje ogromne novčane nagrade koje se znaju mjeriti i u milijunima. U čemu je onda problem ako su oni dobili stan u Zadru. Fantela i Marenić su pokazali da su najbolji na svijetu, zašto im njihova lokalna zajednica ne bi zahvalila, jer ipak su im oni dali najbolju promociju u svijetu. Potičem to i nadam se da će i drugi gradovi pratiti njihov primjer.

Alvaro Načinović, bivši rukometni reprezentativac, pozdravlja svaku inicijativu bez obzira na kojoj razini se pojavila i sve koji su spremni poticati razvoj sporta.

- Rezultat koji su hrvatski olimpijci postigli na posljednjim Igrama, tih 10 medalja fascinantan su uspjeh. Uz dužno poštovanje kulturi, znanosti i drugim segmentima društva, bolju promociju države nemoguće je ostvariti. Nažalost, nedostaje nam sustavno rješenje na razini države. Nemamo mehanizama kojima će se “malo više” učiniti i pomoći razvoju vrhunskih sportaša. Danas se govori o povećanju naknada za osvojeno odličje, što je pohvalno, ali u konačnici ni to nije sistem kojim ćemo na sljedećim Igrama osigurati medalju više. Olimpijada je netom završila, izbori su pred vratima, pa je neizostavna poneka politička promocija iza koje nema stvarne brige za sportaše. Svi se vole slikati s osvajačima medalja i stisnuti im ruku ispred kamera. Nisam upoznat s detaljima potez zadarskoga gradonačelnika i teško mi je to komentirati. Dodjela stanova je lijepa vrsta pomoći, no pitanje je pod kojim uvjetima se to ostvaruje, odnosno kakve se kondicije kriju iz toga. Postoji stotinu načina kako se može poticati rad sportaša i svaki je dobrodošao jer put do zlata na OI prepun je odricanja, žrtve i znoja, a vrhunski sportaši ne traju dugo. Nema te discipline u kojoj se može postizati vrhunski rezultat sa 65 godina na plećima. Naknade za izvrsnost koje su svojedobno uvedene imale su pozitivan učinak. Pomogle su pojedinim sportašima, ali ni to ne predstavlja sveobuhvatno rješenje. Postoje brojni primjeri kada se na lokalnoj razini pronađe način stimulacije i pomaganja sportaša, i to svakako zaslužuje pohvalu, no želimo li i dalje uživati u pothvatima i medaljama, moramo se na razini države izdići iznad dnevne politike ili aktualne stranke na vlasti i pronaći sustav koji će pojedincima i ekipama osigurati uvjete za sportski razvoj - kaže Načinović.

Samir Barač aktivan je Hrvatskom klubu olimpijaca. Pojašnjava da sportski uspjeh utječe na cijelo društvo.

- U vrijeme kad se sve izražava kroz statističke brojke i novčane iznose volio bih kad bi netko mogao izračunati kolika je vrijednost promocije koju su olimpijci donijeli Hrvatskoj na Igrama u Brazilu. Koliko bi trebalo izdvojiti novca za reklamu koja bi postigla sličan učinak. Odgovor na to zasigurno nećemo dobiti nikada, ali uvjeren sam da se radi o vrtoglavim iznosima koje bi si u boljim ekonomskim uvjetima kao država teško mogli priuštiti. Jako mi smetaju komentari na raznim portalima gdje se iznose mišljenja po kojima sportaši ne zaslužuju nikakvo povećanje, a ima i onih koji se zalažu i za potpuno ukidanje naknada. Kalmetin potez je za svaku pohvalu, ali nama nedostaje sustav na razini države koji će vrednovati uspjehe. Osvojiti medalju pod talijanskom zastavom znači automatsko dobivanje titule Cavaliere al merito della Republica, što donosi brojne privilegije, pa i prednost pri zapošljavanju.

Tomislav Paškvalin, nositelj dviju vaterpolskih olimpijskih medalja, ističe kako se iznos nagrada treba definirati, a ne da rezultat potakne njihovo povećanje.

- Znalo se prije odlaska na OI kakve su nagrade, to je definirano Vladinom uredbom. Bitno je da te nagrade budu konstantne, a ne da rezultat isprovocira povećanje. Osobno bih se potrudio da iznosi budu što veći u okviru mogućnosti, jer su olimpijci to i zaslužili. Trebalo bi pogledati kakve su nagrade zemalja u okruženju, zatim i kako to svjetske velesile rješavaju, te napokon zaokružiti tu priču. Postaviti da zlato vrijedi toliko, srebro toliko... Što se tiče dodjele stanova jedriličarima, mislim da je to lijepa gesta grada Zadra i pozdravljam takvu odluku.

Izdvajamo