Hrvatske zdravstvene ustanove u prvih šest mjeseci stvorile su nove gubitke od 824 milijuna kuna, od čega je 94 posto dug bolnica. Istina, gubitak bi bio ipak bitno manji da proljetnim rebalansom državnog proračuna zdravstvu nije uzeto 710 milijuna kuna premda se već tada znalo da to ne znači ništa drugo nego novu besparicu sustava. U svakom slučaju, realnost se ponovo ogleda u gubicima i malo je vjerojatno da do kraja godine novi ukupni dug zdravstva ne bude i veći od dvije milijarde kuna.
“Liječnici i bolnice ne smiju odbiti ni jednog pacijenta, a to stvara troškove htjeli to mi ili ne. Na kraju se svi ti pregledi, zahvati i dijagnostika ipak moraju platiti, čak i kad u zdravstvenom proračunu nedostaje novca”, opravdava ministar zdravlja Siniša Varga najnovije podatke o gubicima bolnica. Ministar naglašava da dostupnost zdravstvenih usluga građanima jamči Zakon o zdravstvenoj zaštiti pa sve dok se političkom odlukom zakon ne promijeni, jedino što valja učiniti jest da te usluge treba i - platiti!
Bivši ministar Rajko Ostojić s novim je ministrom i bivšim ravnateljem HZZO-a Sinišom Vargom kroz medije vodio rat oko loših rezultata hrvatskih bolnica, domova i zavoda (Foto: Ivan Brkić / Glas Podravine / CROPIX)
Potrošni materijal
Od 776 milijuna kuna bolničkih gubitaka KB-ovi i KBC-ovi dužni su 475 milijuna, a opće bolnice 266 milijuna kuna. To znači da bi do kraja godine gubitak zdravstvenih ustanova mogao biti najmanje još toliko ili 1,7 milijardi kuna. Dodaju li se tome dugovanja za lijekove koji su do kraja prošle godine iznosili 750 milijuna kuna bez kamata, jasno je da će, unatoč sanaciji u posljednje dvije godine od oko tri milijarde kuna, novih više od dvije milijarde kuna gubitaka ponovo gušiti hrvatsko zdravstvo. Činjenica je da svi prihodi zdravstva u prvih šest mjeseci ove godine i dalje padaju pa bolnice najveći dio svojih prihoda troše na plaće, a dobavljači lijekova i potrošnog materijala ne kriju svoje nezadovoljstvo jer dugovi prema njima i dalje rastu. Primjerice, opće bolnice prosječno za plaće troše 99 posto svojih limita pa očito liječe građane isključivo na dug. Kliničke bolnice i KBC-i za plaće troše oko 85 posto svojih limita. S obzirom na visoko diferenciranu medicinsku skrb, ni njima ne preostaje ništa drugo osim stvaranja dugova.
U Udruzi poslodavaca u zdravstvu kažu kako takvo stanje u poslovanju bolnica ozbiljno ugrožava pružanje bolničke zdravstvene zaštite. “Na taj način dovodi se u pitanje i njihovo poslovanje s dobavljačima lijekova, potrošnog materijala te drugih usluga”, kaže ravnatelj UPUZ-a Mile Klepo. Drži da nema prostora da se u predstojećem rebalansu proračuna dodatno smanje sredstva za zdravstvo jer je očito već onaj prvi rebalans kojim je zdravstvu uzeto 710 milijuna kuna dodatno pogoršao situaciju.
Ministar Varga kaže kako bi situaciju u zdravstvenoj blagajni trebala popraviti sredstva namijenjena sanaciji dugova u zdravstvu iz 2012. u iznosu od 2,2 milijarde kuna. Obećanje je ministra financija da će to biti do kraja ovog mjeseca, premda je optimizam možda prevelik. Naime, ta su sredstva u zdravstvenom proračunu treba biti već u lipnju, no loša situacija u državnoj blagajni zaustavila je isplatu.
Obvezno osiguranje
Svi prihodi zdravstvenih ustanova, nažalost, pokazuju trend pada u ovoj godini u odnosu na 2013. Primjerice, od obveznog osiguranja u zdravstvene je ustanove došla gotovo milijarda kuna manje te 200 milijuna kuna manje od dopunskog osiguranja. Pali su i prihodi od participacija kao i prihodi iz proračuna kako onog državnog tako i lokalne samouprave.
Istina, bolnice pokušavaju štedjeti, ali to im teško uspijeva, primjerice s potrošnjom lijekova koja je, premda minimalno, ipak porasla za 10 milijuna kuna. No, zato su pali troškovi za nabavu hrane, održavanje čistoće, energiju...
Rezultat je da je ukupna potrošnja bolnica i drugih zdravstvenih ustanova (zavodi, domovi zdravlja, poliklinike...) u prvih šest mjeseci ove godine bila 7,4 milijarde kuna, a u prošloj za isto razdoblje 7,6 milijardi kuna. I za plaće zaposlenih potrošeno je manje oko 150 milijuna kuna jer su od travnja od kraja ove godine zamrznute isplate dodataka na staž. Ne nastavi li se ova uskrata, bit će to oko tri posto dodatnog troška za plaće u idućoj godini.
Ministar Varga i ravnateljica HZZO-a Tatjana Prenđa Trupec drže da bi se situacija u zdravstvu ipak popravila izlaskom fonda iz riznice, što je predviđeno za početak iduće godine. “Po našem izračunu, postojeća razina zdravstvenih usluga može se pokriti s oko 21 milijardom kuna, a zakonski zdravstvu godišnje pripada 21,7 milijardi kuna, koliko bi sustav trebao dobiti izlaskom iz riznice. To znači da bi HZZO mogao u dvije godine pokriti gubitke koji će u sustavu nastati 2014. Uz oko 17,8 milijardi sredstava iz doprinosa, zdravstvo bi od poreznih prihoda trebalo dobiti još oko 3,8 milijardi kuna u što su uračunati i posebni porezi na duhan, doprinosi iz mirovina...”, kaže Prenđa Trupec.
Postojeći zakon
U tom slučaju bolnice bi na godišnjoj razini mogle dobiti oko milijardu kuna više, a za fond skupih lijekova umjesto 550 izdvajalo bi se 800 milijuna kuna, koliko je objektivno potrebno.
U svakom slučaju, prije izlaska zdravstva iz riznice nužno je da ministri financija i zdravlja jasno definiraju pravila koja jamče zdravstvu da će dobiti sve ono što mu po već postojećim zakonima i pripada ne bi li sanacije postojale samo za izvanredne situacije, a ne uobičajeni način poslovanjam sustava.
EUROPSKI ZAHTJEV HRVATSKOJ VLADI Do 2019. doprinose moramo smanjiti
Uz kronični nedostatak kuna, zdravstvo po svemu sudeći čeka i dodatna glavobolja. Naime, Europska komisija traži od svih zemalja EU da snize doprinos za zdravstvo. Za Hrvatsku to znači sa sadašnjih 15 na 9 posto do 2019. godine. O tome su predstavnici Komisije već razgovarali s potpredsjednicima Vlade Brankom Grčićem i Milankom Opačić te ministrom financija Borisom Lalovcem.
No, poznavatelji zdravstvenih prilika u Hrvatskoj smatraju da je to moguće samo u slučaju da se nezaposlenost drastično smanji. U tom slučaju doprinosi bi mogli pasti, a da se u sustav ipak slije oko 21 milijarda kuna. Kako to nije izvjesno barem još koju godinu, i nedavno se, da sustav ne bi bankrotirao, stopa za zdravstvo vratila na 15 posto.
KOMENTAR JUTARNJEG Na naplatu stižu godine nereda
S obzirom na sve neracionalnosti zdravstvenog sustava, pravo je čudo da ukupni dug zdravstva u prvih šest mjeseci nije porastao i više. Jer, desetljećima, osim povremenih kozmetičkih zahvata, nije učinjeno ništa da bi se zaista olakšalo poslovanje zdravstva. Nije smanjen broj bolnica premda na nekoliko stotina kilometara ima i po šest bolničkih centara, što ne bi izdržala ni puno bogatija društva. Cijene bolničkih usluga ne određuju se po jedinstvenoj tarifi, kako je to u EU, nego po tomu koliko pacijent leži u bolnici, što državne ustanove koriste za pumpanje troškova. Nisu stvoreni ni ravnopravni tržišni uvjeti za privatne i državne bolnice. A bez konkurencije, koja bi natjerala javne zdravstvene ustanove na efikasniji rad, nema smanjenja troškova ni podizanja kvalitete usluga.
Dok je liječenje u privatnim bolnicama u prosjeku i do 20 posto jeftinije nego u državnim, jer privatnici naplaćuju samo konkretnu uslugu, državne bolnice u cijenu utrpavaju sve, od plaća i kupnje materijala do nabave i održavanja opreme. Dok se ne provedu duboke, strukturne reforme, ne može se očekivati ništa drugo nego novi dugovi. (Mladen Pleše)