Kurikularnom reformom predmet katolički vjeronauk je pojednostavljen, primijenjen dobi učenika, ali i osuvremenjen, tvrde autori novog kurikuluma.
Rezultat je pokušaj da se elementi vjere protumače kroz djeci svakodnevno vidljive primjere iz života, ali i glazbu, ulomke iz knjiga i filmove. Obrađujući u prvome razredu srednje škole jednu od četiri cjeline (domene) predmeta - Čovjek pred pitanjem Boga i smisla života, vjeroučitelji bi, primjerice, imali zadatak s 15-godišnjacima razgovarati o kriterijima na temelju kojih život izgleda smislen ili besmislen. Obradu te teme prate prijedlozi za metodičku obradu, pri čemu se navode primjeri traženja životnog smisla u filmovima poput dokumentarca o U2 “I Still Haven’t Found What I’m Looking For” ili filmova “Put” ( Emilio Estevez) i “Društvo mrtvih pjesnika”.
‘Poboljšanje sadržaja’
Za dozu domaćeg primjera traženja životnoga smisla kroz glazbu, autori kurikuluma predlažu pjesmu “Put ka sreći” Gorana Bare i Plaćenika.
Ivica Pažin, član stručne radne skupine za katolički vjeronauk, ujedno predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda HBK odgovoran za vjeronauk i profesor Sveučilišta u Osijeku, smatra da je reforma dobro iskorištena za poboljšanje nastave i sadržaja.
Bez osuđivanja drugih
- Pokušavali smo sadržaj prilagoditi vremenu u kojem živimo. Ova reforma u predmetu katoličkog vjeronauka ne ide za time da se odričemo vlastitosti, no s njom ne želimo ‘porobljavati’ druge u njihovim mišljenjima i svjetonazorima. Imamo u vidu i samohrane majke, ljude različitih vjeroispovijesti i osobe homoseksualne orijentacije, a rječnik koji upotrebljavamo nije osuđujuć, iako to nije smio biti ni posljednjih dvadesetak godina, no sada je to, usudio bih se reći, rječnik religijske nježnosti, poštovanja i ljubavi prema drugome - opisuje kurikulum Ivica Pažin.
U sedmom i osmom razredu učenici bi kroz vjeronaučnu nastavu otvorili pitanje pobačaja, a temi bi se pristupalo afirmativno, kaže prof. Pažin, s dubokom obazrivošću prema osobama koje žive u riziku ili imaju primorenu ili slobodovoljnu svjetonazorsku slobodu. Pritom je, kako stoji u objašnjenju predmeta, “katolički vjeronauk otvoren prema drugim konfesijama i religijama te prema nereligijskim pogledima na svijet”. Primjerice, u sedmom razredu opisuju se posebnosti Pravoslavne crkve i uspoređuju zajednički elementi s Katoličkom, a u osmom bi učenici prepoznavali utjecaj židovstva u književnosti. U prvome razredu srednje škole učenici koji pohađaju katolički vjeronauk učili bi i o temeljnim moralnim načelima islama, židovstva, hinduizma, budizma, konfucijanizma i taoizma.
Ishod učenja
- Neovisno o tome što smo i unatrag 25 godina pokušavali osuvremenjivati sadržaj katoličkog vjeronauka, ipak smo kršćansku vjeru stavljali kao prioritetni ishod učenja. Sada želimo čovjeka i njegov put prema Bogu postaviti kao prioritet - objašnjava Ivica Pažin.
Prijedlozi i kritike
Premda su dosad vjeroučitelji prolazili seminare i katehetske škole s ciljem osuvremenjivanja nastave, Pažin smatra da će za primjenu novoga kurikuluma ipak dijelom trebati mijenjati svoj mentalitet promišljanja o sadržajima i didaktičkom pristupu u kontekstu toga da više osluškuju one koji su pred njima - učenike. Pažin dodaje kako će “sa znatiželjom osluškivati prijedloge i kritike iz struke i javnosti na predloženi kurikulum”.
Jedna od njih je već i napisana. Članica stručne radne skupine za predmet vjeronauk, Ružica Razum, izvanredna profesorica Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, iskoristila je autorima dano pravo na izdvojeno mišljenje.
“Budući da se ne slažem s dijelovima Prijedloga kurikuluma koji su naslovljeni Opis nastavnog predmeta i Odgojno-obrazovni ciljevi učenja, izjavljujem da ih ne prihvaćam”, stoji u njezinoj izjavi čije pojašnjenje jučer nismo uspjeli čuti.