Kada je u zimu 2006./2007. počeo krčiti šumu od Duba do Drinovaca kod Kotlenica, Ivici Điki bilo je 26 godina. Friško se bio oženio, pokrenuo svoj OPG i zemlja mu je nasušno trebala za čuvanje i ispašu stoke, ali je problem bio što je nekadašnji put koji su koristili njegovi stari već bio dobro zarastao, donosi Slobodna Dalmacija.
Prvo je planirao očistiti nekih 300-tinjak metara trase, da bi, kada je stigao do svoje najbliže parcele, zaključio da je ona ipak preblizu prvih kuća i da će mu se susjedi žaliti.
- A išlo mi je i dobro. Uhvatio sam ritam, svaki dan bi dan radio uru, najviše dvije, jer s macom i klinovima, ako ne želiš poslije danima trpjeti upalu mišića, više i ne možeš. Bolestan si čovjek ako se toga ne držiš. Počeo me ubrzo i kamen voljeti, išlo mi je nekako glatko – prisjeća se Ivica.
Susjedi su ga gledali pomalo u čudu misleći da je prosvirao, ali su, što iz vlastitog interesa, što iz pristojnosti, ipak šutjeli. Budući da je zarasli put bio na državnom zemljištu, točnije u vlasništvu Hrvatskih šuma, obavijestio je i autoritete.
Lugari su sve znali
- Lokalni šumar je od prvoga dana znao što radim. Znao mi je reći "što ti ja imam prigovarati kada tom macom tučeš kao budala", ali sam ja u biti radio njihov posao, oplemenjivao i našu i njihovu zemlju. Nakon godinu dana promijenio se lugar, došao je novi. Ni od njega nisam dobio niti jedan jedini prigovor, iako je redovito dolazio u obilazak i znao što radim – kaže stočar iz Kotlenica.
- Bogami sve je radio sam, a ja mu zbog svog poslao nisam mogao dati ruke. Ali moj ti je Ivica kao mali bager. Vrijedan za petoricu! – priteći će mu u pomoć otac Senko.
Snagom Ivičine volje i mišića došlo se do toga da se na praznik rada 2015. godine do Drinovaca zajedno s rodbinom i prijateljima prvi put dovezao svojim tamićem. Probio je ravno 1500 metara puta, do 650 metara nadmorske visine u vrletima Podmosorja.
- Bila je to velika fešta. Jelo se pečeno, nazdravljalo. Daleko je sve još bilo od gotovog, ali sam od tada svome blagu svaki dan što kamionom, što traktorom, konačno mogao dovesti tisuću litara vode. Bez vode i ceste sve bi pocrkalo. Znao sam dnevno ići vulkanizeru i dva puta krpati gume – kaže mlađi Điko.
Ali kada je dobio bitku s okrutnim kamenjarom i pomislio da će ubuduće sve ići kao po loju, za njega je počela jedna nova utakmica, ona s hrvatskom birokracijom. Pokazat će se još težom.
Zapuštena šikara
- U ožujku ove godine nazvao me je naš šumar i kazao mi da me je netko prijavio zbog ilegalnog krčenja puta. Tko je konkretno to učinio, nije mi rekao, ali kako bih sačuvao hladnu glavu nisam se puno ni interesirao. Navodno je prijavljen još jedan moj susjed, koji je odmah uz kuću također krčio na zemljištu Hrvatskih šuma, a ja sam upao u "paketu". Otišao sam u Split, u ispostavu Hrvatskih šuma, i doživio pravi šok kada su mi rekli da je moja kazna nekih 100 tisuća kuna. Uzeli su neke koeficijente i pomnožili ih s procjenom vrijednosti zemljišta koju su dobili od Porezne uprave i došli do tog iznosa. A kada se sve zbroji, ja godišnje nemam ni blizu toliko prihoda – još je u nevjerici Điko.
Jedino što su mu u Hrvatskim šumama obećali bilo je da će sve učiniti da se kazna smanji. Konačno u srpnju, baš kada su Splitom i Dalmacijom počeli harati požari i Hrvati stali proklinjati svoje (ne)radne navike kada je u pitanju obrada zemlje, stiže mu nova vijest. Još doduše ne napismeno, ali kažu da bi kazna velikodušno mogla biti smanjena na 25 tisuća kuna.
Ključ u bravu
- I to je za mene velika para. Ako ne bude druge, morat ću je platiti. Pokušat ću nekako razbiti na rate. Ali zašto sve to, pitam se. Kažem, čistio sam šumu jer to nije radila država i njezina firma, napravio sam put i nigdje ga nisam oteo, ili ne dao Bog ukrao. I vatrogasci, i susjedi, i svako tko hoće može se njime koristi. Pa meni je srce puno kada vidim da ovi vlasnici parcela oko moje dođu pred zimu i u svojim ogradama pripremaju drva za zimu. To znači da sam uradio nešto dobro – kaže Ivica Điko.
Ne pada mu na pamet odustati. Farma mu već broji 20 krava, plus junad i telad. Od mlijeka radi sir i sve proda na kućnom pragu. Već je kupio kabel i planira do farme dovesti i struju. Istodobno, krči i stazu do svojih parcela na Malom Mosoru.
- Imam troje djece, žena Dragana je na porodiljnom i ne radi. Moje blago je moj život, sve što imam, i ja drugog prihoda za život nemam. I što bi trebao napraviti kada moja država ne brine za svoju zemlju, kada ja zbog njezina nemara ne mogu doći do svoga?! Istina, ja mogu sve rasprodati, ključ u bravu i pravac Austrija. Objeručke će me prihvatiti kao stočara, jer se ni tamo ovo nikome baš puno ne radi. Ali ako je Hrvatskoj u interesu da joj se sve živo raseli, pa nek to javno kaže. Bilo bi puno poštenije – poručit će Ivica Điko.
Upravitelj Šumarije: Možda je nešto uradio dobro, ali...
Ante Taraš, upravitelj Šumarije Split, kaže kako je Ivica Điko 'možda nešto uradio i dobro', ali je je isto tako nepobitna činjenica da je građevinske radove izvodio na nečemu što nije njegovo i bez dozvole. Po njemu, ne radi se ni o kakvom putu, već običnoj – oputini.
Ipak mu je najspornije što je stočar iz Kotlenica angažirao mehanizaciju, i to u posljednja tri mjeseca, što Điko, međutim, ne demantira:
- Morao sam naručiti bager kako bi se proširio jedan dio na samom vrhu, kao što je i na jednoj lokaciji ruke dao lokalni miner iz Dugopolja. Drukčije nije moglo – odgovara Điko.
- Ja također ne znam odakle gospodinu Điki iznos kazne od 100 tisuća kuna. Je li mu to rekao lugar ili netko treći, nije mi poznato, ali to nikako nije službeno izišlo iz Hrvatskih šuma. Zna se kako se obračunava kazna. Zakon se mora primjenjivati i zato će gospodinu Điki ubrzo biti poslana faktura za posječenu šumu. Hoće li on platiti ili neće, ne znam, ali o svemu na kraju može odlučiti sud – ističe šef splitske Šumarije.