SUD JE DIO IZDVOJIO

OBJAVLJUJEMO OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU JOSIPU ĆELIĆU 'On je jedini mogao prepoznati oružje i tako razriješiti određena kaznena djela'

Robert Fajt / CROPIX

Nakon pet dana čekanja i više požurnica, Općinski sud u Zadru dostavio nam je presliku prekršajne presude kojom je Josip Ćelić, bivši zamjenik ravnatelja policije, oslobođen prekršajne odgovornosti zbog jurnjave kroz selo u zadarskom zaleđu brzinom trostruko većom od dopuštene. Početkom ovog mjeseca taj sud je glatko odbio novinarske zahtjeve za dostavom faksimila presude, pozivajući se na službenu tajnu. Jutarnjem listu dostavili su je tek nakon naše najave da ćemo se, odbiju li nam dostaviti presudu, žaliti povjereniku za informiranje.

Međutim, iz presude koju nam je naposljetku dostavio, zadarski je sud izdvojio dio koji je proglasio "službenom tajnom". Dakle, dobili smo nepotpuni tekst presude.

Iako nepotpuna, presuda sadrži zanimljive detalje i otvara brojna pitanja. Iz nje je vidljivo da je zadarska prometna policija 23. listopada prošle godine Ćelića prekršajno prijavila za vožnju u naselju brzinom 50 kilometara većom od dopuštene, za što je prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama (čl. 53) predviđena kazna od 5000 do 15.000 kuna ili 60 dana zatvora.

Podsjećamo, Ćelić je 12. ožujka 2019. kroz mjesto Žerava u zadarskom zaleđu privatnim Audijem jurio 165,5 kilometara na sat, što je trostruko brže od dopuštenih 50 kilometara. Prijavljen je tek sedam mjeseci nakon jurnjave, kad je snimka procurila u javnost.

Ćelić je, prema presudi koju potpisuje zadarska prekršajna sutkinja Magda Torskot, ustvrdio da je ujutro, 12. ožujka 2019., redovno došao na posao te da je u 9 sati otišao na ranije zakazani sastanak u kabinetu ministra policije. Tema sastanaka je, kako je ispričao na sudu, bila novi Zakon o sigurnosti prometa na cestama (!), jer je upravo on bio voditelj radne skupine za izradu nacrta novog Zakona.

Toga dana nije planirao putovati prema Zadru, ali je, stoji u presudi, za vrijeme sastanka od operativnog suradnika dobio povjerljivu informaciju vezanu uz teška kaznena djela. Primivši tu informaciju, shvatio je da u točno određeno vrijeme mora biti na točno određenom mjestu na području Zadarske županije. (Valja podsjetiti da je Ćelićev šef, ravnatelj policije Nikola Milina, prije desetak dana izjavio kako sve do objave snimke Ćelićeve vožnje nije znao da je on toga dana putovao prema Zadru).

Ćelić je, stoji dalje u presudi, svjedočio da je kao zamjenik ravnatelja policije imao pravo na korištenje službenog policijskog vozila, ali kako ta vozila imaju vidljive policijske oznake, za taj put odabrao je privatno osobno vozilo bez policijskih oznaka "kako ne bi kompromitirao izvršenje službenog zadatka". To je, kazao je na sudu, onaj Audio u kojem ga je u jurnjavi zaustavila zadarska prometna policija, no iz presude je nejasno je li riječ o Ćelićevom automobilu ili je Audi vlasništvo neke druge osobe. Patroli prometne policije koja ga je u zadarskom zaleđu zaustavila zbog prebrze vožnje nije želio iznositi podatke o zadatku na čije je obavljanje jurio. Pred sudom je ustvrdio kako je tijekom vožnje kroz selo u zadarskom zaleđu "u svakom trenutku vodio brigu o sigurnosti sebe i drugih sudionika u prometu".

Dodao je i da je kao visokorangirani policijski službenik bio svjestan da mu Zakon o sigurnosti prometa na cestama dozvoljava kršenje prometnih propisa za službene potrebe, ako pri tome ne ugrožava druge sudionike u prometu. Sudu je ispričao i kako je u policijskoj karijeri rukovodio i Mobilnom jedinicom prometne policije koju je i osnovao, i da je i ona i svaki policajac iz te jedinice morao proći niz osnovnih, naprednih i specijalističkih tečajeva i obuka "za brzu i dinamičnu vožnju". Isticao je kako brzom vožnjom kroz mjesto nikoga nije ugrozio, ali je u točno određeno vrijeme morao stići na odredište. A evo kako je Ćelić, prema presudi, objasnio razloge jurnjave.

Toga dana, ustvrdio je, operativna veza mu je dojavila da će se na području Zadarske županije obaviti kupoprodaja ilegalnog oružja koje potječe iz kaznenog djela. "Isključivo iz tog razloga", navodi sutkinja Troskot u presudi, "morao je u točno određeno vrijeme i s tom operativnom vezom koja je bila s njim u vozilu, doći na odredište i izvršiti prepoznavanje navedenog oružja. Naime, s obzirom na to da je imao sve informacije za navedeno oružje, trebao je određeni dio oružja i prepoznati, odnosno on ga je jedini mogao prepoznati i tako razriješiti određena kaznena djela. Kako sudionici kaznenog djela ne bi prepoznali da je riječ o policiji, morao je biti u atipičnom policijskom vozilu. AUDI RS6 koji je vozio je, stoji u obrazloženju presude, apsolutno prilagođen većim brzinama.

Prekršajna sutkinja ispitala je i načelnika PU zadarske Antona Dražinu, ali je iz presude koju nam je zadarski sud poslao uklonjen dio o Dražininu svjedočenju.

U obrazloženju presude sutkinja Troskot navodi kako je svjedočenje Josipa Ćelića, kao i ono načelnika zadarske PU Antona Dražinek ocijenila kao istinite i vjerodostojne. U presudi se ističe i da je Ravnateljstvo policije sudu dostavilo potvrdu da je 12. ožujka 2012. Ćelić od 8 do 16 sati obavljao poslove zamjenika ravnatelja policije. Sutkinja u obrazloženju ističe kako je iz snimke vidljivo da je Ćelić "vodio računa o svim drugim sudionicima u prometu koje nije ugrozio takvom vožnjom".

Sutkinja zaključuje kako je na snimci vidljivo da na tom dijelu ceste gotovo nije bilo prometa, pogotovo ne pješačkog. Dodala je i da konkretno mjesto, doduše ima oznaku naseljenog mjesta, ali se radi o svega 4 do 5 kuća na preglednom pravcu u dužini većoj od 1000 metara. Sutkinja je ocijenila da su se ispunili uvjeti za primjenu odredbi članka 150 Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koja dopušta da se na policajce pri obavljanju službenih zadaća ne primjenjuju odredbe o ograničenju brzine.

Presuda je donesena 16. siječnja, a na njezino izricanje nije došao predstavnik policije, niti se policija na presudu žalila, pa je ona postala pravomoćna.

S obzirom na to da nam je zadarski Općinski sud dostavio nepotpunu presudu, kroz žalbu povjereniku za informiranje nastojat ćemo dobiti i onaj njezin dio koji nam je sud, pozivajući se na "službenu tajnu", uskratio. Smatramo da je u ovom kontroverznom slučaju pravo javnosti na uvid u presudu jače od "službene tajne".

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo