StoryEditor
NAUTIČKA PATROLA

Od Istre do Dubrovnika plovit ćemo 70 dana, da otkrijemo kako se Jadran nosi s koronom

Naša posada u svoju već četvrtu sezonu kreće s javljanjem iz Umaga u petak 3. srpnja
Tomislav Krišto, Matej Devčić, Milan Ilić, Mladen Gerovac, Tomislav Juranović, Luka Kasal
 Tomislav Krišto/Cropix

Pripreme Nautičke patrole krenule su kasno i oprezno. Uostalom kao i sve ostalo nakon buđenja iz teške korona noćne more. Za konačnu odluku presudna je bila podrška Ministarstva turizma i Hrvatske turističke zajednice.

Kada su epidemiolozi odlučili dopustiti protok ljudi i postavili uvjete njihova okupljanja, i kada su vlade europskih država iz kojih dolazi najveći broj ljetnih gostiju na naš Jadran Hrvatsku proglasile korona sigurnom zemljom, odlučeno je da zajedno s otvaranjem marina i dolaskom prvih nautičara krene i Nautička patrola. A tada, trebalo je za vrlo kratko vrijeme obaviti sve pripreme: prilagođeni sadržajni koncept i sustav anketiranja nautičara, financijsku konstrukciju, sponzore, rute, usklađeni tajming plovidbe i objava, četiri postave šesteročlane posade, opremanje broda... Sve ono što inače traje oko tri mjeseca, trebalo je obaviti za manje od 15 dana.

Posljedica: neke su marine izuzetno značajne za hrvatski turizam silom prilika ove sezone ostale izvan rute Patrole. Pokušat ćemo to nadoknaditi tako da neke od njih posjetimo s kopna.

Crne prognoze

Za sve vrijeme priprema pomno smo pratili sve što se događa u vezi s koronom i dolaskom turista, posebno nautičara. Nismo se dali zavesti dnevnim izjavama i procjenama stručnjaka i njihovim crnim prognozama. Jer baš ih je u Istri, odakle kreće Patrola, demantirala svakodnevna slika ne samo u marinama već i u kampovima. Prvi su u marine stigli vlasnici na svoje brodove. Kako je vrijeme odmicalo, tako je već u Puli, Verudi i Pomeru, zaživio i čarter. Dosad nije bilo niti jednog oboljelog nautičara. Što ne znači da se ne treba pridržavati svih propisanih mjera zaštite.

A i naš početni optimizam o mogućnostima nautičkog turizma i u doba najstrože korona izolacije počiva upravo na njegovoj specifičnosti. Nautičari stilom života i odmora upravo teže osami i svojevrsnoj izolaciji. Naše marine su poput svakog dobro organiziranog naselja pa je u njima moguće uspostaviti i najpotrebniji model ponašanja u uvjetima koronavirusa. Proteklih mjeseci to je silom prilika provjereno i u praksi. Zatvaranjem granica neki su nautičari ostali zatočeni u marinama na svojim brodovima. I živjeli su kao i ostali mještani. Prijavili su nadležnima mjesto prebivališta, poštovali apel “ostani doma”, pridržavali su se svih mjera kriznih stožera za sprječavanja širenja zaraze... A zaposlenici u marinama osigurali su im dostavu na brod hrane, pića i svih ostalih potrepština.

U uvjetima pandemije moguća je i plovidba. Nautičari vole skrovite uvale i mirna sidrišta. Ovdje izolacija može biti potpuna. Ako i ima više brodova na sidru ili na bovama toliko su udaljeni jedan od drugoga da se to može smatrati uvjetom za izolaciju. U tom slučaju, kontakt s kopnom ili drugim brodom treba izbjegavati. Na kopno ne trebaju ni ići, jer u najvećem broju tih uvala, uz obvezu preuzimanje brodskog otpada, moguća je i dostava hrane, pića, voća, povrća i ostalih živežnih namirnica. Osim toga postoje servisi za pomoć, ne samo u nevolji već i u dobavi potrepština, poput službi EmergenSea i HelpSea, koji pružaju usluge uz naplatu...

Zato smo bili uvjereni da je nautički turizam moguć i da naša Nautička patrola ima svoju svrhu i u uvjetima pandemije. Naravno, i sami smo pratili nove mjere uz drugi val korone, pri čemu je istarski stožer bio brži i rigorozniji od nacionalnog. Baš dok smo obavljali glavnu opskrbu broda provijantom, u Istri je strogo bio zabranjen ulazak u bilo koji šoping centar bez maske. Tko je nije imao, mogao ju je kupiti. Ali ne pojedinačno, već paket od 100 komada za 330 kuna, ili paket od 10 komada za 70 kuna. No, to je posebna priča o vječnim težnjama trgovaca za ekstra profitom.

Bilo kako bilo, i unatoč svemu evo nas ipak i napokon na startu i ove (korona) sezone Nautičke patrole. Brod je potpuno pripremljen i opremljen za dvomjesečnu plovidbu, a šesteročlana posada orna i spremna za svakodnevne složene zadatke. 

Pred nama je 70-ak dana plovidbe marinama i uvalama od Umaga do Dubrovnika.

Zeleno i plavo

Ponajprije, pred nama je Istra, jedinstveni i čudesni spoj zemlje i mora. Savršeni susret “zelene i plave Hrvatske”, što je credo ovogodišnje patrole. Istra je “silicijska dolina” maslinova ulja, vina, sira, mesnih delicija, domaćeg voća i povrća, ribe, školjki, meda i, naravno, tartufa. I što je najvažnije, sve to mogu dobiti na brodski “prag”. Jer, nerijetki su nautičari, poput mnogih u svojim domovima na kopnu u doba izolacije, otkrili da imaju kuhinju. Ovi na kopnu naprosto zato što su imali vremena jer su radili od kuće, a nautičari zato što nisu radili restorani. Vlastiti obrok postao je dvostruki užitak: i u pripremi, i u jelu. A za mnoge i izazov i avantura u isprobavanju novih recepata.

No, to ne znači da u Istri neće raditi restorani, konobe i oštarije. Da se neće moći uživati u ljekovitoj rakiji biski s imelom, u specijalitetima stare istarske kuhinje, u pršutu i ovčjem siru, ombolu, maneštri, žgvacetu... Uključujući i istarske slastice: kroštule, fritule, povetice, cukerinčiće... I na sve to sve verzije crnih i bijelih vina iz istarskih vinograda i podruma. Ali iza svega toga stoje istarski OPG-i, pa je moguća i dostava na brod, kao i priprema na samom brodu po sistemu rent a chef.

Nautička ishodišta za sve te užitke u Istri upravo su i marine raspoređene duž cijele njene obale - od Umaga, Novigrada, Funtane, Vrsara, Rovinja, do Pule, Verude i Pomera... Čitajte u petak 3. srpnja u Jutarnjem listu naše prvo izvješće, prilog iz ACI marine Umag i okolice. 

Do zadnjeg dana slagali smo posadu i evo nas, krećemo

 

Doslovce, do posljednjeg dana ukrcaja na brod, još nismo znali tko će nam sve biti u posadi.

Sigurni smo bili samo mi veterani: moja malenkost kao idejni pokretač, glavni inspirator, realizator i urednik, za neke kapetan a za neke gonič robova; i moja brodska desna ruka, skiper, dugogodišnji prijatelj i sudrug u jedrenju Milan Ilić iz Rijeke.

Tu je i glavno novinarsko pero već četvrtu sezonu u jednoj od reporterskih postava Patrole Tomislav Juranović Jura te fotoreporter Hanza Medije Tomislav Krišto, koji je nakon druge sezone Patrole već položio za skipera i to ni manje ni više nego - kategoriju C. Dva dana prije polaska još dva mjesta na crew listi bila su prazna. Trebali smo još jednog reportera i jednog anketara. Netko je rekao da bi drugi reporter mogao biti Matej Devčić, koji nešto više od godinu dana radi na web portalu Jutarnji.hr.

Nazvali smo Mateja dva dana prije ukrcaja i upitali ga bi li išao. Nesigurno je rekao da bi, ali da mu damo da još malo razmisli. Imaš vremena do sutra, jer putuješ već prekosutra. Sve je dalje teklo slično scenariju iz doba starih jedrenjaka prilikom popunjavanja posade broda čiji je kapetan na zlu glasu. Kandidata bi u mjesnoj mornarskoj birtiji opili, opalili bi ga nečim po glavi i sutradan bi se probudi na debelom moru. Naravno, ovo nije bilo tako okrutno. Čim su mi rekli da je Matej (dan prije ukrcaja) došao na posao, rekao sam Nikolini (tajnici Jutarnjeg) da mu uzme i fotokopira osobnu (zbog crew liste). A kad su mi pokazali Mateja, prišao sam mu, predstavio se i rekao - sutra je ukrcaj u Umagu, budi spreman ujutro u 9, ovdje pred redakcijom. Skromni mladić iz Petrinje nije imao ni snage ni šanse da se suprotstavi. Samo je bespomoćno kimnuo glavom. Prema ovom opisu netko bi pomislio da je Matej neki povodljivi i nesigurni tip. Daleko od toga. Matej je odličan momak, već dugo piše, jer je oduvijek želio biti novinar. Počeo je kao glazbeni kritičar na portalu muzika.hr (svira gitaru, bas, bubnjeve i klavir) zatim je radio na RTL-ovu portalu vijesti.hr, potom na portalu telegram.hr... Na brodu nam je otkrio da su mu idoli Jeremy Clarkson and Andy Wilman, odnosno njihov uradak “Top gear”. Evo ga sada u Nautičkoj patroli i ovo mu je prvi korak u tom smjeru.

Drugog kandidata anketara isporučio nam je također dan prije ukrcaja Matija Boltižar, naš dosadašnji član posade s najdužim stažom na brodu, koji je u međuvremenu postao jedna od glavnih reporterskih zvijezda Jutarnjeg lista pa je nažalost morao ostati u Zagrebu. Matija je završio Fakultet političkih znanosti i tamo sve poznaje te je preko profesora Igora Weidlicha došao do studenta druge godine Luke Kasala, koji je bio “najbrži prst” u prijavama za Patrolu. Luka nam dolazi iz Livna... 

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
13. srpanj 2020 00:14