Jedan od čitanijih tekstova objavljenih u veljači prošle godine bio je o Zoranu Milanoviću. Tada se naveliko raspravljalo o tome hoće li se kandidirati za predsjednika Republike, a on se nije izjašnjavao, niti je uopće istupao u javnosti pa smo se raspitali što radi i kako živi bivši premijer i predsjednik SDP-a te ima li ambicije vratiti se u politiku.
- Otkad nije premijer, napokon se možemo opet normalno družiti. Sada dobro izgleda, odlično se drži, normalno se može baviti djecom. Nema iza leđa nekoga tko ga neprestano prati - govorio nam je tada Milanovićev prijatelj iz mladosti, ali i napomenuo da ne može s njim popiti kavu a da netko ne priđe i ne govori Milanoviću neka se vrati u politiku. - A ja mislim da se neće vratiti - rekao je i argumentirao svoj stav tvrdnjom kako Milanović napokon ima normalan život. - Malo lobira, malo se bavi faksom i ima vremena za djecu. Tu su i bolesni brat i roditelji, koji su već stari i kojima je oslonac - zaključio je.
Početna nevjerica
- Ne vjerujem da će se kandidirati, ali ne mogu to niti isključiti. Pretpostavljam da će do ljeta odlučiti. Pita ljude što misle o tome i sluša sugestije. Razmišlja što bi to značilo za njega, a što za SDP - kazao nam je tada jedan SDP-ovac koji je bio uvjeren da u slučaju Milanovićeve kandidature za predsjednika Republike postoji opasnost od potpunog raskola u SDP-u.
Milanović je početkom godine puno razgovarao s prijateljima i znancima te osluškivao kako se gleda na opciju njegova povratka u politiku. Povratak je bio moguć jedino kroz funkciju predsjednika države, a Milanoviću je i tada bilo jasno da teško može dobiti te izbore kao neovisni kandidat jer je za svake izbore, pa tako i ove, bitna stranačka infrastruktura. Pitanje je bilo može li biti kandidat SDP-a budući da je stranka bila duboko podijeljena, da se stalno pokušavalo svrgnuti predsjednika Davora Bernardića, a iza toga su stajali ljudi koji su predstavljali njegovu struju u stranci.
Točka preokreta
S druge strane, i SDP je sve više bio pod pritiskom datuma izbora koji su se približavali. Prvi su bili oni za zastupnike u Europskom parlamentu. Bernardić se odlučio da dobitnu formulu. Na liste je stavio svoje suradnike, ali i oponente, takozvane milanovićevce, među kojima je bila Biljana Borzan koja je povukla i najviše glasova na izborima.
Bitan trenutak u kojem je došlo do sinergije Milanovića i SDP-a dogodio se baš uoči izbora za zastupnike u Europskom parlamentu. U SDP-u je vladala nervoza jer su bili svjesni da nemaju predsjedničkog kandidata. Sve se više razmišljalo o Milanoviću, ali je bio prisutan strah da ga dio stranke neće prihvatiti. Pitanje može li bivši predsjednik stranke postati njihov predsjednički kandidat postalo je glavna tema u SDP-u.
A onda je Milanović povukao potez iz kojeg je bilo potpuno jasno da želi u utrku za predsjednika države, a potom da Bernardić želi da bude kandidat SDP-a. Neposredno uoči europarlamentarnih izbora Milanović je poslovno otputovao u Kinu. SDP-ovci su bili uvjereni da ga ne zanimaju izbori za Europski parlament te da neće niti glasati. A onda je Milanović iz Kine poslao poruku kojom poziva birače da glasaju za SDP-ovu listu jer je najbolja. Poruku je zaokružio tvrdnjom da će se do izbora vratiti s puta, izaći na biralište i zaokružiti SDP-ovu listu.
- SDP-ova lista odskače, a i da nije tako, opet bih glasao za SDP - izjavio je Milanović 23. svibnja prošle godine i time prvi put javno podržao politički potez svog nasljednika na čelu stranke, Bernardića. Ta je poruka jako dobro primljena među članovima stranke, ali i građanima, a nakon nje i izbora, na kojima je SDP osvojio četiri mandata kao i HDZ, bilo je jasno da će se Milanović kandidirati za predsjednika Republike i da će ga SDP podržati.
Taj trenutak mogao bi se uzeti kao prijelomni nakon kojega se SDP počeo ozbiljno ujedinjavati (dotad je vladalo primirje zbog europarlamentarnih izbora), a u anketama bilježiti uzlazni trend.
Političke okolnosti o kojima je ovisilo hoće li se Milanović kandidirati za predsjednika države bile su vrlo kompleksne, no privatne su bile još složenije i teže. Posljednje dvije godine Milanovićev je život obilježila teška bolest mlađeg brata o kojemu je on u potpunosti preuzeo brigu, a tu je još briga o starim i bolesnim roditeljima. Od dvojice Milanovićevih sinova, stariji je na studiju prava u Nizozemskoj, a mlađi je tek upisao srednju školu. Obiteljska situacija Milanoviću je bila vrlo teška i da nije imao snažnu potporu supruge Sanje, teško bi se mogao kandidirati i odraditi iznimno dugu i zahtjevnu kampanju.
Stipe Milanović
Krajem kolovoza prošle godine Milanoviću je, u dobi od 82 godine, umro otac. O tome je objavljena kratka vijest u medijima, Milanović je prekinuo kampanju, povukao se, pokopao oca i potom se vratio bez riječi o privatnom gubitku. Nije prošlo ni mjesec dana, a 21. rujna umro mu je brat Krešo. Premda je brat dugo bolovao od teške i neizlječive bolesti, njegova je smrt bila težak udarac. Ponovno je prekinuo kampanju, a na njegovu molbu mediji nisu objavili ništa, osim puke informacije da mu je umro brat. U tišini i obiteljskom krugu oprostio se od Kreše, a onda se opet vratio u kampanju. Ponovno bez riječi o privatnom gubitku.
Temelji pobjede
Da je iza njega teška godina, Milanović je jedini put spomenuo u zagrebačkoj Tvornici kulture, i to u izbornoj noći prvog kruga izbora 22. prosinca. Tada je dobio najviše glasova birača i s Kolindom Grabar-Kitarović ušao u drugi krug. U vrlo snažnom govoru, koji su promatrači ocijenili kao državnički, Milanović je u jednoj rečenici spomenuo da je iza njega teška godina na privatnom planu. I to je bilo sve.
U prošloj godini, koja je novom predsjedniku bila vrlo turbulentna, bilo je puno spleta okolnosti na koje nije utjecao, a bitno su pridonijele pobjedi. Jedna od njih je angažman poznatog dizajnera i marketinškog stručnjaka Borisa Maleševića koji je prije toga Andreju Plenkoviću pomogao da dođe na vlast. Premda je HDZ dobro surađivao s Maleševićem, u lipnju su mu rekli da neće trebati njegove usluge jer je Kolinda Grabar-Kitarović već odlučila koga će angažirati. Malešević se okrenuo drugom klijentu s kojim je također prije surađivao i imao dobro iskustvo - Zoranu Milanoviću.
Suradnju su dogovorili vrlo brzo, a jednako tako i slogan s kojim je Milanović dobio izbore te postao predsjednik s karakterom.