ZAGREB - Presudu Anti Gotovini, Ivanu Čermaku i Mladenu Markaču danas će objaviti Alphons Orie, predsjedavajući tročlanog sudskog vijeća koje je vodilo jedini haaški proces za zločine počinjene u Hrvatskoj s hrvatske strane. Nizozemac Orie stalni je sudac Haaškog suda, poznat po prilično strogim kaznama.
Ostalih dvoje članova sudskog vijeća, Latvijac Uldis Kinis i Elizabeth Gwaunza iz Zimbabvea, nisu sudjelovali ni u jednom ranijem haaškom postupku.
Prihvatili žalbu
Alphons Orie je ratnog čelnika Srba u Bosni i Hercegovini, Momčila Krajišnika, osudio na 27 godina zatvora. To se Žalbenom vijeću učinilo pretjeranim, pa je bivšem Karadžićevu suradniku tu kaznu smanjilo na 20 godina zatvora.
VELIKI SPECIJAL: Haška presuda hrvatskim generalima
No, u drugom je slučaju, prema mišljenju Žalbenog vijeća, bio premekan: generalu vojske bosanskih Srba Stanislavu Galiću, optuženom za mučenje civila tijekom opsade Sarajeva, Orie je odrezao 20 godina zatvora, ali je Žalbeno vijeće prihvatilo žalbu Tužiteljstva i tu kaznu preinačilo u - doživotni zatvor.
Na osnovi nekoliko strožih presuda ne može se izvesti zaključak da je Orie skloniji Tužiteljstvu nego obrani. Ni u vremenima kad je Tužiteljstvo imalo veći ugled i utjecaj unutar Haaškog suda, Orie nije bio sklon ispunjavanju njihovih zahtjeva.
Najsnažnije je odjeknula presuda Milanu Babiću: on je priznao krivnju za zločine u Hrvatskoj, a Carla Del Ponte za njega je tražila najviše 11 godina zatvora. Babić joj je bio važan jer je bio svjedok protiv najvažnijeg optuženika u haaškoj povijesti, Slobodana Miloševića.
Orie nije bio sputan tim obzirima: osudio je Babića na 13 godina zatvora. Poslije, kad ga je Tužiteljstvo dovelo da opet svjedoči protiv Milana Martića, Babić je nakon par dana pronađen obješen u ćeliji u Scheveningenu. Iako su drugi suci nagrađivali one koji su bili spremni priznati krivnju, Orie je odlučivao po svome.
Dražen Erdemović, koji je kao Hrvat u Mladićevoj vojsci pred drugim sucima priznao da je ubio stotinjak Bošnjaka u Srebrenici, osuđen je na kraju na tek pet godina zatvora.
Premalo primjera
Orie je na 18 godina osudio Ranka Češića, krvnika iz Brčkog koji je priznao zločine , a Dragana Zelenovića iz Foče na 15 godina, također nakon priznanja. Manju kaznu je dobio Miodrag Jokić, jedan od trojice oficira JNA optuženih za napad na Dubrovnik: priznao je krivnju i osuđen na 7 godina zatvora.
No, iz samo nekoliko primjera nemoguće je predvidjeti kakva bi mogla biti kazna za trojicu generala. Premalo je primjera za izvođenje bilo kakvog zaključka, suđenja se međusobno veoma razlikuju, a i pravila Suda su se bitno promijenila od prvih procesa 90-ih do danas.
Suđenje Krajišniku primjer je haaškog procesa protiv političkih vođa, a u slučaju Gotovina sudi se isključivo generalima. Slučaj zapovjednika Sarajevsko-romanijskog korpusa, Stanislava Galića, sličan je samo po tome što je Galić, kao prvi časnik na području na koje se odnosi optužnica, suđen za granatiranje.
Snajperi i granate
No, Galić nije suđen ni za zločin progona, prvu i najtežu točku Gotovinine optužnice, bez koje nema ni jedne “veće” haaške optužnice, od Miloševića do Karadžića. Galić, za razliku od Gotovine, Markača i Čermaka, nije suđen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, nego za ono za što je bio direktno odgovoran: granatiranje i snajpersko djelovanje u Sarajevu.
U optužnici za Oluju slična tome mogla bi biti samo odgovornost Gotovine za više sati granatiranja Knina, Benkovca i drugih gradova 4. i 5. kolovoza 1995. (Galićeva optužnica odnosi se na dvogodišnje granatiranje) ili Markačeva odgovornost za pokolj u selu Grubori, što su počinili njegovi podređeni kojima bi se tek sada trebalo suditi u Hrvatskoj.