Nakon što je prošlog tjedna javnost saznala da će dvojica muškaraca u tridesetima sklopiti prvi gay brak u Hrvatskoj početkom rujna, za listopad svoje vjenčanje najavljuje i jedan lezbijski par. Riječ je o ozakonjenju životnog partnerstva Beograđanke Marije Savić i Hrvatice Di Saržinski, koje inače žive u Sarajevu. Čekale su da Zakon o životnom partnerstvu osoba istoga spola stupi na snagu u Hrvatskoj pa da, kako kaže Marija Savić, riješe koliko-toliko pitanje normalnog života. Nisu tradicionalne poklonice braka pa će, kaže Marija, izostati bijele vjenčanice i glazba koja obično prati vjenčanja. Papir im više treba iz praktičnih razloga.
Naime, u BiH nema zakona koji bi omogućio životno partnerstvo istospolnim osobama. Zbog toga su se Marija i Di nerijetko susretale još kao aktivistkinje za prava gay osoba s brojnim problemima poput negiranja homoseksualizma u Srbiji, gdje svaki drugi građanin smatra da je istospolno partnerstvo bolest i gdje gay prideovi ne mogu proći. No, bilo je nevolja egzistencijalne prirode od početka njihove veze. Osobito je to došlo do izražaja od 2007., otkako su se odlučile za zajednički život. U početku su živjele u Beogradu, ali Savić kaže da Di nije mogla naći posao kao forenzična antropologinja jer je strana državljanka, što znači da ne može dobiti dozvolu za rad. Potom su se preselile u Sarajevo, gdje je njezina partnerica našla posao, ali sad je ona postala strana državljanka, bez dozvole za rad, pa nije mogla dobiti niti zdravstveno osiguranje preko svoje partnerice.
“Moram svaka tri mjeseca natrag u Srbiju jer imam samo turističku vizu, a Di me mora izdržavati jer ja ne smijem raditi”, kaže Marija Savić. Dodaje kako im je veza lani bila u krizi upravo zato što ne mogu do kraja riješiti status ni u jednoj od zemalja, pa uvijek jedna o drugoj ovise egzistencijalno. Na kraju su ipak odlučile pričekati da Hrvatska kao jedna od ukupno devet zemalja EU prihvati ovaj zakon koji je stupio na snagu prije tjedan dana.
“Istina, namjeravale smo sklopiti životno partnerstvo u hrvatskom veleposlanstvu u Sarajevu, ali to nam nije omogućeno ‘jer je Hrvatska u blizini’ pa ćemo to učiniti ili u Zagrebu ili u Rijeci u listopadu”, kaže Marija Savić. Dodaje kako će biti zanimljivo vidjeti što će Srbija učiniti s njezinim budućim identitetom. Ona, naime, namjerava promijeniti prezime i uzeti ono svoje partnerice. Zaključuje da će vjerojatno imati dva indentiteta - u Srbiji će biti Marija Savić, a u Hrvatskoj Marija Saržinski.
Na fotografiji: Di Saržinski je Hrvatica iz Sarajeva, po struci forenzična antropologinja. Kako u Beogradu, gdje se preselila zbog Marije, nije mogla dobiti radnu dozvolu, vratila se u Sarajevo i zaposlila. FOTO: Privatna arhiva/Blic
No, čini se da Marija i Di ipak neće lakše rješavati svoje probleme, premda su vjerovale da će to biti moguće baš sklapanjem gay braka. Naime, bit će da su zaboravile činjenicu da “vjenčani list” gay supružnika vrijedi samo u zemljama koje poznaju takvu zajednicu u svojim zakonima. No, kako to nisu ni Srbija ni BiH, žele li ostvariti neka prava koja proizlaze iz životnog partnerstva, morat će se preseliti iz Sarajeva u neki od hrvatskih gradova.
Budu li Marija i Di ozakonile svoju vezu u Zagrebu, učinit će to uz zvuke glazbe Eltona Johna, a zakon predviđa da partneri imaju kumove te da se cijela ceremonija odvija pred matičarom, za što je već sačinjen prigodni tekst. Ovim zakonom gay supružnicima nije dopušteno usvajanje djece, a da bi se registrirali, zahtjev moraju podnijeti mjesec do mjesec i pol ranije.
Inače, hravatski zakon o životnom partnerstvu jedan je od liberalnijih jer dopušta sklapanje partnerstva i stranim državljanima iz zemalja EU, ali i drugih, što znači da ni jedno od njih ne mora biti hrvatski državljanin. Istina, na njih se, čak i ako žive u Hrvatskoj, ne primjenjuje primjerice pravo na mirovinu ili zdravstveno osiguranje za partnera, kao ni porezne olakšice, kao što to vrijedi za hrvatske supružnike.