Svaki šesti liječnik zaposlen u javnom sektoru, bilo u bolničkom liječenju ili u domovima zdravlja, ako već nije, uskoro će napustiti Republiku Hrvatsku, kaže to dr. Ivica Babić, predsjednik Hrvatskog liječničkog sindikata. Njegove su brojke višestruko veće od onih koje prezentira Ministarstvo zdravlja.
- Najbolji pokazatelj je zapravo interes liječnika za odlazak na rad u inozemstvo, a interes pokazuju kroz uplate za dokumentaciju od Hrvatske liječnike komore koja im je potrebna za apliciranje. U ovom trenutku takav je interes pokazalo 1000 liječnika. Ne znači da će baš svi otići, ali sam ovaj čin kaže da ozbiljno razmišljaju o odlasku i oni koji to već nisu učinili - kaže dr. Babić.
U ovom trenutku u javnom sektoru radi manje od 6000 liječnika, dr. Babić kaže da oni jedva drže sustav iznad vode.- Bojim se da će uskoro sve potonuti. Tu je razlika između liječnika i sestara. Iako su oba zanimanja u deficitu, na tržištu ima nezaposlenih sestara, ali ih država neće zaposliti, a liječnika jednostavno - nema. Uz to im ne plaćaju dodatni rad i nameću neke norme s kojima ih još više demotiviraju za posao u Hrvatskoj - smatra dr. Babić, dodajući da će na kraju svega najveću cijenu državne nebrige platiti građani.
Njegova kolegica Anica Prašnjak, sindikalistica medicinskih sestara, kaže da je značajan odljev i medicinskih sestara. Prema njezinim procjenama, do sada ih je otišlo 600.
- Žalosno je da smo ih školovali da bi njegovali građane u drugim državama. Sve dok jedna sestra skrbi za 20, 30 ili 40 pacijenata, to nije dobro. Ne želim širiti paniku, ali naši pacijenti nisu sigurni - kaže Prašnjak.
Lidija Valenčak (48), medicinska sestra
NAŠICE - FRANKFURT
cca 2500 eura mjesečna zarada
Super mi je ovdje, a sad tražim posao i za svoju kćer
Medicinska sestra iz Našica Lidija Valenčak (48) u potragu za boljim životom krenula je prije dvije godine. Doma je ostavila supruga i troje djece. - Kad smo shvatili da zbog stambenog kredita u švicarcima ne možemo dalje živjeti, odlučila sam potražiti posao izvan Hrvatske. Nakon 23 godine rada u Općoj županijskoj bolnici Našice, molila sam godinu dana neplaćenog dopusta. Nisu mi odobrili. Dala sam otkaz i javila se na natječaj jedne tvrtke za intenzivnu njegu u Frankfurtu. Nisam znala ni riječ njemačkog. Nakon dolaska u Frankfurt, poslodavac mi je platio školu njemačkog jezika, osigurao mi je stan. Tu radim već godinu i pol, obitelj nije sa mnom jer su mi djeca odrasla. Uskoro mi dolazi kći koja je geodet, ovdje ću joj tražiti posao. Plaće se ne mogu usporediti, dobijem slobodne dane kad god trebam, plaćeni su mi prekovremeni, noćna smjena, rad nedjeljom. Liječnici nisu toliko uzvišeni kao kod nas, za svakog pacijenta imam na raspolaganju nekoliko specijalista koje mogu nazvati u bilo koje doba dana i noći. Mislila sam ostati godinu dana, ali ću sigurno ostati više. Nisam požalila ni sekunde što sam otišla - kaže Valenčak, koja poput drugih sestara u Njemačkoj zarađuje oko 2500 eura.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Tomislav Valjetić (31), medicinski tehničar
ZAGREB - BERLIN
cca 2000 eura mjesečna zarada
Za malu plaću radio sam do iznemoglosti. Sad mi je bolje
Tomislav je Hrvatsku napustio zbog novca i radnog vremena. Naime, dok je radio u Zaraznoj bolnici u Zagrebu imao je samo dva do tri dana mjesečno slobodno. - A posljednjih mjeseci postajalo je sve gore. Bilo je sve manje osoblja, a od nas koji smo ostali očekivalo se da radimo do iznemoglosti. No, nakon ulaska u EU neki su kolege otišli u Njemačku. Rekli su mi da imaju normalno radno vrijeme, da se prema njima odnose s poštovanjem… a sve za otprilike tri puta više novca. Tada sam i ja počeo razmišljati o odlasku i samoinicijativno se primio učenja njemačkog jezika - priča nam Tomislav. Tražio je posao i slao molbe. Nakon nekoliko odbijenica, dogovorio je probni rad u jednoj berlinskoj bolnici. Za to vrijeme, kao i prvih nekoliko mjeseci u Berlinu, smještaj mu je bio osiguran u bolnici. U trenutku kad je davao otkaz u Zaraznoj imao je više od 300 prekovremenih sati. - Tako je počelo. Glavni tehničar u bolnici pomogao mi je u sređivanju dokumentacije i priznavanja diplome, bolnica je platila tečaj njemačkog jezika koji je bio potreban za nostrifikaciju… Nakon godine dana njemačkim se služim dosta dobro. U Berlinu je super. To je ujedno i grad s najvećim postotkom tolerancije prema strancima u Njemačkoj. Diskriminaciju nisam osjetio ni najmanje - ispričao je Tomislav.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Anja Oklopčić (30), liječnica interne medicine
SISAK - LONDON
cca 3000 funti mjesečna zarada
Otkad smo ušli u EU, vrbovali su me ‘head hunteri’
Mlada liječnica Anja Oklopčić novu je adresu pronašla u Londonu. I to prije godinu dana. Rođena Vukovarka odrasla je u Valpovu, a studirala u Zagrebu gdje je nakon fakulteta i ostala. - Najprije sam radila u Popovači kao doktor sekundarac, a potom sam se prebacila na Hitnu u Sisku i putovala godinu i pol dana. U međuvremenu sam se natjecala za specijalizacije u Zagrebu, no neuspješno. Čim smo ušli u EU počele su me kontaktirati head hunter agencije s ponudama za posao u Irskoj i Velikoj Britaniji. Ovdje sam bila razočarana situacijom, a ponuda da odem u London i tamo pokušam biti doktor bio je profesionalni izazov. Prvih šest mjeseci radila sam kao dežurni liječnik u Privatnoj kirurškoj bolnici sa 50-ak kreveta. To mi je bilo izvrsno iskustvo. No, od kraja prošle godine zaposlila sam se u NHS-u, britanskom državnom zdravstvenom sustavu, kao samostalni liječnik. Kao internist radim za više londonskih bolnica od kojih su neke sveučilišne i svjetski cijenjene. I uživam. Tako zaradim više, radim svuda pomalo. Imam nekoliko agencija koje mi traže posao, prema mojim željama i preferencijama. Grad je fantastičan, upoznala sam jako puno ljudi, Englezi su ljubazni. Nisam imala problema u pronalasku prijatelja, a i pacijenti me dobro prihvaćaju.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Davor Zibar (29), liječnik ginekologije
OSIJEK - DUBLIN
cca 5000 eura mjesečna zarada
Srednju sam školu završio blizu Edinburgha, pa se ideja o odlasku iz Hrvatske rodila dosta rano. Inače, bio sam iznimno zadovoljan poslom u KBC-u Osijek, ali učmalost u državi, depresija, generalno nezadovoljstvo razlozi su koji su me nagnali da razmislim o odlasku. Jedan od glavnih razloga je bio novac. Ne mogu reći da je plaća hrvatskog liječnika u usporedbi s ostatkom populacije mala, no nakon što sam platio kredit za stan, režije koje su u usporedbi s Irskom katastrofalne, ratu auta, hranu, gorivo... Ušteda? Mogao sam samo sanjati o tome. Prijateljica s fakulteta koja je posao pronašla u Irskoj imala je odlična iskustva. Aplicirao sam za irsku licencu. Poslao sam dokumente, uplatio registraciju i čekao 8 tjedana da se odobri. Vrlo brzo sam dobio posao u gradiću Sligo, gdje imam puno više odgovornosti za svoj rad jer nisam pod nadzorom kao u Hrvatskoj. Nakon 6 mjeseci poslao sam otvorenu molbu sa životopisom svim sveučilišnim bolnicama u državi i nedavno doznao da sam dobio posao u najprestižnijoj bolnici za ginekologiju u državi, u Dublinu. A stranac sam. Rado bih se vratio doma, ali u ovoj situaciji u kojoj je država ne vidim smisla. A svakodnevno me kontaktiraju kolege koji me poznaju i namjeravaju otići...
---------------------------------------------------------------------------------------------
Dubravko Holjevac (35), medicinski tehničar
ZAGREB - MÜNCHEN
cca 2500 eura mjesečna zarada
U Hrvatskoj sam imao pet puta više pacijenata nego ovdje
Otišao sam prije 16 mjeseci iz Hrvatske, a deset godina sam radio u psihijatrijskoj bolnici Jankomir. Imao sam odličan posao, radio u državnoj firmi, imao izvrsne kolege. No, cijeli sustav je kod nas katastrofalno posložen. Doživljavao sam stalno ponižavanje tipično za našu struku, stalno su me zatrpavali nepotrebnim poslovima, nepotrebnom administracijom, i stalno sam, poput drugih mojih kolega, bio dežurni krivac za sve. Na nas dvoje tehničara bilo je 70 pacijenata, posla sve više, a plaća sve manja. Usto, stalno ti govore - budi sretan što radiš. Ja nisam bio sretan. Dobio sam ponudu i odmah otišao na razgovor u Marie Straus Klinik u Starnbergu, 20 kilometara od Münchena. I tako je počeo moj novi život. Radim kao medicinski tehničar na odjelu multiple skleroze. Preporodio sam se. Najteža su bila prva tri mjeseca, ali sada sam kao kod kuće. Posao mi je puno lakši, na 20 pacijenata rade četvero medicinskih tehničara ili sestara. Otišao sam sa suprugom i dvoje djece. Dobio sam na korištenje stan, koji je dostatan za našu obitelj. I supruga je dobila dozvolu za rad, i već radi dva posla. Moja osobna primanja su triput veća. Nikad se ne bih vratio i svima preporučujem da idu vani.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Renato Carnić (24), medicinski tehničar
N. MAROF - BALLYNAHINCH
Dnevno zaradim za koliko sam doma radio cijeli mjesec
Iz sela Madžarevo u blizni Novog Marofa otisnuo sam se u Sjevernu Irsku. Najkraće rečeno, razočarao sam se svime što me je čekalo nakon srednje škole i završenog studija sestrinstva. Nakon završetka studija pokušao sam što prije odraditi pripravnički staž, ali sam na njega čekao mjesecima. Bio sam sretan što sam ga dobio i odradio sam ga pošteno, zauzvrat su me plaćali 1600 kuna, što mi je bilo dovoljno samo za tekuće troškove, pola sam trošio na prijevoz, a drugu polovicu na gablec. Potom sam odradio šest mjeseci na hitnom prijamu. Razmišljajući o budućnosti, shvatio sam da ću, ako želim kupiti ono najosnovnije za život, stan i automobil, to otplaćivati 35 godina. Tada sam odlučio otići, a dogodilo se to u siječnju ove godine. Dobio sam posao medicinskog tehničara u domu umirovljenika, a sada dnevno zarađujem koliko sam u Hrvatskoj mjesečno dok sam bio na stažu. Živim onako kako bi svatko trebao, imam dovoljno za normalan život, a još mi poprilično i ostane. Sada sam siguran, za mlade nema perspektive u Hrvatskoj, a ovdje sve ono za što bih doma radio cijeli život mogu posložiti u pet godina.
----------------------------------------------------------------------------------------------
Danijela Bićanić (37), primalja
SISAK - FRANKFURT
Tu cijene iskustvo koje sam stekla u Hrvatskoj
Dala sam otkaz u sisačkoj bolnici gdje sam stekla 16-godišnje iskustvo, a nakon svega bila sam nezadovoljna uvjetima rada i malim primanjima kojima nisam mogla prehraniti svoju obitelj. Na početku je glavna prepreka bio njemački jezik, zbog čega se nisam mogla odmah zaposliti u bolnici kao primalja, nego sam nekoliko mjeseci radila u ambulanti kućne njege njegujući starije i nemoćne osobe, sa znatno manjim mjesečnim primanjima. Kasnije sam se zaposlila u svojoj struci kao primalja u frankfurtskoj bolnici “Heiligen Geist”, gdje sam vrlo lijepo primljena i zadovoljna novim radnim uvjetima. Traži se odlično poznavanje njemačkog jezika, jer ipak su u pitanju ljudski životi i tu ne smije biti nikakve improvizacije. Sada sam dobila pravu šansu da se dokažem, jer imam dugogodišnje radno iskustvo u struci koje sam stekla u Hrvatskoj, a poznato je koliko Nijemci naše medicinare zbog toga izuzetno cijene. Istina, ima nekih razlika u radu i metodama, ali sve se to da vrlo brzo naučiti. Uz sve početne poteškoće, uspjela sam zaraditi sredstva za unajmljivanje i opremanje pristojnog trosobnog stana u Frankfurtu, gdje stanovi nisu jeftini, kako bih u Njemačku dovela svoju djecu, dvije kćeri, koja su se tu dobro snašle i već pohađaju školu.