Unatoč brojci od gotovo 190.000 nezaposlenih, pred Hrvatskom je godina u kojoj bi uvoz radne snage trebao dosegnuti nove visine. Naime, prema najavama iz Vladinih krugova, na današnjoj sjednici donijet će se odluka o izdavanju čak 31.000 radnih dozvola za strance.
Od toga, kako se može čuti, 22.000 se odnosi na izdavanje novih radnih dozvola, a u planu je i produljenje 9000 već izdanih radnih dozvola. Najveći interes i potreba za zapošljavanjem stranaca postoji u građevinarstvu, brodogradnji i turizmu, djelatnostima koje već godinama muku muče s pronalaženjem radne snage.
Tražili 50.000 ljudi
Tako se, kako doznajemo, u građevinskom sektoru planira izdati 11.270 novih radnih dozvola, u turizmu 4225, većinom za sezonsku radnu snagu, a u brodogradnji više od 1800. Interes za uvozom radne snage izvana postoji i u metaloprerađivačkoj industriji, za koju se planira izdati 1100 radnih dozvola, kao i u poljoprivredi, gdje će se izdati više od 500 dozvola za berače, pa čak i u IT sektoru, koji prvi put dobiva kvotu od 300 dozvola.
Inače, radi se o manjem broju radnih dozvola od onih koje su tražili poslodavci, a čiji su zahtjevi, prema neslužbenim informacijama, prelazili i brojku od 50.000. No, čak i ovakva, smanjena kvota, velika je u odnosu na godine kada se u Hrvatsku uvozilo samo po nekoliko tisuća stranih radnika godišnje, ili čak i manje.
Već i to pokazuje do kakvih je promjena na hrvatskom tržištu rada dovelo masovno iseljavanje, kojem svjedočimo posljednjih godina. Egzodus Hrvata prema Njemačkoj, Irskoj i drugim zapadnoeuropskim zemljama, pa i preko oceana, prouzročio je da na domaćem tržištu rada, iako je broj nezaposlenih i dalje velik, poslodovaci ne mogu pronaći potrebnu radnu snagu. O tome svjedoče i poslovnjaci s kojima smo jučer razgovarali. Dodatni je problem i što je na burzi gotovo 50 posto dugotrajno nezaposlenih.
- U Brodosplitu sada radi od 100 do 150 stranaca, i to iz BiH, Poljske, Ukrajine, Rumunjske i Turske, te u manjem broju iz Srbije i Bugarske. I u sljedećoj ćemo godini imati potrebu za otprilike istim brojem stranih radnika, no sve će ovisiti o projektima. Primjerice, ako krenemo raditi za gradnju Pelješkoga mosta, onda će nam trebati znatno više radne snage, uključujući i stranu - kaže nam Tomislav Debeljak, vlasnik Brodosplita.
Pelješki most
Uvoz radne snage u 2018. je izvjestan i za Dalekovod. Dosad se, kaže Alen Premužak, predsjednik Uprave Dalekovoda, u toj tvrtki nisu suočavali s tim problemom, a eventualni nedostatak radne snage rješavali su putem podizvođača u zemljama u kojima su radili. Sada je, međutim, velika vjerojatnost da će morati posegnuti i za klasičnim uvozom radnika. To se posebno odnosi na tesare i elektromontere.
- U 2018. planiramo zaposliti 60 novih ljudi. Naravno, najprije ćemo ih pokušati naći tu, no ako to ne bude išlo, onda ćemo ih morati potražiti vani. Uglavnom će, kao naši zaposlenici, raditi u skandinavskim zemljama - ističe Premužak i dodaje da su posebno zainteresirani za radnu snagu iz BiH, Poljske i Latvije.
I turistički je sektor već sada postao u velikoj mjeri ovisan o uvozu radne snage izvana, posebno tijekom turističke sezone. Traže se kuhari, konobari, sobarice i druga zanimanja.
- Ako bude nedostajalo radne snage, ići će se na njen uvoz, uglavnom iz BiH - kaže Franco Palma, predsjednik Turističkog poslovnog vijeća HGK. Poslodavci pritom ističu da ne prave razliku između domaćih i stranih radnika. Popis onoga što im se nudi, naravno, ovisi o djelatnosti, pa strancima u turizmu, recimo, obično osiguravaju smještaj i topli obrok, što će od 1. siječnja biti neoporezivo, dok im u brodogradnji pomažu oko smještaja. Tvrde i da su plaće koje isplaćuju pristojne.
Jednako plaćeni
- Mi u Brodosplitu plaću isplaćujemo na vrijeme, a prosječna plaća za fizičke poslove je oko 6000 kuna, dok najbolji mogu dobiti i 11.000 do 12.000 kuna. To se odnosi kako na domaće, tako i na strane radnike - poručuje Debeljak. - Strance plaćamo jednako kao i hrvatske radnike - napominje i Premužak.
No, priča ima i naličje. Tako, primjerice, Vedran Dragičević iz Sindikata metalaca Hrvatske upozorava da se stranci koji dolaze na rad u Hrvatsku suočavaju s problemima o kojima javnost zna malo ili ništa.
- To je zapravo kategorija ljudi koja je potlačena. Mnogi ovdje dolaze na rad preko agencija koje ih iznajmljuju. Ne organizira im se ni tečaj hrvatskoga - napominje Dragičević, koji ukazuje da uvoz radnika nerijetko završi i u sivoj ekonomiji. U svakom slučaju, u sindikatima smatraju da ne treba ići u tako velik uvoz radne snage, kao i da treba poraditi na izmjenama u obrazovnom sustavu.
I poslodavci s kojima smo razgovarali kažu nam da ne organiziraju tečaj hrvatskoga za strane radnike. S njima se, naime, uglavnom sporazumijevaju na engleskom. Ako u Hrvatskoj ostaju dulje vrijeme, većina stranaca samostalno nauči hrvatski. Barem onoliko koliko im je potrebno za komunikaciju na poslu i izvan njega.
Stručnjaci s kojima smo razgovarali također se slažu s time da u Hrvatskoj kronično nedostaju integracijske mjere koje bi olakšale uklapanje stranih radnika u hrvatsko društvo. Nije to samo učenje jezika, nego i njihovo uklapanje u socijalni sustav zemlje.
- Država bi trebala poraditi na integraciji tih ljudi u društvo. Mi u tome nemamo puno iskustva, no zemlje poput Njemačke imaju - smatra Anđelko Akrap, demograf. Dodaje kako bi Hrvatska, prije uvoza radne snage, ipak trebala poraditi na zadržavanju domaćih ljudi i nalaženju radne snage među njima. - Ne vidim da ima sustavnih aktivnosti na uključivanju stranih radnika u hrvatsko društvo - kaže i Predrag Bejaković iz Instituta za javne financije.
Ne žele u Hrvatsku
Na kraju, pitanje je i hoće li Hrvatska uspjeti u inozemstvu naći planiran broj ljudi. Svi se još sjećamo krize s izbjeglicama iz Sirije, kada gotovo nitko od Sirijaca nije htio ostati u Hrvatskoj. Sličan bi se problem, strahuju mnogi, mogao ponoviti i s uvozom radne snage. Naime, postavlja se pitanje zašto bi netko dolazio raditi u zemlju u kojoj uvjeti života nisu sjajni i koju napuštaju i njeni vlastiti građani. Ipak, Hrvoje Stojić, makroekonomist Addiko banke, vjeruje da Hrvatska u toj konkurentskoj utakmici na tržištu rada ima određenih prednosti.
- Naravno da mi nismo ni Njemačka niti Austrija, ali ponuda radne snage je velika, a ne mogu svi u te zemlje - zaključuje Stojić i dodaje da u pojedinim djelatnostima, kao što je turizam, postoje dobre prilike za zaposlenje.
Hrvatska želi radnike iz BiH, Kosova, Makedonije i Ukrajine
Vlada će, uz to što će danas na sjednici utvrditi nove kvote za zapošljavanje stranaca, donijeti i odluku o potpisivanju bilateralnih ugovora s Bosnom i Hercegovinom vezano uz zapošljavanje radnika. Jedan će se ugovor, doznajemo iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava, potpisati za izaslane radnike (kada, primjerice, neka građevinska tvrtka radi projekt u Hrvatskoj, a kooperantska tvrtka je iz Bosne i Hercegovine, pa njihovi radnici rade kod nas), a drugi je vezan uz sezonsko zapošljavanje BiH radnika u Hrvatskoj.
Ministar rada Marko Pavić već se sastajao s predstavnicima BiH vlasti, koje su spremne na ovakav oblik suradnje. Uz BiH, Hrvatskoj su zanimljiva i tržišta Kosova, Makedonije, te Ukrajine, a s tim državama tek bi trebalo pregovarati o uvozu radne snage.
Kada je riječ o sezonskim radnicima u turizmu, Ministarstvo najavljuje veći angažman Hrvatskog zavoda za zapošljavanje koji će do travnja nazvati sve nezaposlene osobe te struke kako bi im ponudili sezonski posao. Ove godine je prije sezone 1000 takvih osoba prihvatilo ponude.
Uz to, Ministarstvo rada iduće godine planira nove mjere za pomoć radno intenzivnim industrijama, gdje se većinom isplaćuju minimalne plaće. Riječ je prvenstveno o tekstilnoj industriji, drvoprerađivačkoj, metalnoj, industriji kože, gume i obuće, a koje su većinom i izvozno orijentirane. Vlada pregovara s Europskom komisijom da pomogne baš tim industrijama uz pomoć Europskog socijalnog fonda kako bi zadržale zaposlenost.
Mjera će izgledati tako da će država sufinancirati dio plaće za ugrožene skupine radnika, a plan je da mjere do lipnja iduće godine budu usuglašene s EK i usvojene. Slovenija je imala slične mjere kojima je poticala tekstilnu industriju, a Španjolska izdavačku industriju. U tim industrijama puno je žena radnika s niskim stupnjem obrazovanja. (Goran Penić)