Jednome od najvažnijih zahtjeva sa 3. velike skupštine Srpskog narodnog vijeća (SNV) održane 13. veljače u Lisinskom, koji je izazvao najviše javnih polemika, Vlada Andreja Plenkovića sve i da hoće ne bi smjela udovoljiti jer je u tome sprječava odluka Ustavnog suda iz srpnja 2011. godine.
Riječ je o zahtjevu koji govori da “institucije srpske zajednice, posebno SNV i Zajedničko vijeće općina (ZVO), moraju dobiti status manjinskih samouprava”, pri čemu se poziva na Erdutski sporazum i Pismo namjere Vlade iz 1997.
Problem je, međutim, što je Ustavni sud još 2011. rekao da se Erdutski sporazum i Pismo namjere više ne primjenjuju jer su apsolvirani Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina iz 2002. Ista odluka Ustavnog suda ograničava Plenkovićevu Vladu i u provođenju koalicijskog sporazuma koji je potpisao s čelnikom SNV-a Miloradom Pupovcem. Ograničavajuća je zato što izričito kaže da SNV ne može imati ulogu koordinacije vijeća srpske nacionalne manjine za područje Hrvatske.
Suprotan stav
No, Pupovac tvrdi da je odluka Ustavnog suda u nizu zaključaka faktički netočna, posebno u stavu da je Erdutski sporazum privremenog karaktera. Pritom se poziva na mišljenje koje je dobio od UN-a 2002., te na Mišljenje o zahtjevu RH za članstvo u EU iz 2004. u kojemu je RH obećala provesti obaveze preuzete Erdutskim sporazumom i Pismom namjere. Iz tog se dokumenta, kaže Pupovac, vidi i da Erdutski sporazum nije privremenog karaktera.
U izjavi SNV-a i ZVO-a danoj pošto je javnost upoznata sa zahtjevima iz Lisinskog ističe se da je zahtjev izvrgnut negativnoj javnoj kampanji “koju su protiv njih, kao ključnih manjinskih institucija Srba u Hrvatskoj, proveli pojedini predstavnici medija i političkih stranaka” te da se traži provedba odluka i programa Vlade i Sabora koji se ne poštuju zadnjih 20 godina.
Ustavni suci su prije 7 godina pred sobom imali sve ove stavove, uključujući mišljenje o pristupanju Hrvatske u EU, no zauzeli su stav suprotan Pupovčevu.
Druga prava
U odluci od 29. srpnja 2011. doslovno se kaže “da poslije stupanja na snagu Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iz 2002. postaje suvišno bilo kakvo pozivanje na prethodno navedene akte kojima su dijelovi hrvatskog državnog teritorija reintegrirani u ustavnopravni poredak RH”. Ustavni sud pritom podsjeća da je u obrazloženju Konačnog prijedloga Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina iz 2002. izrijekom navedeno da su zakonom obuhvaćena i ona prava koja je Hrvatska prihvatila pismom Vlade Savjetu sigurnosti UN-a od siječnja 1997. za završetak mirne reintegracije.
Manjinska samouprava (odnosno vijeće nacionalnih manjina) samo je dio priče, a druga su prava koja bi proizlazila iz dokumenata koji su prema Ustavnom sudu od 2002. izvan snage. Naime, odluka Vlade iz 1998. kaže da ZVO, uz ostalo, predlaže kandidate za pomoćnike ministara unutarnjih poslova, pravosuđa, prosvjete, sporta i kulture, visoki položaj u Ministarstvu razvitka i obnove te uredu za prognanike.
U priopćenju SNV-a i ZVO-a pojašnjava se kako je iz Lisinskog Vladi upućen zahtjev da ispoštuje vlastiti Program i regulira status SNV-a i drugih manjinskih vijeća. Apostrofira se obveza Vlade za unapređivanje Zakona o registru vijeća i predstavnika nacionalnih manjina u pitanju njihova statusa, financiranja i uvjeta rada te donošenja Zakona o izborima manjinskih vijeća i predstavnika.
Ocjena ustavnosti
No, kad bude predlagala ove zakone, Vlada će morati imati na umu da je Ustavni sud 2011. ukinuo dvije odredbe Ustavnog zakona, i to u dijelu koji se odnosi na vijeća nacionalnih manjina i mogućnosti da formiraju koordinacije, a SNV je imao ekskluzivitet u zastupanju srpske. Ukinuta je odredba po kojoj bi, “kada je to određeno međunarodnim ugovorima, funkciju koordinacije nacionalne manjine mogla vršiti i krovna udruga te manjine” te odredba da “SNV djeluje kao Koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine za RH i ima pravnu osobnost”.
Prijedlog za ocjenu ustavnosti podnijeli su Srpski demokratski forum i Socijalistička partija Hrvatske. Tvrdili su da se ovakvim uvođenjem SNV-a u zakon pripadnici srpske nacionalne manjine dovode u neravnopravan položaj u odnosu na ostale manjine koje slobodno osnivaju koordinaciju vijeća svoje nacionalne manjine.
Što kaže Statut SNV-a iz 2015.
Iz Statuta SNV-a usvojenog 2015. godine proizlazi da nisu odustali od namjere da djeluju kao Koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine.
U Statutu, uz ostalo, stoji da SNV ističe kandidate za dužnosti u tijelima državne uprave, da mora biti obaviješteno o svakom pitanju koja će raspravljati radna tijela Sabora, a tiču se položaja srpske nacionalne manjine, razmatra i zauzima stavove o zakonima i drugim propisima kojima se uređuju nacionalna prava...