1. - 4. SVIBNJA 1995.

OPERACIJA BLJESAK Prvi dani velike slave za Hrvatsku vojsku i najava oslobađanja cijelog teritorija

OBJAVLJENO:
  • 08.08.2018. u 11:24

  • Reuters

    Analiza je pokazala da je akcija protekla bez kršenja prava civila i zarobljenika

    Bili su to prvi veliki dani ponosa i slave Hrvatske vojske koja je u samo 31 sat vojno-redarstvenom akcijom Bljesak početkom svibnja 1995. oslobodila 500 četvornih kilometara Zapadne Slavonije uz autocestu Zagreb - Lipovac koje je pet godina kontrolirala tzv. Vojska Republike Srpske Krajine sastavljena od pobunjenih Srba uz logističku podršku JNA i prešutni blagoslov međunarodnih mirovnih snaga.

    Nakon nepravednog embarga na uvoz oružja hrvatske su oružane snage u nekoliko prethodnih akcija pokazale kako neće trpjeti okupaciju svog teritorija i ubijanje civila, a akcija Bljesak je upravo bila kulminacija priprema i upozoravajuća uvertira za definitivno oslobađanje najvećeg okupiranog područja u veličanstvenoj akciji Oluja.

    Hrvatske oružane snage koje su sudjelovale u akcije Bljesak brojile su oko 7200 pripadnika HV-a i specijalne policije, a predvodili su ih generali Ivan Basarac, Petar Stipetić, Luka Džanko, Marijan Mareković i načelnik Glavnog stožera general Janko Bobetko koji je tada imao manjih zdravstvenih problema. Vojska tzv. RSK je imala oko 5500 vojnika na čelu sa zapovjednikom Milanom Čeleketićem.

    Operacija je počela 1. svibnja 1995. ujutro u 5.30, napadom HV-a na južni i središnji dio zapadnoslavonske enklave RSK snagama sastavljenim od dijelova četiri profesionalne brigade te niza specijalnih, pričuvnih, domobranskih i policijskih postrojbi.

    Napad je izveden na nekoliko smjerova: sa zapada od Novske prema Okučanima s pomoćnim krakom na jug prema Jasenovcu, a s istoka od Nove Gradiške, također prema Okučanima, s pomoćnim krakom prema Staroj Gradiški. Napadima prema Okučanima, koji su išli autocestom, nastojala se presjeći enklava i rasjeći te potom razbiti glavne snage neprijatelja, dočim su pomoćne snage imale zadaću da izbijanjem na Savu kod Jasenovca i Stare Gradiške spriječe eventualnu intervenciju VRS te zaposjednu državnu granicu. 81. gardijska bojna, 5. gardijska brigada te dijelovi 1. i 3. gardijske brigade držale su glavne pravce napada, a u potpori su bile pričuvne i domobranske postrojbe potpomognute protuoklopno topničko-raketnim postrojbama, postrojbe specijalne policije te Hrvatsko ratno zrakoplovstvo. Prvi put hrvatsko zrakoplovstvo išlo je u masovnije udare, a tenkovi dopremljeni željeznicom ulazili su izravno u borbu.

    Reuters
     

    - Uz prethodni dogovor s upravom željeznica da pruga bude čista, u 4.50 sati doveo sam tenkove koji su u 5.20 iz vagona krenuli direktno u operaciju. Željeznička stanica je blizu linije, vozači tenkova i njihovi zapovjednici točno su znali na koji se rov ide, na koji bunker, bez obzira na to što je još bila noć. Iznenađenje je bilo takvo da smo već u 7.20 sati zarobili načelnika topništva neprijateljske brigade, a da nije ispalio ni granate. Bljesak je specifična operacija jer su vlastite snage išle jedna drugoj ususret i bilo je strašno važno pratiti tijek i dinamiku nastupanja, odrediti topničke ciljeve a da pritom naše snage ne bi tukle po svojim suborcima. No komunikacija je bila izvanredna - prisjetio se akcije general Marijan Mareković.

    Nedavno preminuli general Petar Stipetić koji je bio u štabu osmišljavanja cijele akcije rekao je kako bez te operacije ne bi bilo ni „Oluje”.

    - Bljesak je nedvojbeno bio velika i značajna vojna operacija. De facto ona je bila priprema i proba za konačno oslobođenje i ostalih hrvatskih krajeva i kao takva zauzima iznimno mjesto u novijoj ne samo vojnoj povijesti Hrvatske.

    Iznenađenje je doista bilo potpuno, a sam napad je već prvog dana rezultirao oslobađanjem Jasenovca gdje se srpska vojska razbježala u Bosnu sa 20-ak tisuća civila, a velikim dijelom i predala kada su sljedećeg dana oslobođeni Okučani. Cijela akcija, pokazala je to analiza poslije rata, protekla je bez kršenja ljudskih prava ostalih civila i ratnih zarobljenika.

    Iako su u oslobađanju sudjelovali vojnici koji su izbjegli s tih područja, oni su pokazali visok moral i dostojanstvo u svojoj pobjedi. Vrhovni zapovjednik dr. Franjo Tuđman svojim je generalima izdao izričitu zapovijed da Spomen-dom u Jasenovcu i spomenik ne smiju biti oskvrnavljeni ni na koji način. Velika pobjeda i olakšanje za cijelu Slavoniju slavljena je po cijeloj Hrvatskoj izlaskom građana na ulice i dočecima za junake koji su sudjelovali u akciji i ljudima vratili vjeru o obrambenu, ali i napadačku moć vojske.

    Vozači tenkova i njihovi zapovjednici točno su znali na koji se rov ide, na koji bunker, bez obzira na to što je još bila noć, kazao je za operaciju general Marijan Mareković

     

    Iako je bila do detalja isplanirana, akcija je trebala i nekakav povod, a on se i dogodio nakon što je sarajevskim sporazumom otvorena autocesta, a na njoj se 28. travnja dogodio incident u kojem je neki Hrvat nakon svađe na benzinskoj postaji u Okučanima ubio Srbina. Njegovi rođaci potom su iz odmazde nasumce zapucali po vozilima i ubili troje ljudi. Autocesta je opet zatvorena, ali ne zadugo.

    U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca. Oslobađajući zapadnu Slavoniju, poginula su 42 pripadnika Hrvatske vojske i policije, a 162 su ranjena. Srpski gubici procijenjeni su na oko 350 do 450 mrtvih te oko 1000 do 1200 ranjenih. Zarobljeno je oko 1500 Srba, a najpoznatija je scena kada se u brdima iznad Pakraca vojski predao jedan od vođa pobune u tom kraju Veljko Džakula. Drugog dana akcije 2. svibnja 1995. godine Srbi su srušili zrakoplov Rudolfa Perešina, pilota koji je na početku rata 25. listopada 1991. prebjegao iz JNA u MIG-u.

    Akcija će ostati i upamćena zbog kukavičke odmazde za vojni poraz, granatiranja civila u dvadesetak većih gradova. Svoju nemoć ojađeni agresori istresli su i na Zagreb gdje je u raketiranju zvončićima u dva dana poginulo sedam, a ranjeno dvjestotinjak građana. Taj podmukli čin u kojem je gađana Dječja bolnica u Klaićevoj i od zvončića stradalo sedamnaest balerina i baletana u zgradi HNK zabilježili su vodeći svjetski mediji. Kako se za tu odmazdu javno pohvalio krajiški predsjednik Mile Martić, on je kasnije na Međunarodnom sudu za ratne zločine u Haagu za njega i odgovarao i osuđen je na 35 godina zatvora.

    Zanimljivo, njegov ratni pokrovitelj iz Beograda Slobodan Milošević taj je napad na civile izjavom i osudio što je bila jasna poruka da su preostali okupatori u Hrvatskoj prepušteni sami sebi.

    U svojoj poslanici nakon akcije dr. Franjo Tuđman je istaknu kako “kolovođe srpske pobune, protiv hrvatske slobode i države, još uvijek misle da mogu nekažnjeno nastaviti rat za stvaranje Velike Srbije”.

    U akciji je sudjelovalo oko 7200 hrvatskih vojnika i policajaca

     

    - Ne samo hrvatski narod, nego i odgovorni međunarodni čimbenici već su i dosad spoznali namjere velikosrpskih imperijalista i ekstremista, a sada se i čitav svijet morao osvjedočiti o njihovom pravom licu. Primjere takvih zločinačkih napadaja, kakve su jučer i danas izvršili srpski teroristi na glavni hrvatski grad Zagreb, i na njegovo građanstvo, a prije toga i na Sisak, Karlovac, i druge gradove, teško je naći i u ratovima naci-fašističkih osvajača. Za te zločine moraju i sudski odgovarati svi oni martići i čeleketići i kako se već ne zovu, iz srpskih pobunjeničkih redova, koji su naredili razaranje hrvatskih gradova i ubijanje nemoćnog građanstva, ali odgovornost za to snose i njihovi jugosrpski upravljači iz Beograda, rekao je dr. Tuđman i pozivao hrvatske Srbe “da odbace i onemoguće one koji ih odvode u propast, da prihvate mirnu integraciju još okupiranih područja u ustavno-pravni i gospodarski sustav demokratske RH”.

    - Hrvatske vlasti jamče srpskoj etničkoj zajednici sva prava predviđena hrvatskim Ustavom i posebnim ustavnim zakonom, u skladu sa svim međunarodnim konvencijama. Ne odustanu li od oružanog otpora, Hrvatska će znati i moći uspostaviti vlast nad čitavim teritorijem u svojim međunarodno priznatim granicama, na način kako je to učinjeno i prekjučer i jučer u Zapadnoj Slavoniji, poručio im je tada Tuđman.

    Sličan poziv uputio je i prije Oluje, ali rijetki su se na njega odazvali. Završni čin oslobođenja Hrvatske odigrao se mirnom reintegracijom Podunavlja 1998.

    Izdvajamo