Za mnoge HDZ-ovce najava da bi Tomislav Tolušić mogao postati potpredsjednik Vlade bila je iznenađenje, već i zbog toga što u stranci vlada uvjerenje da nije bio u harmoničnim odnosima s Andrejem Plenkovićem. Pravnika iz Virovitice, oca troje djece, prati glas da je ambiciozan, pa je čak pokazivao i liderske ambicije, a da je izbor na njega pao iz pragmatičnog razloga što Plenković mora balansirati između sve snažnijih struja u stranci koje mu nisu posve sklone. Tolušić se do sada nije priklonio niti jednoj, smatraju ga jednim od stupova tzv. slavonske linije u HDZ-u, s time da mu je blizak Josip Đakić.
Tolušić ima slavonsko-hercegovačke korijene. Otac, koji je ekonomist, rođen je u Hercegovini, a majka pravnica u Bršadinu u Slavoniji. Djed je preživio Bleiburg, bio je na križnom putu i uspio je doći do Bugojna, gdje su ga zatvorili. Oni koji poznaju Tolušića kažu da djedova sudbina nije utjecala na njega u ideološkom smislu, pa se ne može reći ni da pripada HDZ-ovoj čvrstoj desnici. Kao virovitičko-podravski župan 2009. izabran je neposredno, a drugi mandat je osvojio 2013. Bio je i predsjednik Hrvatske zajednice županija, a posebno se istaknuo time što je njegova županija povukla puno novca iz fondova EU. Zatim ga je primijetio i Tomislav Karamarko pa je ušao i u Vladu Tihomira Oreškovića kao ministar regionalnog razvoja i fondova EU.
Ali, čim je počeo Karamarkov pad, i Tolušić je promijenio stranu, a kako je u HDZ ušao s 18 godina, dobro je znao kako funkcionira stranka. Slovi kao novi kadar HDZ-a, studirao je u Zagrebu. Mnogi iz njegove generacije s Pravnog fakulteta danas su na istaknutim položajima, a on se nakon fakulteta se vratio kući u Viroviticu. Tamo je lijepio stranačke plakate i zaposlio se kao vježbenik u Uredu državne uprave u županiji. Išao je i na stipendiju u Europski parlament i Europsku komisiju, a u utvrdi HDZ-a u Virovitici brzo napredovao i u stranci.
S oduševljenjem je dočekao i slučajnog premijera Tihomira Oreškovića, hvalio ga na sva usta da zaista želi pomoći Hrvatskoj, ali kada je zaboravljen trebalo se brzo prilagoditi novoj struji u HDZ-u na čelu s Plenkovićem. Od početka to nije bila neka harmonična suradnja, pogotovo kada se stekao dojam da Tolušić uživa popularnost veću nego što je “prikladno” za ministra.
Kada je Tolušić u nekoliko navrata solirao u svom novom resoru, poljoprivredi, donoseći Pravilnik kojim je Ministarstvo poljoprivrede povećalo naknadu za fitosanitarni nadzor voća i povrća uvezenog iz zemalja koje nisu u EU, dakle naših susjeda, navukao je Plenkovićev bijes, jer su žestoko reagirali u Srbiji, BiH, Makedoniji i Crnoj Gori. Na kraju je to povučeno na Plenkovićevu intervenciju, a u Saboru na raspravu nije došao Tolušić nego je poslao svoju tajnicu. Ostalo je u sjećanju i to da se, kada je Plenković krenuo u osvajanje HDZ-a, Tolušić spominjao kao mogući protukandidat, iako se to na kraju nije dogodilo.
Ankete su Tolušića smjestile na četvro mjesto po popularnosti među ministrima i dok neki tvrde da u osjetljivom resoru poljoprivrede nije učinio mnogo, drugi kažu da je to maksimum u ovom trenutku. Kažu da ima smisao za promociju, pa često ponavlja da radi od jutra do večeri. “Priznajem da nisam očekivao med i mlijeko, ali sam i sam ostao iznenađen količinom nepravilnosti u sektoru poljoprivrede”, rekao je kada je stupio na dužnost, a u međuvremenu je otkriveno da je Ministarstvo tvrtkama Franje Lucića odobravalo milijunske potpore.
Mediji su često pisali o “unutarstranačkom ratu” Plenkovića i Tolušića. Tolušić naizgled nije pretjerano aktivan unutar stranke. Među aktualnim ministrima je i jedan od onih sa skromnijom imovinskom karticom, a Tolušić gradi sliku o sebi kao skromnom čovjeku, bliskom potrebama naroda. Ako je već i riječ o kompromisu na koji je Plenković morao pristati, dolazak Tolušića na mjesto potpredsjednika Vlade bit će još jedan bočni udarac šefu stranke i opomena da mu je manevarski prostor u HDZ-u bitno smanjen.