Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo je optužnicu protiv hrvatske državljanke (1956.) zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti i protiv hrvatskog državljanina (1958.) zbog počinjenja kaznenog djela poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti .
Okrivljene se tereti da su počinili navedena kaznena djela od studenog 2002. do veljače 2005. godine u Zagrebu odnosno da je prvookrivljenica kao službenica u jednom područnom uredu zavoda za zdravstveno osiguranje; u nakani stjecanja značajne nepripadne materijalne koristi za sebe i druge osobe; na traženje drugookrivljenika i danas pokojnog S. G., poduzimala radnje dogovorene s drugookrivljenikom i/ili s danas pokojnim S. G.
Naime, prvookrivljenica je bila zaposlena na radnom mjestu kontrolora za zdravstveno osiguranje u okviru kojeg je bila ovlaštena zaprimati i kontrolirati zahtjeve hrvatskih branitelja za priznavanje prava na naknadu plaće zbog bolovanja kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu i dostavu tih zahtjeva nadležnom liječničkom povjerenstvu te ovlaštena, po donošenju rješenja nadležne pravne službe istog zavoda u vezi navedenog prava, obračunati iznos naknade i ispisati nalog za isplatu podnositelju zahtjeva.
Sukladno dogovoru, drugookrivljenik ili danas pokojni S.G. su osobno ili putem jedanaest osoba-posrednika, pronalazili osobe kojima su predočavali mogućnost ostvarenja materijalne naknade u zavodu za zdravstveno osiguranje s osnova sudjelovanja u Domovinskom ratu uz novčanu proviziju za posredovanje u ostvarenju te naknade, neovisno o stvarnoj okolnosti sudjelovanja u Domovinskom ratu i neovisno o stvarnom korištenju bolovanja s navedene osnove, na što su te osobe i pristale.
Nakon toga, drugookrivljenik i danas pokojni S. G. su od tih osoba preuzimali medicinsku dokumentaciju i druge potvrde ili ih upućivali da osobno takvu dokumentaciju predaju prvookrivljenici u njenom uredu. Prvookrivljenica bi tu dokumentaciju uzimala u obradu kako bi im omogućila realizaciju njihovih zahtjeva za ostvarenje prava na naknadu plaće zbog bolovanja kao posljedice sudjelovanja u Domovinskom ratu a time i isplate po toj osnovi, iako je znala da priložena dokumentacija ne odgovara stvarnom statusu podnositelja zahtjeva i da ne udovoljavaju uvjetima za dodjelu zahtijevane naknade.
Unatoč navedenom, prvookrivljenicu se tereti da je lažno predočavala djelatnicima pravne službe istog zavoda (zaduženima za izradu rješenja o priznavanju prava na naknadu razlike plaće) kako su se ispunili uvjeti za donošenje takvih rješenja, u koju svrhu je u spise predmeta ulagala ocjene, nalaze i mišljenja koja nisu potjecala od liječničkih povjerenstava zavoda za zdravstveno osiguranje, a koje je prethodno pribavila na neutvrđeni način. Slijedom navedenog su djelatnici pravne službe zavoda za zdravstveno osiguranje; nemajući razloga sumnjati u potpunost i vjerodostojnost dokumentacije; sastavljali rješenja i davali ih na potpis ovlaštenim osobama, rukovoditeljima odsjeka za zdravstveno osiguranje područnog ureda, koji su potpisivali rješenja, pouzdavajući se u vjerodostojnost njihovog sadržaja.
Ujedno, znajući da postoje predmeti u kojima su rješenja o priznavanju prava na naknadu razlike plaće donesena od Direkcije Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i koja je uobičajeno potpisivala rukovoditeljica područnog ureda, prvookrivljenica je osobno, na ime osoba koje nisu ostvarile uvjete za priznavanje prava na naknadu, sastavljala rješenja kojima im se priznaje navedeno pravo, na kojima je krivotvoren potpis rukovoditeljice područnog ureda.
Na temelju tako sastavljenih rješenja prvookrivljenica je potom obračunavala naknade plaće i ispisivala naloge za isplatu i radi izvršenja dostavljala ih službi računovodstva i financija zavoda u kojoj su se ispisivali virmani ili je sama neovlašteno ispunjavala i virmane. U 18 slučajeva prvookrivljenica je osobno slala obračunatu naknadu na isplatu podnositeljima zahtjeva iako u zavodu uopće nisu bili formirani spisi s potrebnom dokumentacijom na njihovo ime.
Nakon provođenja svih opisanih radnji, prvookrivljenica je o tome obavještavala drugookrivljenika i danas pokojnog S. G. koji su potom izravno ili putem posrednika, obavještavali korisnike (njih ukupno 78) naknada o prispijeću sredstava na njihove tekuće račune. Korisnici naknada su potom drugookrivljeniku ili danas pokojnom S. G., sukladno ranijoj njihovih uputi, izravno ili putem naznačenih posrednika predavali dio dobivene naknade kao proviziju. Novce su prvookrivljenik i S. G., svaki posebno, međusobno podijelili s prvookrivljenicom.
Na opisani način prvookrivljenica i drugookrivljenik su s osnova provizije ostvarili zajedničku korist u ukupnom iznosu od 4,051.388,47 kuna i 1.000,00 eura, a prvookrivljenica i danas pokojni S. G., s osnova provizije, zajedničku nepripadnu korist u ukupnom iznosu od 703.509,35 kuna.
Kako bi prvookrivljenica prikrila takvo svoje postupanje i omogućila daljnju neometanu isplatu po tako obrađenim predmetima (i time osigurala daljnje dobivanje provizije za sebe, drugookrivljenika i danas pokojnog S. G.) te otklonila eventualno provođenje nadzora nad svojim radom od strane nadređenih zaposlenika zavoda; kojima bi se otkrile nezakonitosti u njezinom postupanju; tereti ju se da je po zaprimanju novih zahtjeva osoba (njih ukupno 195) koje nisu zadovoljavale uvjete za dobivanje navedene naknade, identično postupala u njihovim predmetima na ranije opisani način. Time je omogućila takvim osobama ostvarivanje naknade na koju nisu imale pravo, bez uzimanja ikakve provizije za sebe osobno, čime je oštetila Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje za ukupni iznos od 30,757.274,10 kuna, priopćio je DORH.
Mijo Crnoja svjedok optužbe
Ministar branitelja Mijo Crnoja na popisu je svjedoka optužbe, potvrđeno je u srijedu navečer Jutarnjem listu, u slučaju za koji je optužnicu podiglo zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo, a u kojem se tereti Jadranku Dinčir (60), službenicu ureda Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u Klaićevoj da je oštetila HZZO za 30,757.274,10 kuna. Županijsko državno odvjetništvo objavilo je informaciju o podizanju optužnice bez navođenja njezina identiteta.
Ona je u inkriminiranom razdoblju od 2002. do 2005. godine bila zadužena za zaprimanje i kontrolu zahtjeva hrvatskih branitelja na naknadu plaće zbog bolovanja kao posljedica sudjelovanja u Domovinskom ratu, na koju radnik ima pravo ako koristi bolovanje zbog ratnih posljedica, a radilo se o punom iznosu plaće koje je pokrivao HZZO. U tome je sudjelovao i danas pokojni Stjepan Gott, te još 11 posrednika, koji su pronalazili osobe kojima su omogućavali naknadu koja im ne pripada.
Tužiteljstvo tvrdi da su oni na sve to pristajali, predavali medicinsku dokumentaciju Jadranki Dinčir koja ju je obrađivala i omogućavala im naknadu iako je znala da im ta naknada ne pripada. U spise je ulagala i ocjene, nalaze i mišljenja koja nisu potjecala od liječničkih povjerenstava HZZO-a, već neka za koja tužiteljstvo nije uspjelo utvrditi kako ih je pribavila.
No, u tu dokumentaciju pravnici Pravne službe zavoda nisu sumnjali, pa su donošena rješenja kojima su obračunavane naknade na plaće i nalozi za isplate. U 18 slučajeva naplate su isplaćene iako nema traga spisima s potrebnom dokumentacijom. Sada pokojni Gott je po tvrdnji tužiteljstva obavještavao korisnike da im je novac sjeo na tekuće račune, a oni su nakon toga njemu predavali proviziju za naknade na koje nisu imali pravo. Tužiteljstvo tvrdi da su novac dijelili troje optuženih; osim J. Dinčir i S. Gotta i Branko Beus (58) koji je optužen da je poticao J. Dinčir na zluporabu položaja. Tužiteljstvo tvrdi da su zajedno ostvarili korist od 4.051.388,47 kuna i 1.000 eura, a da je provizija Dinčir i Gotta iznosila 703.509,35 kuna.
Tužiteljstvo tvrdi da je Dinčir prikrila prethodne provizije tako da za novih 195 zahtjeva koje je zaprimila nije tražila proviziju. U kojem dijelu optužbe je kao svjedok predložen Mijo Crnoja državno odvjetništvo ne navodi.