29.10.1991. - 3.1.1992.

ORKAN '91. Kako je razbijen velikosrpski san da granicu paradržave pomakne do Virovitice

Kolodvor u Sunji

Te sudbonosne jeseni 1991. srpski pobunjenici i JNA imali su šansu prepoloviti Hrvatsku i potpuno odsjeći Slavoniju

Bila je to ključna i sudbonosna jesen 1991. godine. Ni međunarodna pozicija Hrvatske nije bila sjajna. Formalno Jugoslavija je još postojala, a tadašnji EEZ i SAD više su bili koncentrirani na neminovni raspad SSSR-a i priznanje triju baltičkih republika kao kruna pobjede zapada u hladnom ratu. Strah međunarodne zajednice od mogućeg krvavog raspada nuklearne velesile bio je u fokusu zanimanja te ispred ratnih događanja na Balkanu. Tada se sve još svodilo samo na smirivanje situacije i odlaganje neminovnog - definitivnog raspada Jugoslavije.

No, na terenu je situacija izgledala prilično apokaliptično i bezizlazno. Ratovalo se na krajnjem jugu u Konavlima te se očekivao “skori” pad Dubrovnika, napadnut je Split iz razarača koji je nosio ime grada, Gospić je visio o koncu, iz zraka je napadnut Paški most, borbe su se premjestile na prilaze Karlovcu, gorjela je Banija sa Siskom, a rat se došuljao i u predgrađe Zagreba. Vukovar se još, uz velike žrtve branitelja, nekako držao, Baranja je pod upravom JNA, a srpski pobunjenici i JNA imali su šansu prepoloviti Hrvatsku na nekoliko mjesta, pogotovo u zapadnoj Slavoniji gdje su držali područje od Save kod Gradiške do praktički tek koji kilometar od mađarske granice kod Virovitice. Kolone hrvatskih izbjeglica napuštaju svoje domove.

U Beogradu su građani cvijećem zasipali kolone tenkova koje su išle u napad na Hrvatsku

 

U Beogradu su tenkovske kolone koje su išle na Hrvatsku zasipane cvijećem, a Slobodan Milošević bio je u zenitu svoje moći. Te sumorne jeseni 1991. činilo se da ga nitko neće i ne može zaustaviti u trijumfalnom pohodu. Imao je kontrolu nad većim dijelovima BiH, kontrolirao je “pola Hrvatske”, a Kosovo je praktički pacificirao. Crna Gora je bila u njegovim rukama. U Srbiji je bio nedodirljiv s apsolutnom vlašću u svojim rukama.

-FILE PHOTO DEC88- Former Yugoslav President Slobodan Milosevic arrives in Pristina, the capital of Serbia's province of Kosovo, to meet Trepca mine complex workers on strike over constitutional changes that suspended the autonomy of Kosovo, in this December 1988 file photo. [The U.N. war crimes tribunal hopes an autopsy on Milosevic on March 12, 2006 will clear up the cause of his death in his cell only months before a verdict was due in his four-year-old trial. Milosevic, branded the
REUTERS

Slobodan Milošević

 

U svojoj nadmenosti s talijanskim “misinima” (profašističkom strankom) dijele hrvatsku obalu. Ante Marković još je premijer nečega što se zove Jugoslavija. Hrvatska je 8. listopada proglasila raskid svih državno-pravnih veza s Jugoslavijom, ali bez većih međunarodno-pravnih učinaka. Oni će doći tek za koji mjesec. Hrvatska je bila u izuzetno teškoj poziciji. Iz “Krajine” protjeruju Hrvate i pale im kuće. Na svakodnevnom dometu artiljerije je sve od Šibenika i Zadra do Vinkovaca i Osijeka. Zločini srpskih paravojnih formacija provode se nad hrvatskim civilima u Voćinu, Četekovcima, Ćelijama na području Vukovara, Kostajnice i Gline.

GLINA-1991-Muz sa suprugom bjezi iz Gline kroz sumu i naotuzava supugu pistolj ako skucajno nalete na srpske pobunjenike u sumi.
Snimio:Matko bILJAK
Matko Biljak / HANZA MEDIA

Bračni par bježi iz Gline kroz šumu

 

U hrvatskoj politici također je bilo kaosa. HSP ima svoje parastranačke formacije te su bili optuženi i za pripremanje puča, a u mnogim sredinama lokalni ratni šerifi vrše često bezumne pogrome Srba, poput onog u Pakračkoj Poljani, što baca sjenu na Hrvatsku koja zbog situacije postaje “moralni pobjednik” raspada Jugoslavije te miljenica Europe. U slobodnim dijelovima Hrvatske nije lako biti Srbin, a pogotovo Hrvat u dijelovima pod “vlašću” Srba. Balkansko prokletstvo. Izbacivanje iz stanova i s posla postaju svakodnevica ratnog ludila. No, nažalost, te su stvari bacile sjenu na takvu percepciju koju tadašnja vlast Franje Tuđmana nije znala iskoristiti. Rat se pretvara sve više - ili mi ili oni. Nema mjesta za oboje. Tada se činilo da će deblji kraj izvući Hrvati. Oni su protjerivani sa svog područja, a “planiralo” se sve svesti na širu okolicu Zagreba sa Zagorjem. Nimalo ohrabrujuća perspektiva. U to vrijeme JNA se definitivno povlači iz Slovenije. Zadnji brodovi puni ratne tehnike napuštaju luku Kopar. Franjo Tuđman i Slobodan Milošević, kako se kasnije doznalo, u stalnom su telefonskom kontaktu, ali i preko “tekliča”. U Haagu sastanče tada još republičke delegacije.

Beograd, 300907.
Blagoje Adzic.
Foto : Matija Kokovic
Matija Koković

Blagoje Adžić

 

Franjo Tuđman i Slobodan Milošević 15. listopada lete i u Moskvu kod Mihaila Gorbačova, koji je već politički mrtav kao i SSSR, ali još na reanimacijskom stolu pokušava dati znakove života. On će za oko tri mjeseca (na Božić) tiho otići s povijesne pozornice, prepustivši mjesto energičnom Borisu Jeljcinu. U isto vrijeme Hrvatska će konačno izvojevati i prvu veću ratnu pobjedu (do tada se pobjedom smatralo da se onemogući napredovanje JNA i srpske paravojske i spriječi daljnji pad nekih gradova i područja), koja će preokrenuti tijek rata u Hrvatskoj. Naime, od 29. listopada 1991. do 3. siječnja 1992. (tada je u Sarajevu potpisano već 15. primirje između Hrvatske i JNA i srpskih paradržavnih i paravojnih snaga) odvijala se operacija Orkan ‘91., kojom je ne samo spriječeno komadanje Hrvatske nego su vraćeni i oslobođeni čitavi dijelovi zapadne Slavonije, čime je prestala opasnost za Viroviticu, Grubišno Polje, Daruvar, Slatinu, Požegu, Novsku, Orahovicu, Kutinu, Novu Gradišku i donekle Lipik i Pakrac. Hrvatska se vojska ustrojavala, ali je ovom akcijom pokazala da nije samo snaga koja zaustavlja prodor nego da ima potencijala i za ofenzivne akcije. Iako u toj operaciji nije sve štimalo te neke zamisli nisu do kraja izvršene - srpske snage nisu odbačene i presječene od ceste Požega - Pakrac, zbog određene samovolje lokalnih zapovjednika (nije došlo do spajanja 123. požeške brigade i 121. novogradiške brigade), te je komunikacija njome sve do operacije Bljesak u svibnju 1995. bila rizična i u dometu neprijateljskog oružja.

Operacija Orkan ‘91. naslonila se na operaciju Otkos 10, koja je poslužila kao uvod u tu prvu veliku pobjedu hrvatskih snaga. U listopadu 1991. godine srpske paravojne snage, uz pomoć banjalučkog korpusa te dijela snaga iz bjelovarske kasarne, držale su Papuk, Psunj i Ravnu goru te jugoistočne obronke Bilogore. Cilj je bio ovladati Viroviticom kao prvom u ucrtanoj zamišljenoj Miloševićevoj granici velike Srbije: Virovitica - Karlovac - Karlobag. Osvajanjem Virovitice došlo bi se do mađarske granice, presjekla Hrvatska na pola, a bio bi otvoren put da se s “leđa” napadnu Osijek i Vinkovci.

 

U akciji Otkos 10, početkom listopada, zaustavljen je prodor JNA i paravojnih snaga, a na nekim dijelovima su i odbačeni, pa je neposredna opasnost za Viroviticu i Grubišno Polje nestala, što je bilo od velikog strateškog značaja jer su poremećeni planovi Srbije i JNA da odsjeku zapadne dijelove zemlje i Zagreb od Slavonije. Operacija Orkan ‘91. može se smatrati jednom od ključnih i presudnih bitaka Domovinskog rata koja je sudbonosno utjecala na daljnji tijek ne samo rata nego i političkog položaja Hrvatske.

Operacija je osmišljena u Glavnom stožeru Hrvatske vojske kojim je zapovijedao general Anton Tus, a zapovjedništvo samom akcijom povjereno je Rudiju Stipčiću, ratnom zapovjedniku Operativne grupe Posavina.

U tom trenutku na području koje je obuhvaćala operacija nalazilo se oko 13.500 pripadnika JNA (uglavnom mobiliziranih vojnika s područja BiH) i paravojnih srpskih (lokalnih) pobunjeničkih postrojbi, stotinjak tenkova te oko 150 artiljerijskog oruđa raznog kalibra.

Prema podacima koje u svom diplomskom radu “Vojne operacije u zapadnoj Slavoniji u Domovinskom ratu (1991. - 1995.)” iznosi Alen Farkaš, operacija je otpočela na novljanskom i novogradiškom ratištu kod groblja Jazavica točno u 6 sati ujutro, kada su pripadnici Tigrova napali selo Jazavica. No, zbog izostanka tenkovske podrške u prvom danu nije se uspjelo ovladati selom, ali su s druge strane hrvatske snage ovladale pravcem greben Pujić - Novsko brdo - Kričko brdo.

Banija

 

Da JNA i srpske snage nisu očekivale takav prodor svjedoči i izvješće “Štaba TO SAO Zapadna Slavonija”, u kojem se kaže da su kod sela Bair imali gubitke - 13 mrtvih i 17 ranjenih, a da je pakrački štab pred rasulom. U isto vrijeme hrvatske su snage na tom području imale pet poginulih vojnika.

Na početku je bilo još problema jer, kako piše Farkaš, nije došlo do koordinacije te je pješaštvo uzalud čekalo na oklopna vozila koja su kasnila, recimo kod motela Trokut, a i grupa “Merčep” nije krenula u napad na Lovsku, čime bi olakšali zauzimanje motela Trokut. Borbe oko Trokuta bile su žestoke, a Hrvatska vojska tim je područjem uspjela ovladati tek 23. studenoga, što je stvorilo pretpostavke da krene na liniju Korita - Jagma - Lipik. Borbe za strateški važno selo Korite traju sve do 7. prosinca, kada pripadnici 117. brigade i 1. brigade ZNG-a uspijevaju u njega ući. Nakon toga oslobođeno je i selo Jagme, čime je otvoren put ka Lipiku i Pakracu. Time je završen prvi dio operacije, a od 10. prosinca kreće druga faza na ratištu kod Novske i Nove Gradiške.

A February 1993 file photo former Serb commander Dragan Vasiljkovic taken in Knin, Croatia. Croatia has asked Australia to extradite the former Serb commander, now an Australian citizen, so it can try him for war crimes committed during Croatia's 1991-95 war of independence. Vasiljkovic, who lives in Australia but also has Serbian citizenship, was arrested in Sydney last month, after Australia received a request from the Croatian government. He appeared in a Sydney court and was refused bail. REUTERS/ Ranko Cukovic/File photo - LA1DRXTGJZAA
Reuters

Srpski 'kapetan' Dragan Vasiljković

 

No, i dalje se vode žestoke borbe, jer je pokušan tenkovski protunapad na liniji Donji Čaglić - Donja Subocka - Donji Livađani, ali su pripadnici 151. brigade iz Samobora te 1. brigade ZNG-a, nakon tri dana cjelodnevnih borbi, uspjeli zaustaviti snage JNA i srpskih paravojnih milicija te snaga iz Srbije - šešeljevaca i Belih orlova. A ta pobjeda je omogućila da se krene u oslobađanje Mašićke Šagovine te prema Donjem Čagliću.

No nakon zarobljavanja kapetana JNA Nebojše Kovačevića, koji je dao dosta informacija o položajima i stanju snaga JNA i srpske paravojske na novskom području, napredovanje HV-a bilo je olakšano.

Pred kraj operacije, prilikom povlačenja, paravojne postrojbe sastavljene od Srba iz Srbije, Beli orlovi Dragoslava Bokana, počinili su pokolj nad Hrvatima 12. i 13. prosinca 1991. godine, kada je ubijeno ukupno 47 mještana Voćina te srušena mjesna crkva.

FILE PHOTO JAN93 - January 1993 file photo of Serb warlord Zeljko Raznatovic, known as Arkan, in Kasic, Bosnia. Arkan, who is wanted by an international tribunal for alleged war crimes, was shot dead on Saturday, the independent news agency Beta said.
Reuters

Vođa srpske paravojske Željko Ražnjatović Arkan

 

Postojao je i plan generala Petra Stipetića da se operacija nastavi te JNA i srpska paravojska, već na proljeće 1992. godine, potjera preko Save, ali je zbog Sarajevskog primirja i Tuđmanovih dogovora s međunarodnom zajednicom sve moralo biti odgođeno do 1995. godine, odnosno operacije Bljesak. Operacijom Orkan ‘91. hrvatske su snage oslobodile 675 četvornih kilometara i 30-ak naselja, a uništeno je 21 neprijateljsko uporište.

General Stipetić zagovarao je da se operacija nastavi te da neprijatelja već 1992. godine potjera preko Save

 

Prilikom operacija poginulo je, kako navodi Farkaš, 246 pripadnika HV-a, od čega 151 na novljanskom, a 94 na novogradiškom pravcu.

Operacija Orkan ‘91. bila je prva velika uspješna akcija HV-a koja je promijenila tijek rata u Hrvatskoj, jer nakon toga JNA i srpska paravojska nisu uspjele zauzeti niti jednu novu poziciju, a Hrvatska je i politički i vojno nakon toga uspjela ostvariti svoje zamisli. Desetak dana nakon operacije došlo je i međunarodno priznanje Hrvatske, čime su se stvari promijenile, a Hrvatska je dobila dobar start u međunarodnoj politici koji u tom periodu ipak nije do kraja iskoristila.

Izdvajamo