PIŠE ROBERT BAJRUŠI

OSAMSTO TISUĆA LJUDI IZ DIJASPORE PRESUDNO UTJEČE NA REFERENDUM Organizatori su zaigrali na emocije Hrvata iz inozemstva, kaže ustavni stručnjak

Zagreb, 130518.
Trg bana Josipa Jelacica.
U organizaciji Narod odlucuje, pocelo prikupljanje potpisa za referendum o izbornom zakonu.
Na fotografiji: Prikupljanje potpisa.
Foto: Damjan Tadic / CROPIX
Damjan Tadić / HANZA MEDIA

Ne bih se iznenadio kada bi glasovi Hrvata iz dijaspore imali veliku ulogu u inicijativama Narod odlučuje i Istina o Istanbulskoj i prikupljanju potpisa za referendum, a posebno ako naposljetku dođe do referenduma. Organizatori iz Narod odlučuje zaigrali su na emocije Hrvata iz inozemstva, kojima nude mogućnost glasanja na izborima u Hrvatskoj i, kažem, ne bi me iznenadilo da glasovi dijaspore snažno utječu na ishod referenduma, možda i presudno - rekao je ustavni stručnjak s kojim smo ovih dana razgovarali o dva spomenuta referenduma.

Stav sugovornika Jutarnjeg lista otvara važno pitanje, o kojem se gotovo i ne govori, a to je zakonska mogućnost da na referendum utječu ljudi koji nikada nisu živjeli u Hrvatskoj. Naime, prema zakonu, pravo glasovanja (odlučivanja) na referendumu imaju svi birači upisani u registar birača neovisno o prebivalištu.

U popisu birača za dijasporu ima sigurno oko 800 tisuća birača, iako ih je umrlih, prema neslužbenim procjenama, oko dvadeset posto, jer nema podataka o umrlima iz BiH pa se onda to ne ažurira, zbog čega je Milanovićeva vlada uvela registraciju da se spriječe manipulacije. Riječ je o velikom broju osoba koje - u slučaju mobilizacije - mogu presudno utjecati na rezultate referenduma u Hrvatskoj. Recimo, na parlamentarnim izborima 3. siječnja 2000. sudjelovalo je 124 tisuće birača dijaspore, od čega 107 tisuća iz BiH. Ivo Sanader za pobjede na izborima 2003. i 2007. uvelike duguje zahvalnost glasovima 55 i 81 tisuće birača iz dijaspore. Naposljetku i udruga U ime obitelji dobila je 11.000 glasova dijaspore na referendumu o braku iz 2013. godine.

Pravo sudjelovanja dijaspore na referendumima u Republici Hrvatskoj nalazi se i u odluci Ustavnog suda od 10. prosinca 2014., u kojoj su ustavni suci objavili da građanska inicijativa U ime obitelji na čelu sa Željkom Markić nije prikupila dovoljan broj potpisa za raspisivanje referenduma za promjenu izbornog sustava. Referendumska inicijativa nije prošla jer su organizatori skupili 380 tisuća potpisa (a trebali su više od 400 tisuća), dok će sada trebati točno - spomenutih 380.000.

Ali u spomenutoj odluci Ustavnog suda poziva se na članak 45. Ustava, prema kojem “U... postupku odlučivanja na državnom referendumu biračko se pravo ostvaruje... [neposredno] tajnim glasovanjem, pri čemu birači koji nemaju prebivalište u Republici Hrvatskoj ostvaruju biračko pravo na biračkim mjestima u sjedištima diplomatsko-konzularnih predstavništava Republike Hrvatske u stranoj državi u kojoj prebivaju”.

Isto tako, prema Ustavnom sudu “Isključivanje birača koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj od mogućnosti potpisivanja inicijative za održavanje referenduma ne bi se moglo kvalificirati kao ‘nužno u demokratskom društvu’ za postizanje legitimnog cilja (ostvarenje neposredne demokracije) i moralo bi biti kvalificirano kao suprotno načelu demokracije. Pri tome nijedan birač neće biti uskraćen u pravnoj mogućnosti da obavlja radnje u postupku prikupljanja potpisa na području Republike Hrvatske u vezi s konkretnom referendumskom inicijativom, odnosno da ostvaruje svoje biračko pravo u postupku odlučivanja na referendumu”.

Đorđe Gardašević, profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu, objašnjava kako, sukladno tumačenju koje je Ustavni sud RH dao u predmetu ocjene ustavnosti referenduma poznatog pod nazivom “Birajmo zastupnike imenom i prezimenom” iz 2014. godine, u smislu mogućnosti sudjelovanja na referendumu, treba razlikovati tri različite situacije.

“Prvo, pravo glasanja na referendumu, kako to i propisuje članak 45. Ustava, ima svaki hrvatski državljanin s navršenih 18 godina, neovisno o tome gdje u vremenu provođenja referenduma ima prebivalište ili boravište. Tu su, dakle, uključeni i glasači dijaspore.

Drugo, pravo davanja potpisa u cilju pokretanja referenduma temeljem tzv. narodne ili građanske inicijative ima svaki punoljetni hrvatski državljanin bez obzira na prebivalište, ali pod uvjetom da se u dane prikupljanja potpisa nalazi ili zatekne na području Republike Hrvatske. Glasači dijaspore, dakle, mogu dati takav potpis, ali ako se u vrijeme davanja potpisa nalaze u Hrvatskoj. I treće, 10 posto od ukupnog broja birača koji moraju dati potpise da bi se priznalo da se referendum može pokrenuti građanskom inicijativom znači 10 posto od ukupnog broja samo onih birača koji u RH imaju prebivalište”, pojasnio je Gardašević. Ako se dobro organiziraju, dijaspora bi putem referenduma Narod odlučuje mogla ostvariti golemi utjecaj na kreiranje politike u Hrvatskoj. Najprije prilikom prikupljanja 380.000 potpisa, a onda još više na samom referendumu.

Izdvajamo