NADA U POMOĆ VLADE

OSTALI BEZ SVEGA U JEDNOM UDARU 'Teško je stradalo 30 kuća u Stubici, a za sve obitelji kojima to treba otvorili smo školu i hotel'

    AUTOR:
    • Tena Šarčević

  • OBJAVLJENO:
  • 25.03.2020. u 14:44

G. Stubica, 240320.
Gornja Stubica.
Reportaza o posljedicama potresa u Gornjoj Stubici.
Na fotografiji: staticari i nacelnik opcine Gornja Stubica Jasmin Krizmanic.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Željko Puhovski / CROPIX

načelnik Jasmin Krizmanić sa statičarima volonterima u akciji

 

Kroz gusti snijeg i vjetar probijamo se iz Zagreba prema općini Gornja Stubica, a na putu nas nekoliko puta zaustavlja policija, provjeravajući imamo li službenu potvrdu za kretanje.

Konačno stižemo na brijeg Svetog Martina. Ulice su puste - zbog hladnoće, koronavirusa i nedavnog snažnog potresa, ali prvi ljudi koje srećemo vani su načelnik općine Donja Stubica Jasmin Krizmanić i dvojica statičara. Za razliku od stanovnika Markuševca, ljudi s područja Donje Stubice ne čekaju danima da bi stručnjaci došli pogledati njihove domove. Načelnik i statičari, koji inače rade u jednoj lokalnoj građevinskoj tvrtki, dobrovoljno i volonterski obilaze svoje sumještane.

G. Stubica, 240320.
Gornja Stubica.
Reportaza o posljedicama potresa u Gornjoj Stubici.
Na fotografiji: Kuca obitelji Ruk, Ivan Ruk.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Željko Puhovski / CROPIX

Ivanu Ruku stradala je unutrašnjost obiteljske kuće

 

Pomoć najugroženijima

- Na području cijele općine, dakle uz područje na kojem smo sada i naselja Karivaroš i Sveti Matej, više je od 30 kuća u kojima boravak više nije moguć - priča nam načelnik Krizmanić, pa nastavlja: - Zajedno sa statičarima obilazim najugroženije kuće kako bismo ljudima sugerirali da se sklone negdje gdje je sigurnije, da se na vrijeme maknu ne samo radi već nastale štete nego i zbog konstantnih manjih potresa koji bi mogli i dodatno ugroziti ljude - kaže. Očekuju, priča, i dolazak drugih stručnih službi, no u međuvremenu su i sami odlučili pomoći.

- Prvo pitanje za sve ljude je imaju li alternativni smještaj. Zasad ga svi imaju, kod obitelji su, to im je u ovim trenucima najmilije i najlakše. Ipak, spremni smo i za slučaj da ne bude tako. Osigurali smo smještaj u školi i u hotelu Puntar, a imamo i nekoliko privatnih objekata, ljudi su se sami javili da su voljni u svoje domove primiti one koji su bez svojeg ostali - priča nam načelnik.

G. Stubica, 240320.
Gornja Stubica.
Reportaza o posljedicama potresa u Gornjoj Stubici.
Na fotografiji: Slaven Osrecak.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
CROPIX

Slaven Osrećak

 

Vlada je baš danas, kaže, otvorila račune za pomoć gradu Zagrebu.

- Toplo se nadam da će za raspodjelu tih sredstava biti uključeni Gornja i Donja Stubica i naša Krapinsko-zagorska županija jer smo svi pogođeni tim potresom. Za one koji su izgubili domove trebaju vrijediti ista pravila - smatra on.

Svi su osjetljivi, ugroženi. Kuće su im u rasulu, vani je hladno, a, najvažnije od svega, u razdoblju smo globalne pandemije koronavirusa. - Mislim da je rijetko tko stavio masku i pazio na pravila oko prevencije širenja korone u prvom naletu potresa. No mi smo pri obilasku sugerirali ljudima da učine sve što mogu da se zaštite te im dijelili maske. Čini mi se da se nakon ovog prvog šoka svi pridržavaju pravila - smireno nam govori načelnik.

Razgovaramo i sa statičarima, prvim stručnjacima te vrste koje smo sreli u tri dana terenskog obilaska zagrebačke okolice pogođene jakim nedjeljnim potresom.

- Nažalost, dobili smo veliko iskustvo. U našoj struci postoje stavke koje treba korjenito mijenjati. Nitko nije pripremljen za ove potrese. Većinom su najviše pogođene kuće građene 80-ih i 90-ih godina. To je bio loš period za gradnju. Osamdesetih nije bilo cementa, armature, ljudi su gradili kako su znali i mogli - pričaju nam statičari.

Manje se kontroliralo, navode, i na kojim se točno mjestima grade kuće. - Danas su profesionalni standardi puno drugačiji. Ali i danas postoji otpor kod brojnih ljudi. Napravite projekt obiteljske kuće pa se ljudi čude čemu toliko armature i odluče napraviti sve na svoju ruku. Svi žele uštedjeti – pričaju o izazovima s kojima se u svojem poslu svakodnevno susreću.

G. Stubica, 240320.
Gornja Stubica.
Reportaza o posljedicama potresa u Gornjoj Stubici.
Na fotografiji: Slaven Osrecak.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
Željko Puhovski / CROPIX

Slaven Osrećak u teško oštećenoj kući

 

Narušene konstrukcije

No, opet napominju, jako je važna i pozicija kuće. - Recimo, u Slanom Potoku ima cijeli jedan potez u kojem je oko 12 kuća koje su u stanju za rušenje. Gornji su se dijelovi odvojili od donjih, narušene su cijele konstrukcije, a zidovi popucali. Sada se vidi da neka područja treba izbjegavati za gradnju.

Neke su ulice cijele gotovo porušene, dok 200 metara zračne linije dalje nije ništa, tako da nam to definitivno nešto govori. Seizmolozi, po nama, trebaju izaći na teren i na licu mjesta vidjeti što se dogodilo te onda preporučiti prostorno planiranje za ubuduće - pričaju nam momci, dodajući da ovakav veliki potres i štetu nisu nikada doživjeli ni oni, a ni nitko ni od njihovih starijih kolega.

Skupa s načelnikom upućujemo se prema najviše pogođenim mjestima u Donjoj Stubici.

Gupčeva lipa netaknuta

Prolazimo pored slavne Gupčeve lipe, koja je stabilna i netaknuta. Za tamošnju se crkvicu, pak, ne može isto reći - već izvana jasno je da je njezina konstrukcija u dijelovima. Dolazimo do kuće u kojoj živi baka Dragica Novina. - Nemojte me niti pitati kako je bilo. Nemrem niš. To kak je tresnulo, to je čudo – priča nam, vidno i dalje u šoku i na rubu suza.

- Meni nije dalo ni spavati, digla sam se u pet i 20. Nešto me jednostavno tjeralo iz kreveta. Došla sam u kuhinju, skuhala si kavu i mislila si: “Bože, svi spavaju, a meni ne da”. A onda je zatutnjilo. Nisam znala gdje bih, razmišljala sam čak hoću li skočiti kroz prozor. Pukla mi je cijev i voda šibala po cijeloj kući. Zvlaa sam unuka Josipa, koji mi je došao onda zatvoriti vodu – priča nam gospođa Novina, pa zaključuje: - Cijeli sam život radila za kuću, bili smo u inozemstvu. I onda vam se dogodi ovakvo nešto - očajna je.

Kao i kod nje, zidovi su iznimno nestabilni i u dvama kućama obitelji Ruk. U kući u dvorištu živi njihova baka, a tamo je stanje iznimno loše. Osim konstrukcije, razbijeno je gotovo sve što je bilo unutra. - A i naša je kuća za rušiti - kaže nam gospodin Ivan Ruk.

- Malo smo počistili, no i dalje je užasno. Nema mjesta gdje nešto nije puknulo. Zidovi su demolirani, a kuću smo završili prošle godine; tek smo nedavno završili fasadu i promijenili stolariju. Nismo više tu jer ovo zaista nije sigurno. Navratimo tu i tamo očistiti. Kod tasta sam sa ženom - priča nam on. Osim što ih je zadesila ova velika elementarna nepogoda, imaju i drugih komplikacija. - Ne smiješ nigdje ni ići, bez dozvole. Kći mi je trudna, a zet mi radi u policiji. Imam dvije snahe i kćer, a sve su trudne, kaže.

“Ne smijemo u kuće, a s ulice nas tjeraju, što ćemo sad?”

Popovec Markuševečki jedno je od područja koje je nedjeljni potres najviše oštetio. Jučer smo ponovno obišli tamošnje stanovnike. Iako ih je na ulicama bilo puno manje nego u ponedjeljak, unatoč iznimno niskim temperaturama ljudi su i dalje vani. Većinom čekaju statičare, kojima još nisu došli na red. Obišli su ih tek vatrogasci koji su procjenjivali stanje kuća, pa one u kojima se više ne može živjeti oblijepili svojim trakama.

- Jučer je dvoje statičara krenulo prema našem kraju pa su ih zvali u Markuševec jer su dolazili Bandić i Plenković. Otišli su tamo, pa se vratili kod nas, no bilo ih je samo dvojica i gledali su samo iznimno kritične kuće, tako da moja još nije došla na red - priča nam gospodin Josip Jukić, pokazujući nam svoje uništeno krovište i potkrovlje, ali i niže dijelove kuće.

Zagreb, 240320.
Markusevecki Popovec.
Reportaza o posljedicama potresa u Markuseveckom Popovcu.
Na fotografiji: kuca Dragec Gubic.
Foto: Zeljko Puhovski / CROPIX
 

- Slobodno uđite unutra, ako se osjećate sigurno - kaže nam. On i obitelj već su otišli kod rodbine, no on se vratio čekati statičare. - Danas bi trebali ići veći timovi i krenuti od početka ulice te obilaziti sve - kaže Jukić, čija kuća je dobila crvenu oznaku, koja znači da se u njoj živjeti više ne smije.

Statičare čeka i Dragec Gubić. - Civilna zaštita prolazi pa nam govore da ne smijemo biti na ulici. A gdje da budemo? - pita se. Izvana njegova kuća ne izgleda jako oštećeno, no unutra je to sasvim druga priča. - Ne zabrinjavaju me pukotine, nego zidovi koji su doslovno razmrskani. Lako ću sam ožbukati, no pitanje je u kakvom je stanju statika cijele kuće - pita se.

- Da maknem ormar, sve bi popadalo - pokazuje nam i Gubićev susjed Anto Jukić zid u spavaćoj sobi njegovog punca i punice. Oni, srećom, imaju dvije kuće u svojem dvorištu, pa sada svi žive u onoj manje oštećenoj. - Vatrogasci su nam rekli da idemo u studentski dom.

Pa kako da pustim tatu u dom, među toliko ljudi? Trebali su nam kao u Slavoniji omogućiti kontejnere koji bi nam bili pred kućama. Svi fotografiraju crkve. Moliti se možemo na ulici, no domove nam nitko ne može zamijeniti - priča nam Antina supruga Ivana Gluhačić.  Po cijeloj je kući, kaže, bilo prašine i stakla, a i dalje stalno trese. 

 

Izdvajamo