BIROKRACIJA

'OSUĐEN SAM NA ŽIVOT U KREVETU...' Siniši trebaju nova specijalna kolica, poslao je zahtjev HZZO-u, ali stigao mu je odgovor koji ga je bacio u očaj

    AUTOR:
    • Dominik Janović

  • OBJAVLJENO:
  • 27.08.2019. u 15:11

Zagreb, 140819.
Dom za starije i nemocne, Sv. Josip.
Sinisa Lepusic invalid kome su uskracena nova invalidska kolica.
Foto: Srdjan Vrancic / CROPIX
Srdjan Vrancic / CROPIX

 

Siniša Lepušić (54), koji boluje od progresivne mišićne atrofije, uskoro će biti osuđen na život u krevetu: njegova elektromotorna kolica, stara osam godina, polako otkazuju, a nova ne može dobiti jer kolica kakva njemu trebaju nisu u šifrarniku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje.

Lepušić, naime, ima osjet još samo u desnoj šaci i trebaju mu kolica s pomičnim i prilagodljivim naslonom. HZZO ne spori da mu trebaju baš takva kolica no njegov su zahtjev odbili.

“Uzimajući u obzir da su prema prikazanom kliničkom statusu osigurane osobe indicirana kolica s posebnom prilagodbom sjedišta i naslona, liječničko povjerenstvo Direkcije za pomagala ne odobrava elektromotorna kolica s posebnim načinom upravljanja”, stoji u odbijenici.

U istom dopisu obavještava se da mu HZZO može doznakom pokriti druga kolica, vrijedna 17.000 kuna: ona koja trebaju Lepušiću stoje - 60.000 kuna.

ULOŽIO ŽALBU

- Nakon što su mi odbili zahtjev, uložio sam žalbu. U odbitku te žalbe obrazloženo je da je potreban nalaz stručnog tima. Ja sam ga nabavio, no onda je nastao novi problem - ne zadovoljavam pravilnik.

Kolica koja meni trebaju jednostavno ne postoje u popisu pomagala - požalio se Siniša. Elektromotorna kolica koja trenutno ima, priča, omogućavaju mu funkcioniranje.

- Ali ona su osam godina stara. Kao i svaka druga elektronika, lagano počinju otkazivati. U slučaju da se to dogodi, osuđen sam na krevet - objasnio je.

Razliku u iznosu za kolica kakva treba dužan je sam platiti, što je za njega nemoguće.

- Nemam nikakvih prihoda. Boravim u Domu za starije osobe Sveti Josip, što je zbog moje obiteljske situacije jedino rješenje. Ovdje nemam asistenta i moram se sam snalaziti. Srećom, okružen sam stručnim osobljem, no oni su specijalizirani za starije osobe, a ne za osobe s invaliditetom- nastavlja.

Upitali smo HZZO o točnom iznosu doznake koju korisnik kolica od njih dobije, kao i način na koji se odluka o elektromotornim kolicima donosi.

- Mišljenje o invalidskim kolicima koja se stavljaju na liste pomagala HZZO-a donosi stručno Povjerenstvo za ortopedska pomagala HZZO-a na sjednici Povjerenstva, nakon što članovi Povjerenstva prouče dostavljenu dokumentaciju propisanu Pravilnikom o postupku stavljanja ortopedskih i drugih pomagala na osnovnu i dodatnu listu ortopedskih i drugih pomagala i određivanja cijena ortopedskih i drugih pomagala, te nakon provedene prezentacije na kojoj se članovima Povjerenstva prikažu i predstave predmetna invalidska kolica - odgovorili su iz HZZO-a i istaknuli da su za donošenje odluke o uporabi takvih kolica potrebni nalaz i mišljenje psihologa o sposobnosti sigurnog i samostalnog upravljanja kolicima te kod neuromuskularnih bolesti nalaz neurologa.

Uz medicinsku dokumentaciju potrebno je priložiti tehničko-mjerni list u kojem se navodi širina sjedala kolica, dubina i visina naslona te visina potkoljenica. Na kojoj osnovi se zahtjev odbio, u slučaju Siniše Lepušića i dalje ostaje neodgovoreno.

Lepušić je razmišljao o sudskoj tužbi, ali je na kraju, kaže, odustao.

- Pravnik kojem sam se obratio kaže da za rješenje ovog slučaja treba minimalno tri godine. Potezanje po sudovima sada je vrlo teška odluka za mene. Bojim se da ću morati biti prepušten ovim kolicima koja imam, a kada ona otkažu, tko zna što me čeka - zaključio je Siniša.

O problemu s invalidskim kolicima govorio je i Robert Jurić, direktor firme Farmax koja se bavi prodajom ortopedskih pomagala.

- Problem je u tome što neka kolica koja su potrebna naprosto ne postoje na Popisu pomagala HZZO-a.

NIJE JEDINI

U pravilniku postoji standardna oprema za kolica, a sve što je izvan toga korisnik samostalno mora platiti - objasnio je. Kaže, za bilo što dodatno moguće je uputiti zahtjev HZZO-u, ali potrebno je da specijalist opsežno napiše nalaz na nekoliko stranica zašto je određena dodatna oprema potrebna korisniku.

- Ni to ne daje sigurnost da će HZZO prihvatiti zahtjev, pa su korisnici naprosto osuđeni na to da sami plate sve što im je od dodatne opreme potrebno - zaključio je.

Koliko je ovaj problem gorući dokazuju i komentari osoba s invaliditetom na društvenim mrežama. Mnoštvo je osoba s invaliditetom koja si upravo zbog premalog iznosa pokrivenog doznakom ne mogu priuštiti adekvatna kolica. Kako da ostvare svoje pravo za sada ostaje neodgovoreno pitanje.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo